homepage
   
Republika
 
Događanja
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Šta se slavi u Odžacima

Crvenokosa boginja

Već ove godine trodnevna proslava neće se više održavati pod imenom i znakom crvenokose boginje - objavila je svečano predsednica opštine Odžaci i prva sveštenica ovoga kulta Marija Farkaš. Zvaće se odsad samo Manifestacija proleća, plodnosti i narodne tradicije - dodala je na skupu u Kontinental banci, koja je ujedno proglašena i za svetilište ove boginje. Ona tu, kao u svom hramu, boravi kao fetiš u specijalno za nju napravljenom relikvarijumu na kojem je banka utisnula svoj amblem. U dane svečanosti ovaj idol se iznosi i pod staklenim zvonom kao relikvija izlaže pobožnim pogledima, divljenju i poklonjenju građana u svečanoj sali ove banke. Stakleno zvono više, međutim, asocira na inkubator, a majušna figurina boginje ispod njega na nedonošče sa specijalnom medicinskom negom i tretmanom.
Boginja se inače pojavila na isto onako mističan i tajanstven način kao svojevremeno i oni "krugovi" u žitu odžačkog atara. Nađena je i iskopana navodno u parčićima, kao
krhotina. Lokalni arheolog je to razbijanje i pohranjivanje krhotina od strane neolitskih ljudi objasnio kao žrtvovanje boginje. Nije, međutim, objasnio kako to da stvoreni žrtvuje stvoritelja. Čovek je prinosio na žrtvenik najpre samog sebe, pa životinje, sve do onog hleba i vina koji u hrišćanskom obredu simbolizuju Hristovo telo i krv, ali da žrtvuje božanstvo - to čoveku kao smrtnom, ograničenom i konačnom biću naprosto nije dato.
Tri dana se boginja svake godine slavila s motom: "Narodu hleba i igara". Igara je, doduše, bilo i na pretek, ali ne i nasušnog hleba. Jer godine su, uprkos izdašnim molitvama i prinetim žrtvama, bivale sve nerodnije, stoka sve malobrojnija i mršavija a njive zaparloženije. Umesto da seljacima obezbede dovoljne količine veštačkog đubriva, naftu i kvalitetno seme, oni mu, kao za utehu, uvode neki stari, mističan i iracionalan običaj i praksu obraćanja natprirodnim silama. Nije stoga slučajno što je istoričar Dušan A. Popović baš u vezi s tim praznoverjem zabeležio svojevremeno anegdotu vezanu baš za ovaj kraj. Videvši kako se njegov komšija Srbin pomno doteruje i kinđuri za litije - običaj da narod u povorci i na čelu sa
 
popovima i crkvenim zastavama ide poljem u nadi da će uz obredne pesme i mistične radnje udobrovoljiti božanstvo da im podari plodnu i berićetnu godinu - Švaba mu s plota dovikuje: "Komšija Rac, ne pomaže Hristus nego mistus (đubre)".
Priča o crvenoj boginji je zapravo priča o onima koji su svojevremeno religiju smatrali i tumačili kao opijum za narod, pa se posle presaldumisali i nekako na prečac postali prvo pagani pa onda, kad ni to više nije bilo za njih politički probitačno, hrišćanski vernici, ne samo pretvarajući se i ulagujući zbunjenim popovima, nego potiskujući tako iz crkve njene autentične, odane i ubeđene pristalice. Brzo su, kao što vidimo, zaboravili da su koliko juče narodu uveli kult boginje plodnosti što je, očito, paganski običaj i idolopoklonstvo koje je nespojivo sa crkvenom dogmom. Od onog što je sam stvorio čovek pravi svetinju kojoj se posle klanja i moli kao božanstvu.
Odžaci su, zapravo, zbog prednjačenja u rušenju autonomije, a i zbog logistike koju su pružali u ratu sa Hrvatskom, trebali da budu izvučeni iz anonimnosti i nagrađeni. Nagrada i izvlačenje iz anonimnosti, ali ne i iz zaostalosti, nije se ogledala samo i isključivo u uvođenju kulta ove boginje. Skoro celokupno opštinsko rukovodstvo, sa Peroševićem na čelu, prešlo je na rad u Pokrajinsku skupštinu i njene organe. Tako su oni koji se nisu pokazali odviše stručnim i odgovornim u vođenju jedne opštine dobili mandat da upravljaju Pokrajinom. Pored toga, oni su koristili svaku priliku da preko crkve svoja imena upisuju u razne povelje i pohranjuju u pozlaćene jabuke na tornjevima crkava koje su gradili ili opravljali sa narodnim parama. Usput bi, naravno, i za sebe i svoje potomke sagradili poneku farmu živine ili kupili vilu u centru Novog Sada, šireći tako famu o svojoj poslovnoj uspešnosti i prednosti privatne svojine nad društvenom. Crkva bi to posle osveštala i blagosiljala kao pošten i radom stečen kapital. Tako su oni crkvi namicali novac za gradnju i opravku bogomolja, a crkva njima oprost od greha zbog pljačke i osiromašenja naroda. Nije važno što narod umire zbog loše i nedovoljne ishrane ili nedostatka adekvatnih lekova, važno je da ima dovoljan broj crkava gde će popovi moći da im održe opelo.
Zašto se opština Odžaci sad ovako naprasno i bez ikakvog prethodnog nagoveštaja i obrazloženja odriče kulta ove boginje možemo samo da nagađamo. Biće što je boginja, kažu, iako slavljena i uzdizana do kulta ovog ravničarskog gradića, zbog nečeg ostala stalno ljuta i nenaklonjena ovoj sredini. Premda prvenstveno slovi kao boginja plodnosti - umesto plođenja, nicanja, rastenja i umnožavanja - nastupilo je desetogodišnje propadanje i siromašenje. Boginja nam se sveti, protestuju seljaci, i zbog toga što je iskopana i odneta sa mesta gde je prvobitno bila pokopana i boravila više od 7000 godina. Drugi, opet, smatraju da je boginja ukinuta zbog crvene boje kose i zbog sumnje da ima neke "tajne" veze sa "crvenom bandom". Pored toga, boginja je, smatraju, donela rat, krvoproliće, ubijanje, silovanje - a mi smo je za sve to vreme slavili i obožavali. I zdušno, naravno, učestvovali i seirili u svemu tome.
 
  Radomir Aksentijević, Ratkovo
 
Događanja
Republika
Copyright © 1996-2004 Republika & Yurope