|
Muhamed a. s. i stvaranje države
Muhameda a. s. naslijedili su cetiri izvanredne halife: Ebu Bekr (vladao
632-634); Omer (634-644); Osman (644-656) i Alija (656-661). Oni iza imena
nose kraticu ili formulu r. a. ("radijellahu anhu"), "Neka
je Alah s njim zadovoljan".
Oni su svjetskopovijesni protagonisti koji su i te kako zaduzili covjecanstvo,
posebno islamsku zajednicu (umet).
Ovo je (kratak) rukopis kako se stvarala drzava (pax islamica) sto ima
interesa i znacaja i za nas.
Ebu Bekr nije zeljeo da bude na celu halifata, ali "Muslimani nisu
htjeli nikog drugog osim njega". Sutradan, po izboru, Ebu Bekr je
nudio vlast u halifatu uglednicima i bliskim saradnicima Muhameda a. s.,
no, izbor je (bio) obavljen i niko nije htjeo da ga mijenja.
U islamskoj zajednici saopcena je misao - kojoj se autor ovih redova divi
ali mu je isto toliko zagonetna i neobjasnjena (istorijski i frojdovski)
- recenica: dajmo vlast onome ko ju je dostojan i ko je nece!...
Omer r. a. povjerio je: "Svako jutro poslije sabah-namaza, Ebu Bekr
je odlazio ka jednom selu nadomak Medine. Bio sam radoznao, pa jedno jutro
odlucih da ga pratim. Vidio sam ga kako ulazi u jedan sator. Izvijesno
vrijeme je ostao tamo, pa izidje i vrati se u Medinu. Onda ja udjoh u
sator, gdje zatekoh jednu staricu i oko nje djecu. Upitao sam je: 'Ko
si ti, Alahova robinjo?' 'Ja sam bolesna i siromasna zena. Muz mi je davno
umro, a ja ostah sama sa djecom.' Upitah je: 'A ko je ovaj covjek koji
je maloprije izisao?' 'Ne znam', odgovori. 'Sta radi kod vas?', upitah.
'Dolazi nam svako jutro, pocisti kucu, pomuze stoku, skuha hranu i ode.'"
Omer se udari po celu i rece: "O, Ebu Bekre, tesku si zadacu ostavio
halifama poslije sebe" (SAFF, islamski omladinski casopis, Sarajevo,
broj 55, jul 2001).
Drugom prilikom Omer r. a., koji je naslijedio Ebu Bekra, naisao je pored
pastira i njegova stada.
- Prodaj mi jednu ovcu, cobane! - doviknuo je, jer je namjeravao da provjeri
je li pouzdan u svom dobru i u svojoj vjeri.
- O, vladaru pravovjernih, ovo nisu moje ovce, nego ih ja samo cuvam svome
gazdi, uzvratio je.
- Ako te vlasnik pita za ovcu, kazi da ju je ugrabio i pojeo vuk, nadometnuo
je halifa.
- Ali, vladaru pravovjernih, sta je sa Alahom?... - Da, zbilja, sta bi
nam presudio Jedan i Jedini, Svemoguci i Sveznajuci na ovakve prijevare
i lazi?
Omer r. a. je sjeo, zajecao i prozborio: "Zaista, sta je sa Alahom?"
Jer, svi smo mi pastiri i svi smo odgovorni za svoja stada.
Predvodnik pravovjernih je dobro naucio lekciju od starice i cobana. I
kakve je obaveze i zadace preuzeo kad je stao na celo halifata!...
U susnoj godini vladala je velika nemastina i glad. Omer se popeo na minber,
a u stomaku mu krcalo. Rekao je: "Krcao ti ili ne, tako mi Alaha,
necu te napuniti dok god se ne napune stomaci ostalih Muslimana!"
Halifa Omer je znao sjesti i zaridati. Upitali su ga zasto suze roni.
Kazao je: "Tako mi Alaha, pored kojeg drugog boga nema, ako koza
negdje u Iraku slomi nogu, bojim se da me Alah, dz. s. na Sudnjem danu
ne ukori: 'Zasto joj, Omere, nisi napravio put?'"
