|
Preševska dolina iz (pan)albanske prizme
Između želja i realnosti
Otvorena pitanja kao što je status
Kosova, neizvesna budućnost unije Srbije i Crne Gore ili krhka stabilnost
Makedonije i Bosne ostavljaju mesta za razne dileme, pa i etničke i teritorijalne
aspiracije
Nema sumnje da je prošli vek bio karakterističan po mnogim antagonizmima,
bilo kad se uzmu u obzir svetski ratovi i stvaranje novih država ili kada
se ima u vidu iniciranje velikog projekta za ujedinjenje i multietničku
integraciju koji je novija istorija upoznala pod imenom - Evropska unija.
Ovi procesi nastavljaju se paralelno. Raspale su se mnoge federacije kao
SFRJ, Sovjetski Savez i Čehoslovačka. Raspadom Jugoslavije
automatski su otvorena etnička pitanja.
Etnička, politička i istorijska konkretnost bile su osnova različitih
zahteva smeštenih u zagrljaj etničkih koncepata.
Pomeranje granice za jedan vek ostavilo je Albance podeljene na Kosovu,
u Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i u Grčkoj. To je rezultiralo problemom
zvanim "panalbanstvo" - albanski krugovi to smatraju "nerešenim
nacionalnim pitanjem Albanaca", a iz srpske vizure to |
|
|
izgleda kao "Velika Albanija". Činjenica je da Srbi i Albanci
za region opština Preševo, Bujanovac i Medveđa (južna Srbija) upotrebljavaju
različite termine kao dokaz sporenja koja vladaju između njih. Za Albance,
radi se o "Istočnom Kosovu" i "Preševskoj dolini", dok
Srbi ovaj region nazivaju "jug Srbije" i u poslednje vreme "jug
centralne Srbije".
Prema podacima sa poslednjeg popisa stanovništva, Albanci čine većinu u
opštinama Preševo (90%) i Bujanovac (65%), dok su u Medveđi manjina (26%).
Za razliku od Albanaca sa Kosova, koji su 1990. godine, kao reakciju na
oduzimanje autonomije od strane srpskih vlasti, stvorili paralelni sistem,
ovdašnji Albanci nastavljaju da deluju u okviru državnog sistema Republike
Srbije. Albanci na Kosovu su organizovali referendum za proglašenje nezavisnosti
Kosova. U Preševu, Bujanovcu i Medveđi, na posebnom referendumu, 1. i 2.
marta 1992. godine, Albanci su se izjasnili za "teritorijalnu i političku
autonomiju sa pravom ujedinjenja ovih krajeva sa Kosovom". "Ideja
autonomije za ove tri albanske opštine bila je rezultat političkih okolnosti
i političke strategije albanskog faktora u bivšoj Jugoslaviji", objašnjava
Ali Ahmeti, prvi predsednik Demokratske partije Albanaca (DPA) sa sedištem
u Preševu.
Referendum
Ibrahim Kadriju, bivši predsednik Skupštine referenduma, kaže da su Albanci,
onog trenutka kada su realizovali odvojene referendume, sami izvršili
parcijalizaciju albanskog pitanja. "Tu je parcijalizovano nacionalno
pitanje. Umesto da se organizuje jedan svenacionalni referendum, mi smo
organizovali nekoliko", kaže on. Iako referendum nije priznat u Beogradu,
ni od međunarodne zajednice, on je služio za legitimisanje političkog
delovanja "u pravcu realizovanja volje naroda za ujedinjenje sa Kosovom".
Zvanična Srbija smatraće referendum kao nastavak "tendencija za stvaranje
Velike Albanije". I pored izražene volje za ujedinjenjem s Kosovom
ovdašnji Albanci nisu se povukli iz institucija. Čak i tokom Miloševićeve
vlasti, oni su imali svog predstavnika u srpskom parlamentu. U međuvremenu,
Albanci su u bivšoj Jugoslaviji učestvovali u tri oružana sukoba. Na Kosovu,
u Makedoniji i u Preševskoj dolini. Prema albanskim ideolozima koji su
vodili ove sukobe, cilj je bio ujedinjenje albanskih zemalja. Sukobi su
okončani a da cilj nije realizovan. I platforma albanske delegacije tokom
krize u regionu Preševa sadržala je poštovanje postojećih granica države.
