Prilike i neprilike u Republici Srpskoj

Dejton je zaustavio ubijanje i klanje, ali je ostavio pljačkanje i enormno bogaćenje. Na tako malom prostoru imamo čitavu lepezu ratnih profitera, pljačkaša, tajkuna, mafijaša, pumpadžija koji žive iza visokih zidina, a voze se u kolima sa tamnim staklima. Tako smo dobili pravi apsurd - zemlja velikih bogataša i masovne sirotinje i nezaposlenosti. Sjajno će biti ako se ozakoni da se ta ratna pljačka oduzme. Jer, isti su opljačkali državu koju su rušili, dok su naivni i nevini ginuli, ali opljačkali su i pljačkaju i ovu u kojoj žive i to otvoreno rade.
Ali, naši domaći lopovi sada prelaze u drugu fazu lopovluka. Hoće i titulu i zvanje. Masovno dobijamo profesore, magistre, doktore nauka. Prijeti nam talas intelektualnog kriminala koji ima ogromne posljedice. Prije dvije godine žali mi se, u jednom neobaveznom razgovoru, dobar sudija na visokom položaju u sudstvu. Žali se na svakodnevnu pojavu, u njegovoj branši, da najlošije sudije dobijaju naučna zvanja, a dobre to niti žele niti rade. Tako će, kaže mi, sutra dobre sudije gubiti na konkursu ispred ovih novokomponovanih doktora pravnih nauka. Ko će to da spriječi, a ko će da liječi. Šteta ide u nedogled.
U toku BH pakla na jednom fakultetu, koji je sada promijenio ime, u toku jednog dana odlukom naučno-nastavnog vijeća, sumnjivih kvaliteta, svi su postali redovni profesori. A zna se da u normalnim zemljama, a mi to nismo, asistent, docent, vanredni profesor treba da rade više nego uspješno, da znaju strane jezike, da imaju objavljene stručne i naučne radove u međunarodno verifikovanim časopisima, pa da steknu zvanje redovnog profesora. Ko će još i tim da se bavi.
Javna je tajna kako je jedan direktor škole preko noći postao profesor, a ubrzo zatim i magistar nauka, koji se, u leksikonu Znamenite ličnosti RS, hvali kako je sada doktorant i najpoznatiji pedagoški radnik u RS. Istina, on nikada nije ni uzeo bilo koji pedagoški časopis u ruke, pa ni čitao, a kamoli sarađivao. Oni koji su prisustvovali "odbrani" magistarskog rada kažu da je to ličilo na sprdnju. Ali, nesreća je što to nije slučaj već pojavni oblik. Tako imamo poplavu osoba sa naučnim zvanjima, ali ne i znanjima. Kada će to i ko iskorijeniti?
Ništa nije manje tužno, opasno i ružno što se u školama sprovodi nepisano pravilo da kćeri i sinovi guzonja imaju obavezno odličan uspijeh i bez znanja. Čak neki direktori škola to i napišu nastavnicima, da toj djeci daju petice.
Kad se govori o intelektualnom kriminalu nezaobilazni su pisci i "pisci" udžbenika. Što je deblji udžbenik to je više gluposti, a što je više gluposti to je više tabaka, a što je više tabaka to je veći honorar. Da o naučnosti, stručnosti i kvalitetu i ne govorimo.
I to ide godinama. I kad se saberu lažni profesori, lažni magistri i doktori sa istim takvim piscima udžbenika, a loše sudije preko noći postaju doktori pravnih nauka - ko će kome da sudi. Intelektualni kriminal postaje igra bez granica.