U bioskopu "Rex", u Beogradu, prikazan je film Nenada Puhovskog,
"Lora - svjedočenja", o zločinima u luci Lora. Film je opisao
situaciju u Splitu pred sam početak rata i sukobe sa bivšom JNA, kao i
svedočenja velikog broja zatvorenika, njih preko hiljadu, koji su stradali
u Lori. Zatim je prikazano suđenje osmorici - grupi pripadnika Hrvatske
vojske, koji su osumnjičeni za mučenja i zlostavljanja nad zatvorenicima,
kao i sraman kraj ovog procesa, u kojem je sudija Lozina doneo oslobađajuću
presudu za sve optužene. Ono što je najpotresnije u filmu svakako su iskazi
o najsvirepijim mučenjima kojima su zatvorenici bili podvrgavani. Premlaćivanje
do smrti, izlaganje udarima električne struje i ponižavanje na najokrutniji
način, mnogi od njih, više od 60, nisu preživeli. Iako su zverstva, činjena
u Lori, bila poznata velikom broju ljudi, na sudu je to potisnuto. Svedoci
su od straha menjali iskaze i zaboravljali šta su rekli u fazi istrage.
Pritisak vlasti i medija, kao i domoljubnog dela nacije na sud, dovoljno
jasno je ukazivao na ishod procesa. Ako su neka svedočenja i bila prihvaćena,
to je zbog toga što se nisu odnosila na optuženu osmoricu. Preživeli svedoci,
koji sad žive na teritoriji Srbije, Crne Gore ili BiH, nisu došli da svedoče
jer im niko nije mogao garantovati sigurnost.
U razgovoru koji je vođen posle filma, u prepunoj, inače dosta maloj sali
za skupove ovakve vrste, učestvovao je i jedan broj ljudi, žrtava tog
zločina, kao i njihovih rođaka i prijatelja. Scenarista i reditelj Nenad
Puhovski i koscenarista, novinar Pero Jurišin, koji je svojim tekstovima
u velikoj meri doprineo da se zločini u Lori učine javnim, rekli su nekoliko
važnih stvari. Prvo, da to što se događalo u Lori nije bila stvar mahnitih
pojedinaca, već da je postojao sistem mučenja koji je odobren sa vrha.
Nije to bio običan zatvor "u kojem su dečki malo preterali",
kao što je veliki broj građana hteo sebi da kaže. Da su za mučenja znali
u Zagrebu i da ništa nisu činili da ih spreče, govori i činjenica da je
traumatizovani, 22-godišnji mladić iz Vukovara, doveden za zapovednika
zatvora. Drugo, da film, za razliku od drugih medija, ima moć uverljivosti
i da deluje na ljude neposredno. Nakon njegovog prikazivanja u Zagrebu
75% gledalaca je govorilo o potrebi kažnjavanja zločina bilo koje strane.
Učesnici u razgovoru su se složili da je neophodno ovakve filmove, koji
traže suočavanje sa zločinima, prikazivati na televizijama svih strana
koje su bile u ratnom sukobu. Ali, znamo koliko je to danas teško, posebno
stoga što nijedne vlasti to ne žele, jer bi se, posle prikazivanja zločina
njihovih protivnika, pitalo šta je sa njihovim sopstvenim.
Ovaj pokušaj sa filmom, kao što kaže njegov reditelj, može napraviti mali,
ali veoma važan korak, da bi javnost, naročito ona "šutljiva većina",
počela polako da menja stav prema zločinima.
|