"I tokom oružanog sukoba sugerisano nam je od strane međunarodnih
zvaničnika da poštujemo suverenitet i integritet Srbije", podseća
jedan od članova delegacije.
Oružani sukobi okončali su se na celom prostoru bivše Jugoslavije kanalisanjem
procesa van etničkih koncepata. Rušenjem multietničkog društva u bivšoj
Jugoslaviji, međunarodni faktori favorizovali su stvaranje multietničkih
država. U slučaju Albanaca, Preševska dolina je ostala sa potpuno nejasnom
orijentacijom. Sličnog mišljenja je i Nebojša Čović. "Imamo srpsku
populaciju koja je 75% za radikalnu opciju, i 100% albansku zajednicu
koja nema nikakvu orijentaciju. Ovo svedoči da smo još daleko od multietničkog
društva", rekao je on.
Vizija
U ovdašnjem albanskom političkom miljeu ne može se baš često čuti poziv
za ujedinjenje sa Kosovom. To je izazvalo, između ostalog, dileme kod
relevantnih međunarodnih faktora u vezi toga da li su Albanci digli ruke
od namera za ujedinjenje sa Kosovom i da li ovdašnji Albanci imaju podršku
od ostalih albanskih centara za ovu vrstu aspiracija? Za analitičara iz
Tirane Fatosa Ljubonju država Albanija nema kapaciteta da projektuje takav
veliki koncept. "Kada govorimo o 'nacionalnom' i 'svenacionalnom'
Albanci imaju u vidu razliku između ograničene politike u Albaniji i politika
koje obuhvataju interese svih Albanaca. Zvanična Tirana nije u stanju
da projektuje i nacionalnu i svenacionalnu politiku. Podrazumeva se da
je tako nešto veoma teško kada se imaju na umu ekonomski i socijalni sporovi
u Albaniji, Kosovu i u Makedoniji. Politika u Albaniji još nema viziju
da služi kao aparat Albancima", kaže Ljubonja.
Ali dileme Albanaca Preševa, Bujanovca i Medveđe su konceptualne. Da li
da se deluje po konceptu koji ovdašnje Albance posmatra kao deo albanskog
pitanja u celini ili kao manjine u srpskom sistemu. Ili istovremeno, u
skladu sa oba koncepta? Ismail Kadare misli da Albanci Preševske doline
imaju osećanje da su žrtvovani. "Kažimo to s tugom ali otvoreno,
Albanci Preševske doline, od Berlinskog kongresa naovamo, čine manjinu
unutar srpske države. Isto je sa srpskom manjinom na Kosovu, grčkom manjinom
u Albaniji, kao i sa svim manjinama u Evropi. Zna se da njihova sudbina
nikada nije srećna. I zna se da se oni osećaju žrtvovani kao deo podeljenih
naroda", kaže Kadare u svojoj knjizi Albanci
u potrazi za novom sudbinom. Orijentacija i politički zahtevi Albanaca
regiona Preševa, Bujanovca i Medveđe često nisu usaglašeni. Ovo potvrđuje
i Šon Saliven, bivši posrednik tokom oružanog sukoba na jugu Srbije. "Najveći
problem sa nekim albanskim liderima je bio što nisu odredili šta zapravo
žele. Neki od njih su govorili o nezavisnosti regiona, neki o međunarodnom
protektoratu nad regionom, a neki za ostanak u Srbiji ali sa visokim stepenom
autonomije", rekao je Saliven u intervjuu za magazin Pristup.
