homepage
   
Republika
 
Mediji
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Srblji svi i svuda ocekuju cuda

Medijska buka i muka

Sve to sa cudima - svuda i na svakom koraku u novije vreme - ljudski je sasvim razumljivo.
U novije vreme su novinski stupci prepuni izvestaja o cudima. Proplakala je ikona u crkvi u Kragujevcu i sirom Sumadije se govori o tajanstvenoj poruci »koja nam se salje bas u ovom casu«. Medijska buka je neverovatna i odavno niceg slicnog nije bilo. Sumadijski vladika koji se obratio mnostvu naroda koji je sa svih strana pristizao u crkvu kaze da je Crkva prema takvim pojavama »vrlo oprezna«, ali je ministar vera g. Milovanovic koji je i sam pristigao na mesto tajanstvenog dogadjaja izjavio jasno - »Cuda se ocigledno desavaju«. Na televizijskim ekranima pokazuju nekakva »prerezana stabla iz kojih kaplje krv svetaca«, vesti o isceljenjima su plasirane senzacionalno, jedna je muslimanka iz Novog Pazara - isceljena i preporodjena - presla u pravoslavlje, ali njene izjave nisu dovoljno jasne jer je nepismena i lose se snalazi u zaista zaglusujucoj medijskoj galami. Medijska buka se nastavlja paganski ostrasceno najavljujuci sujeverje o kojem smo mislili da pripada nekim davnim vremenima. Sva je prilika da neki prizeljkuju neku duhovnu balvan-revoluciju u ovim zaista nespokojnim vremenima.
Slicnih zbivanja ima i na nesto visem nivou i ona zbunjuju ljude i u samoj Crkvi i oko nje.
Udruzenje postovalaca Svete gore atoske pokrenulo je inicijativu da se Fruska gora proglasi svetom gorom, kako bi se formirao »duhovni lanac« koji bi Srbiju povezivao sa Sinajskom gorom i Svetom gorom na Atosu u Grckoj. Sremska eparhija je to odmah prihvatila i vladika je zakazao osvecenje na Miholjdan 12. 10. 2003. uz veliku medijsku pompu jer su se - to se u novinama podvlaci - »stekli kanonski i istorijski uslovi« za to. O kakvim se kanonskim uslovima radi ostalo je nejasno, a sto se istorijske i kulturne lepote tice gora je lepa i okicena vencem divnih manastira koji su bili ognjista srpske kulture u evropskom delu Srbije. Tu su se otvorili problemi o kojima je izgleda malo ko razmisljao i podigla se velika buka. Fruska gora kao monaska republika - to nije bas lako realizovati danas i ovde jer ako je nasa stara kultura zapocela jednim bekstvom u manastir - mladog kraljevica iz vladalackog doma Nemanjica - moderna srpska kultura i njen evropski prepoznatljivi obrazac zapoceli su tu na Fruskoj gori Dositejevim bekstvom iz manastira Hopovo. Zabunu je uvecalo i prisecanje na mucenicku smrt sefa srpske drzave I. Stambolica koji je tu nedaleko od manastira primio pravednicki venac mucenika za Srbiju. Srecom, brzo je i mudro reagovao stari srpski patrijarh g. Pavle - Politika, 4. 10. 2003. - recima koje su stisale buku i smirile strasti - »Ocinski vam savetujem i bratoljubivo vas umoljavam da neizostavno nadjete nacin da se taj sveti cin odlozi na neko vreme«.