U vjerodostojnoj predaji prenosi se da je Alahov poslanik, a. s. rekao:
"Alahu moj, ako se nekome povjeri neka odgovornost nad mojim umetom,
pa im oteza u necemu, otezaj i ti njemu".
Halifa Omer je kao namjesnika u pokrajini Hims poslao Seida ibn-Amira,
poznatog poboznjaka.
Seid je vladao i zivio cestito i skromno, bogobojazno i smjerno, posvecen
islamu.
Omer je odlucio da obidje pokrajine i da razgovara sa narodom i njihovim
pretpostavljenim.
U Himsu su mu rekli na zajednickom dogovoru da je Seid dobar i jedan od
najpoboznijih i najcestitijih ljudi. Ali, cetiri su stvari (lose) koje
ima kod sebe.
- Koje su to stvari? - upitao je halifa u prisustvu Seida.
- Ne stupa medju nas do u kasne jutarnje sate, kazali su. - Jedan cijeli
dan u sedmici ne izlazi iz kuce; ako navecer dodjemo do njega, koliko
god da kucamo, ne odaziva se i ponekad, na sijelu, odjednom padne u nesvijest
i ne dolazi sebi dok ga ne poskropimo vodom.
Vladaru pravovjernih ovlazile su se oci i obratio se Sveznajucem i Svevisnjem:
"Gospodaru, ne pokvari moje dobro misljenje o Seidu!" Potom
je izustio: "Ustani, Seide, i odgovori na optuzbe!"
Seid se podigao, dok su se oko njega smjestili ljudi i posebno njegovi
saradnici iz pokrajine Hims.
- Tako mi Alaha, volio sam da se ne zna za ove stvari, ali kada su vec
pricali i prozvali me, saopcicu istinu, evlija je prosaptao.
Zasutio je i zapiljio se preda se. Uspravio pogled i prozborio veoma odlucno
i jasno:
- Sto se tice optuzbe da ne izlazim medju ljude do kasnih jutarnjih sati,
supruga mi je bolesna, a nemamo sluge. Pocistim kucu, spremim hranu, klanjam
duha-namaz, a onda stanem medju mjestane.
Pravednik je smanjio glas i duboko se zamislio nad sobom i svojom sudbinom
i nad zajednicom koja mu je povjerena i predata odlucivanju i presudjivanju.
- Na optuzbe da se nocu ne odazivam na pozive, za narod sam ostavio dan,
a za Alaha noc, proslovio je bogougodnik. - Klanjam i ucim dove do pred
sabaha.
Podigao je sake kao da je od visnjih sila zahtijevao pomoc i podrsku,
razjasnjenje i objasnjenje sopstvenog udesa.
Spustio je ruke niz tijelo i snishodljivo stajao medju saplemenicima i
njihovim zemaljskim obavezama, on koji se posvetio nebu i njegovim Objavama.
- A cetvrto, sveti covek je zatomljeno kriknuo - prisustvovao sam kad
su u Meki ubili Hubejb ibn-Adija. On je bio Musliman, a ja musrik (nevjernik),
pa mu nisam pomogao. Prije pogibije proucio je dovu protiv svih prisutnih
musrika. I kad god se sjetim toga dana, srucim se u nesvijest iz straha
da me ne stigne Hubejbova kletva.
Seid je ponizno i skruseno sjeo medju bliznje. A halifa Omer je ustao
i izjavio: - Hvala Alahu koji mi nije dozvolio da pokvarim misljenje o
tebi, Seide.
Stacemo pred gospodara svjetova i odgovaracemo za sve emanete (obaveze)
koje su nam bile povjerene. Odgovaracemo za svoja djela ali i za nedjela.
Ako je onaj kome je nesto povjereno olaksavao narodu nedace, Alah dz.
s. olaksace mu obracun na Sudnjem danu, hadis je alejhiselama. A onome
ko je otezavao i nepravedan bio odgovarace za sopstvene slabosti i zlo!...
Tako se, i ne samo tako, velikim moralom i nenadmasnom mudroscu stvarala
islamskoarapska drzava (pax islamica) i, svojevremeno, jedno od najvecih
carstava svijeta!
|
