homepage
 
322-323
 
Republika
 
Kultura
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

   

Misli koje ne blede

Knjiga Tomas Man (mi) je rekao ("Zavet", Beograd) autora Nade Mijatović je fingirani intervju, kako glasi i podnaslov, s jednim od najvećih književnika i mislilaca XX veka, koji govori o demokratiji, (inter)nacionalizmu, fašizmu, komunizmu, o ženama, o svojoj homoerotičnosti, čiji su pogledi na politiku i društvo i danas aktuelni. Koristeći, 20 godina posle njegove smrti, zapečaćene dnevnike i mnoge spise u kojima su zabeležene njegove polemike, govori, predavanja, autorka je izvela pitanja, po tematskim poglavljima, bez improvizacije, prenoseći Manovu autentičnu misao, autentično kazivanje.

Evropa i humanizam: "Smatram da je Evropi potrebna nova solidarnost, novo samopouzdanje koje je, nažalost, izgubila i koje bi morala ponovo da zadobije na osnovu velikog zajedništva svih svojih država. Evropa ima zadatak da radi na stvaranju trajnog mira... Ne po ugledu na američke, nego u nekakvom labavijem, u federalističkom obliku. U takvom ustrojstvu ja vidim jedinu mogućnost zbližavanja i progresivne saradnje raznih naroda od kojih bi svaki zadržao svoje biće, a istovremeno bio deo sveta. Ja takođe verujem da mora da nastane novi humanizam, jer interesovanje za čoveka ne može trajno da bude potisnuto. Biće taj humanizam drukčiji nego raniji, ne tako optimistički, biće tamniji i preuzeće ideje i misli antropologije, psihologije, psihoanalize. I kao svaki pravi humanizam biće nadnacionalan".

O nacionalizmu, autoritarizmu: "Nacionalizam, pogotovo ako je oslonjen na samoljublje i ako ima moć da probudi potisnuti ponos, vremenom se pretvara u najvećeg neprijatelja tog naroda. Preterano oduševljenje sobom, nekritično verovanje u sebe i svoju posebnost, u svoje pravo da se bude drukčiji i vredniji od drugih, može da

postane pogubno. Najzad, to je istorija pokazala... Hitler se obraćao masama, i samo masama, a ne inteligenciji svog naroda. Nijedan autoritarni vođa ne računa na pametne ljude nego na one prosečne koji se povode za emocijama a ne za razumom i sa kojima, zavedenim i pridobijenim, može da radi šta hoće. Zato se snaga opozicije rušila pred njegovom zapenušanom retorikom kao kuća od karata, zato mu se niko nije suprotstavljao logikom i argumentima. Ja sam kao Nemac razumeo, ali nisam mogao da opravdam ono što se desilo. Mislio sam, ako ti moji sunarodnici svoj odavno nagomilani potajni bes prema stranim zemljama, koje su ih od Versajskog ugovora nadalje pritiskivale, okrenu protiv bespomoćnih manjina u svojoj

 

sredini - Jevreja, stranaca, komunista - onda to svedoči o kratkovidosti i nedostatku pravde, što je varvarizam".

O fašizmu, komunizmu: "Komunizam i fašizam su u tehničkim metodama do izvesnog stepena slični, ali se u stvarnosti razlikuju. Zajednička im je ideja o totalitarnoj državi, ali komunizam nastoji da svoj totalitarizam prikaže sasvim drukčije od fašističkog, iako se možda služi pogrešnim metodama koje nisu u skladu sa ljudskom prirodom i poboljšanjem života čovečanstva kao proklamovanim ciljem. Fašizam je isključivo destruktivan i utoliko je tragičnije što se dokopao ogromne moći. Prolazne, doduše, ali dovoljno duge da veliki deo Globusa uzburka i gurne nizbrdicom... Iako ne verujem mnogo u razboritost masa, siguran sam da upravo gorko iskustvo tih masa širom Evrope sa fašizmom i nacizmom može da deluje na njihov razum. Zato sam siguran i da postoji strah od ponavljanja preživljenih užasa".

  D. N.
 
Kultura
Republika

1996-2003 Republika & Yurope