Secesija regiona Preševa iz Srbije nije podržana zvanično od međunarodnog
faktora. Takođe, ni eventualna razmena sa severnim delom Kosova. "Često
sam čuo ideje da se Preševo, Medveđa i Bujanovac mogu razmeniti za Mitrovicu.
Ali, ne samo da je to nelogično, već bi to bio početak novog rata na Balkanu",
izjavio je američki diplomata i dobar poznavalac bivše Jugoslavije Vilijam
Voker.
Status
Bilo kako bilo, 20. maja 2002. godine stvorena je nova realnost na ovim
prostorima. Kao rezultat preventivne međunarodne diplomatije potpisana
je Deklaracija o demilitarizaciji, poznata kao Končuljski sporazum. Time
je otvoren proces integracije ovdašnjih Albanaca u institucije Republike
Srbije preko "Čovićevog plana" koji ne prejudicira nikakav poseban
status za ovaj region. Za srpske krugove, ali delimično i za međunarodnu
zajednicu, ovo je bio kraj političkog rešenja za region Preševa, Bujanovca
i Medveđe.
Ali to nije prihvatljivo za same Albance. Tako misli i gradonačelnik Preševa
Riza Haljimi koji se smatra modernim albanskim političarem. "Mi imamo
samo jedan sporazum koji umesto oružanog sukoba pitanje Preševske doline
rešava na politički način. Ne postoji sporazum o statusu Albanaca",
rekao je on. Isto misli i Mustafa Šaćiri "Špetim", bivši zamenik
komandanta demilitarizovane Oslobodilačke vojske za Preševo, Bujanovac
i Medveđu. "Naši političari dali su reč da će Preševska dolina imati
autonomni status", potencira on.
Svi ovdašnji lideri poštuju suverenitet države ali imaju različita gledišta
u vezi s odvijanjem tog procesa ubuduće. Dok se deo političara angažuje
za decentralizaciju i regionalizaciju centralne vlasti, ostali se zalažu
za političko-teritorijalnu autonomiju.
"Ako se realizuje proces decentralizacije na ovim prostorima onda
će se poštovati specifičnosti regiona i otvoriće se mogućnosti za stvaranje
mehanizma odlučivanja, tako da će Albanci odlučiti o onim pitanjima koja
se tiču njih", objašnjava Šaip Kamberi iz Partije za demokratsko
delovanje (PDD).
Nasuprot Kamberiju, lider Demokratske unije za dolinu (DUD) Skender Destani
favorizuje autonomiju. "Mi se borimo za političko-teritorijalnu autonomiju,
kao što su se izjasnili Albanci u prvom delu pitanja na održanom referenduma",
potvrđuje on.
Postoje i politički faktori koji se zalažu za potpuno ozvaničenje referendumskih
rezultata političkim sredstvima. Ima i radikalnijih struja koje ne isključuju
mogućnost ponovne konfrontacije.
"Politička volja ovdašnjih Albanaca je ujedinjenje sa Kosovom. Ovaj
region ranije je pripadao Kosovu i verujem da će Preševska dolina biti
deo Kosova", kaže Jonuz Musliju, predsednik Partije za demokratski
progres (PDP). Fantomska organizacija Albanska nacionalna armija (ANA)
propagirala je ideju oružanog konflikta na ovim prostorima, ali ona nije
našla uporište kod ovdašnje albanske populacije.
S druge strane, eventualni projekat za ujedinjenje sa Kosovom ili paralelizam
sa statusom Srba na Kosovu nema podršku regionalnih centara. Premijer
Kosova Bajram Redžepi kaže da je rano da se pravi paralela između statusa
Srba na Kosovu i Albanaca u regionu Preševske doline. "Rano je da
se inicira tako nešto ali može da se razgovara o pravima manjina i tu
može da se napravi ekvivalencija između Preševske doline i severnog Kosova",
kaže on. Predsednik kosovske Skupštine Nedžat Daci, sa svoje strane, misli
da nema mesta paralelama. "Jedina stvar koja može da se uporedi jesu
problemi koji treba da se reše saradnjom", rekao je Daci stavljajući
u prvi plan poštovanje postojećih granica.
