Evropa bez boga, a Srbija čuva svoga
Verska nastava u srednjim školama Srbije,
4. jul 2004. godine
Prilog koji su Novosti objavile povod
je ovim redovima. U nizu podvala, koje Crkva natura ljudskim bićima, jeste
i riječ vjeronauka. Ko imalo poznaje
vjeru i nauku neće takvu kovanicu napraviti. Jer, vjera je od iskona tamanila
i proganjala i nauku i naučnike. Zna se koja je zla nanijela kao antipod
nauke. Kako da to ne znaju ni Ministarstvo vjera ni Ministarstvo prosvjete
ili svjesno žive u zabludi. Vjersko učenje da, ali vjeronauka ne, jer
vjera nije nauka. Druga podvala uzeta je od Karadžića iz jednog njegovog
intervjua. U istom on tvrdi da je 98 posto Srba religiozno, ali nisu svesni
toga i on je bogom dat da ih vrati vjeri (sic).
Taj spoj vjere i kvazipolitike zna se šta nam je donio, a Crkva se još
uvijek nije od toga ogradila.
Posebno je zabrinjavajuće da učenici u osnovnoj i srednjoj školi uče,
obavezno ili ne, trinaest godina religijsku materiju. Nakon toga mogu
odmah postati popovi bez teološkog školovanja. Kao da su se rodili da
budu popovi, a ne slobodni ljudi slobodnih ubjeđenja.
U bosanskohercegovačkom entitetu, imenom Republika Srpska, vjersko učenje,
pod istim imenom vjeronauka, nametnuto
je silom, 1993. godine, u ratu i do danas je obavezno za sve osnovce.
Tako je ozakonjeno kršenje osnovnih ljudskih prava, jer imamo državnu
crkvu i crkvenu državu, a škole rade posao crkve. Bosna i Hercegovina
mora biti sekularna da bi bila evropska država. Sa vjerskim zabludama
i vjernosti zabludama ne može se u Evropu. I srbijanske vođe skrajnute
su pod mantije, jer javnim iskazivanjem vjerskih osjećanja vrijeđaju nesrpsku
populaciju, ateiste i indiferentne. Vlada Republike Srbije mora se manuti
vjernosti zabludama i krenuti ka kreiranju sekularne države. Dovoljno
je da se podsjete, a imaju zato savjetnike, kako su to uradili sjajno
Tomas Džeferson, Viktor Igo, Mustafa Kemal paša alijas Ataturk. Zahvaljujući
njima, Amerika, Francuska, Turska ostale su do danas sekularne, a tim
primjerom krenule su i ostale civilizovane države, a posljednja je to
učinila i Evropska unija. Naime, Ustav Evropske unije, sa dvadeset pet
država, jednoglasno je usvojen, uprkos protivljenju Vatikana, a da se
u njemu ne pominje bog. Evropska unija pokazala je političku mudrost kada
se sudarila sa religijom, jer je ustavno odvojila građanska prava od ispovijedanja
vjere.
Zašto, i pored svega, Vlada Republike Srbije i njena ministarstva vjera
i prosvjete, pa i sam premijer Koštunica, uporno čuvaju zablude i krše
ne samo sopstveni Ustav već i odredbe međunarodnih deklaracija i konvencija
koje regulišu ta prava i koje je Srbija potpisala. Tu su, prije svega,
Opšta deklaracija o pravima čovjeka OUN, Konvencija o pravima djeteta
OUN, Deklaracija OUN o otklanjanju svih oblika netrpeljivosti i diskriminacije
na osnovu vjere i ubjeđenja, a to treba ispoštovati. Ali, avaj, tzv. vjeronauku
svojom odlukom ozakonio je čak i Ustavni sud Republike Srbije. Čemu to
i kome to služi. Ne treba više zapetljavati Republiku Srbiju u međunarodnim
institucijama jer je toga i previše. Ako je Evropska unija bez boga, zašto
Srbija čuva svoga. Ako Srbija hoće u Evropsku uniju, a to je neminovno,
onda mora i svoje zakonodavstvo da uskladi sa Ustavom EU.
|
Lazar Manojlović,
Bijeljina |
|
(Novosti
nisu objavile ovaj prilog.) |
|