Muka s papom rimskim

Hriscanski prvosvestenik u Rimu - dve stotine sezdeset treci naslednik na prestolu sv. Petra - Jovan Pavle II, ni u devetoj deceniji zivota ni u dvadeset petoj godini sluzenja i pontifikata nema problema, ni sa Srbima ni sa drugima. Za njega je »nacionalno pitanje« reseno pre vise od dve hiljade godina. Mi ovde - po ko zna koji put - imamo problema s njim i podigla se nova buka i u Crkvi i oko nje. U jednom momentu, obracajuci se beogradskim katolicima, episkop backi g. Irinej je izrekao pohvale rimskom papi kakve se ni u Rimu nisu cesto cule. Nazvao je vladika papu »mostograditeljem« i hrabrim apostolom mira medju ljudima i narodima. Oni koji su doskora izjavljivali da mi »necemo papu cak i ako predje na pravoslavlje« sada su zaista pali na teme. Vladika je naglasio da govori »kao episkop SPC a ne kao clan njenih centralnih tela«, ali ni ta ograda nije smirila duhove i posebno se uznemirila »grcka struja« koja se odavno pominje u krilu nase Crkve. Preosveceni je, medjutim, svoj stav izrazio nedvosmisleno jasno i sasvim precizno - »Ako istorijski, kao sto se mi hriscani nadamo i molimo - a ne tek eshatoloski - dodje do ponovnog jedinstva hriscanske vaseljene, onda ce u njoj, u skladu s Predanjem i poretkom drevne Crkve, pocev od apostolskih vremena, episkop grada Rima svakako biti prvi episkop vaseljene«. I kada je nesto jasno ima zabuna, ali se one korene u necem drugom - jedni su pohitali da naglase kako je episkop backi »papinski agent«, a drugi su isticali - sto je tacno - da je on jednostavno »izrazio eklezioloski stav Crkve istoka i zapada«, dakle ono sto verujemo i kako verujemo. Zabuna je prerasla u jednu pobunu. Naime, u manastiru na planini Jelici sestrinstvo monahinja se pobunilo i novine o tome nasiroko pisu. One izjavljuju da nece »nikakvu saradnju sa katolickom crkvom« i izbacene su iz celija, provele su noc pod vedrim nebom, a reagovao je brzo i Duhovni sud eparhije zicke koji im je izrekao kaznu odlucenja i rascinjenja.

Kosovo kao zid placa

Svi i dalje cekaju cudo, a »cuda« se medijski plasiraju tako da to stvara nove probleme. Daju nam se znaci i salju nam se »poruke« - tako se u izjavama naglasava - od kojih neke dolaze od sv. Save. Malo ko mari za bilo kakav dokaz, vazno je da se nude resenja za sve probleme ne samo u Crkvi vec i u drustvu. Tu je i ponudjeno »resenje« za Kosovo u kojem se ne prepoznaje nista od poznate i nezaobilazne rezolucije SB. Sv. Sava je napustio narod »zbog grehova nasih« sto nije neverovatno kako god razumeli poruku velikog svetitelja i prosvetitelja. Za nase spasenje i izbavljenje, pa i za resenje kosovske muke - porucuje jedan simpaticni i dobronamerni kaludjer - potrebna su »samo tri dana«. »Treba da gladujemo ta tri dana ukljucujuci stoku i zivinu« i ako tako budemo postupili »istoga casa ce biti vracena milost nad Srbima«. Niko ne treba da spori dobre namere ovog duhovnika, ali je »resenje« zaista naivno. Kada bi tako bilo to bi bio dokaz pravoga cuda u koje bi ljudi poverovali. Ovo su prihvatili neki politicari koji od Kosova - na kojem nema slobode za Srbe i za druge koji to nisu - odavno prave politicki zid placa. Njima je stalo da ganu birace uoci izbora koji se priblizavaju u ovom trenutku kada Srbija jos jednom stoji na raskrscu.
I Albanci imaju svoje cudo - oni cekaju da im mocnici iz Brisela donesu nezavisnu etnicki cistu drzavu koja bi tako etnicki cista jos vise iskomplikovala situaciju u sirem regionu.
U iscekivanju cuda sve su aktivniji ideolozi i dobro znani sejaci balkanske magle kakvih nam nikada manjkalo nije.
Cudo ce biti - i takvom se cudu treba nadati - kada Albanci i Srbi zapocnu stvarne razgovore i pregovore. Sve ostalo je naivnost duhovnika usamljenika, politicka manipulacija ili knjizevna laz.
Sta god mislili o cudima ona nisu iskljucena, ali sve zavisi od toga kakvo cudo cekamo.

 

Mirko Đorđević

 
Društvo
Republika
Copyright © 1996-2004 Republika & Yurope