|
Maske moraju da padnu
Nerešen zločin u kasarni na Topčiderskom brdu pritiska srpsku javnost i
stavlja vladajuće strukture, po ko zna koji put, u nemoćnu, pat poziciju.
Jadno je to društvo čija je elementarna stabilnost ugrožena od pojedinačnog
događaja kao što je ova nemila tragedija dvojice vojnika. Normalno bi bilo
da se okolnosti svega što je učinjeno utvrde, da se dâ objašnjenje familijama
nastradalih i čitava stvar završi na dostojan način, primeren samom događaju,
bez dizanja na nivo najvažnijeg državnog pitanja. Ali pokazuje se da je
to nemoguće.
Postoje razna nagađanja o tome šta se zaista dogodilo u objektu "Dinara".
Vojna komisija je već dala o tome svoj izveštaj koji je prenesen u štampi,
a druga, stručna i "nezavisna", za koju se već zna da ima drugačiji
pristup, daće svoj, nadamo se, uskoro. Neprekidna odlaganja sa izveštajem,
kao i javno izražena neslaganja dve komisije, pisanje medija sa gotovim
verzijama rešenja čitavog slučaja i neodgovorne izjave političara, daju
svemu tome jedan neuravnotežen i šizofren ton. To ne samo da baca ružnu
senku na ceo događaj i uskraćuje elementarnu pristojnost i neophodan pijetet
prema porodicama
nastradalih, već i građane kod kojih
je ostalo još malo poverenja u institucije kao što je vojska čini
još više razočaranim i nepoverljivim.
Nije nikakva tajna da su posle petog oktobra 2000, nakon obaranja
Miloševićevog režima, |
|
 |
nastale dve struje u novoj vlasti, koje su, da bi opstale u međusobnoj konkurenciji,
nastojale da prigrabe uticaj nad dvema najvažnijim polugama državne prisile,
vojskom i policijom. Tako podeljena državna prisila nije ni mogla da bude
servis građana, već je usmeravana na međusobno razračunavanje dve suprotstavljene
političke grupe. I, što je najgore, oni koji su trebali da budu predmet
te prisile, počinioci najtežih zločina i kriminalci svih vrsta, bili su
integrisani u sistem kao nezaobilazni učesnici tog razračunavanja. Kako
su oni delovali, mogli ste videti u poznatim situacijama koje su dovodile
društvo do ruba ambisa - hapšenje Miloševića, blokada autoputa od strane
"crvenih beretki", istraživanje anketnog odbora Skupštine oko
prisluškivanja. Bespoštedna borba je došla do vrhunca nakon Đinđićeve smrti,
u akcijama hapšenja osumnjičenih. I nakon toga, u započetim sudskim procesima
protiv nekolicine njih, počelo je da se nazire koliko su se dve suprotstavljene
političke struje, patriotska i reformska, od samog početka oslanjale na
svoje ljude iz podzemlja, razne doušnike, dilere droge i profesionalne ubice.
Obe strane su, svaka na svoj način, nastojale da sakriju svoju vezu sa kriminalom,
ali već započeti proces ustanovljavanja kakve-takve javnosti ipak nije mogao
nasilno da se spreči. I mi tek sad vidimo koliko su kriminalci ozbiljni
akteri najvažnijih društvenih i državnih pitanja. I, što je još gore, oni
u svojim istupanjima i nastoje da pokažu vezu sa određenim strukturama moći
tako da ih mediji najnormalnije predstavljaju kao zastupnike jedne ili druge
političke opcije.
Neposredna posledica svega toga je igra oko izveštaja o događaju u Topčideru.
Da bi sakrili očiglednu činjenicu da je i vojska, kao i policija, premrežena
ljudima iz podzemlja, vojni funkcioneri i portparoli glume patriotsku nevinost,
ponašajući se na način prošlosti kada su bili ideološki bič totalitarnog
sistema. Nadaju se da bi ideološka servilnost, koja se ranije zasnivala
na "tekovinama narodnooslobodilačke borbe" a danas na svetosavlju,
mogla da bude dobar način da se izbegne profesionalizacija i civilna kontrola
nad vojskom. Zato je njihov interes da se razrešenje smrti dvojice vojnika
prikrije i reši dogovorom najviših nivoa vlasti. Ali interes javnosti je
da se taj dogovor spreči i istina izađe na videlo. Ne sme se dozvoliti da
životi dvojice mladih ljudi budu bilo čiji ulog u političkoj borbi i da
se podmeće lažan izveštaj, zaogrnut državnim i vojnim tajnama. Kakav god
da bude izveštaj nezavisne komisije, pravo porodica vojnika na zadovoljenje
pravde, koje je iznad svakog državnog i nacionalnog interesa, ne sme biti
zloupotrebljeno. A vojni zapovednici kao i lažne patriote okupljene u antihaški
lobi moraju da shvate da nema više maloletne javnosti i da maske jednom
moraju da padnu.
|