Granice
"Srpska manjina treba da bude deo kosovskih institucija na svim
nivoima. Isto važi i za Albance u Preševskoj dolini", rekao je Daci.
Slično misle i lideri Albanaca u Makedoniji koji preporučuju Albancima
u Preševskoj dolini da se zalažu da svoja prava ostvaruju unutar države
Srbije.
"U Preševskoj dolini treba da se uvažavaju prava Albanaca. Ne smeju
da budu nacionalno diskriminisani, moraju da imaju prava na svim poljima.
Znači, moraju proporcionalno da budu zastupljeni u državnim institucijama
i da samoupravljaju u opštinama u kojima su većina", misli lider
Demokratske unije za integraciju (DUI) Ali Ahmeti. Njegov politički protivnik
u Makedoniji Arben Džaferi kaže da Albanci regiona Preševa treba da se
zalažu za decentralizaciju sistema. "Opštinska autonomija može imati
performanse slične državnoj autonomiji. Ali, treba i da se zna da se upravlja
i da se jednom zauvek dignu ruke od rata koji bi mogao biti katastrofalan
po nas", misli Arben Džaferi koji se često smatra ideologom "panalbanstva".
Pristup regionalnih lidera ovde se često puta tumači na razne načine.
Šaip Kamberi kaže da projekat ujedinjenja svih albanskih teritorija u
jednu zajedničku državu ne uživa podršku u političkim krugovima Tirane
i Prištine. "Albanci nemaju dovoljno potencijala da realizuju jedan
takav projekat", kaže Kamberi.
Potpredsednik Demokratske partije Albanaca (DPA) Naser Aziri misli da
su Albanci za trenutak digli ruke od promene granica. "Albanci su
harmonizovali svoje stavove i političku strategiju sa tokovima u regionu
i sa međunarodnim standardima."
Međunarodni zvaničnici podržavaju integraciju Albanaca u državne srpske
institucije i pomažu u obezbeđivanju standarda za prava Albanaca. "Mislim
da još treba da se uradi mnogo u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa.
Ali, pozitivan razvoj koji pažljivo pratim ne omogućuje povratak u vremena
kada su opštine Preševo i Bujanovac doživele oružani sukob", rekao
je Mauricio Masari, ambasador OEBS-a u Srbiji i Crnoj Gori.
I pored svega, otvorena pitanja kao što je status Kosova, neizvesna budućnost
unije Srbije i Crne Gore ili krhka stabilnost Makedonije i Bosne ostavljaju
mesta za razne dileme, pa i etničke i teritorijalne aspiracije. "Preševska
dolina je talac nerešenog statusa Kosova. Ako se Kosovo podeli, niko ne
može obustaviti ujedinjenje Preševske doline sa Kosovom. Ovaj proces bi
tada bio neizbežan", objašnjava Naser Aziri dodajući da bi nezavisnost
Kosova ugasila aspiracije Srba prema podeli Kosova, ali i Albanaca o priključenju
Kosovu. "Ako se granice Kosova ne promene, Albanci regiona Preševa
svoju budućnost treba da traže u evropskim integracijama", dodaje
Aziri.
Da su sva pitanja otvorena potvrđuje i analitičar iz Beograda Dušan Janjić.
"U pregovore o statusu Kosova treba uključiti i Albance iz regiona
Preševa, kao i Srbe sa Kosova. Lično nisam pristalica podela, promena
granica, ali u ovom slučaju ovo je realnost i ne treba odbaciti i ovu
mogućnost. Imajući u vidu trenutnu situaciju, razgovori o ovim pitanjima
ne mogu se desiti pre 2006. godine", kaže on.
I tako Albanci Preševa, Bujanovca i Medveđe nastavljaju sa integracijom
u državni sistem Srbije, u isto vreme iščekujući tokove regionalnih procesa
koje vide kao mogućnost za realizovanje njihovih aspiracija.
|