homepage
   
Republika
 
Kultura
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Zločin u Lori

U bioskopu "Rex", u Beogradu, prikazan je film Nenada Puhovskog, "Lora - svjedočenja", o zločinima u luci Lora. Film je opisao situaciju u Splitu pred sam početak rata i sukobe sa bivšom JNA, kao i svedočenja velikog broja zatvorenika, njih preko hiljadu, koji su stradali u Lori. Zatim je prikazano suđenje osmorici - grupi pripadnika Hrvatske vojske, koji su osumnjičeni za mučenja i zlostavljanja nad zatvorenicima, kao i sraman kraj ovog procesa, u kojem je sudija Lozina doneo oslobađajuću presudu za sve optužene. Ono što je najpotresnije u filmu svakako su iskazi o najsvirepijim mučenjima kojima su zatvorenici bili podvrgavani. Premlaćivanje do smrti, izlaganje udarima električne struje i ponižavanje na najokrutniji način, mnogi od njih, više od 60, nisu preživeli. Iako su zverstva, činjena u Lori, bila poznata velikom broju ljudi, na sudu je to potisnuto. Svedoci su od straha menjali iskaze i zaboravljali šta su rekli u fazi istrage. Pritisak vlasti i medija, kao i domoljubnog dela nacije na sud, dovoljno jasno je ukazivao na ishod procesa. Ako su neka svedočenja i bila prihvaćena, to je zbog toga što se nisu odnosila na optuženu osmoricu. Preživeli svedoci, koji sad žive na teritoriji Srbije, Crne Gore ili BiH, nisu došli da svedoče jer im niko nije mogao garantovati sigurnost.
U razgovoru koji je vođen posle filma, u prepunoj, inače dosta maloj sali za skupove ovakve vrste, učestvovao je i jedan broj ljudi, žrtava tog zločina, kao i njihovih rođaka i prijatelja. Scenarista i reditelj Nenad Puhovski i koscenarista, novinar Pero Jurišin, koji je svojim tekstovima u velikoj meri doprineo da se zločini u Lori učine javnim, rekli su nekoliko važnih stvari. Prvo, da to što se događalo u Lori nije bila stvar mahnitih pojedinaca, već da je postojao sistem mučenja koji je odobren sa vrha. Nije to bio običan zatvor "u kojem su dečki malo preterali", kao što je veliki broj građana hteo sebi da kaže. Da su za mučenja znali u Zagrebu i da ništa nisu činili da ih spreče, govori i činjenica da je traumatizovani, 22-godišnji mladić iz Vukovara, doveden za zapovednika zatvora. Drugo, da film, za razliku od drugih medija, ima moć uverljivosti i da deluje na ljude neposredno. Nakon njegovog prikazivanja u Zagrebu 75% gledalaca je govorilo o potrebi kažnjavanja zločina bilo koje strane.
Učesnici u razgovoru su se složili da je neophodno ovakve filmove, koji traže suočavanje sa zločinima, prikazivati na televizijama svih strana koje su bile u ratnom sukobu. Ali, znamo koliko je to danas teško, posebno stoga što nijedne vlasti to ne žele, jer bi se, posle prikazivanja zločina njihovih protivnika, pitalo šta je sa njihovim sopstvenim.
Ovaj pokušaj sa filmom, kao što kaže njegov reditelj, može napraviti mali, ali veoma važan korak, da bi javnost, naročito ona "šutljiva većina", počela polako da menja stav prema zločinima.

  D. M.
 
Šta čitate
Republika
Copyright © 1996-2004 Republika