Srblji svi i svuda ocekuju cuda
Medijska buka i muka
Sve to sa cudima - svuda i na svakom koraku u novije vreme - ljudski
je sasvim razumljivo.
U novije vreme su novinski stupci prepuni izvestaja o cudima. Proplakala
je ikona u crkvi u Kragujevcu i sirom Sumadije se govori o tajanstvenoj
poruci »koja nam se salje bas u ovom casu«. Medijska buka je neverovatna
i odavno niceg slicnog nije bilo. Sumadijski vladika koji se obratio mnostvu
naroda koji je sa svih strana pristizao u crkvu kaze da je Crkva prema
takvim pojavama »vrlo oprezna«, ali je ministar vera g. Milovanovic koji
je i sam pristigao na mesto tajanstvenog dogadjaja izjavio jasno - »Cuda
se ocigledno desavaju«. Na televizijskim ekranima pokazuju nekakva »prerezana
stabla iz kojih kaplje krv svetaca«, vesti o isceljenjima su plasirane
senzacionalno, jedna je muslimanka iz Novog Pazara - isceljena i preporodjena
- presla u pravoslavlje, ali njene izjave nisu dovoljno jasne jer je nepismena
i lose se snalazi u zaista zaglusujucoj medijskoj galami. Medijska buka
se nastavlja paganski ostrasceno najavljujuci sujeverje o kojem smo mislili
da pripada nekim davnim vremenima. Sva je prilika da neki prizeljkuju
neku duhovnu balvan-revoluciju u ovim zaista nespokojnim vremenima.
Slicnih zbivanja ima i na nesto visem nivou i ona zbunjuju ljude i u samoj
Crkvi i oko nje.
Udruzenje postovalaca Svete gore atoske pokrenulo
je inicijativu da se Fruska gora proglasi svetom gorom, kako bi se formirao
»duhovni lanac« koji bi Srbiju povezivao sa Sinajskom gorom i Svetom gorom
na Atosu u Grckoj. Sremska eparhija je to odmah prihvatila i vladika je
zakazao osvecenje na Miholjdan 12. 10. 2003. uz veliku medijsku pompu
jer su se - to se u novinama podvlaci - »stekli kanonski i istorijski
uslovi« za to. O kakvim se kanonskim uslovima radi ostalo je nejasno,
a sto se istorijske i kulturne lepote tice gora je lepa i okicena vencem
divnih manastira koji su bili ognjista srpske kulture u evropskom delu
Srbije. Tu su se otvorili problemi o kojima je izgleda malo ko razmisljao
i podigla se velika buka. Fruska gora kao monaska republika - to nije
bas lako realizovati danas i ovde jer ako je nasa stara kultura zapocela
jednim bekstvom u manastir - mladog kraljevica iz vladalackog doma Nemanjica
- moderna srpska kultura i njen evropski prepoznatljivi obrazac zapoceli
su tu na Fruskoj gori Dositejevim bekstvom iz manastira Hopovo. Zabunu
je uvecalo i prisecanje na mucenicku smrt sefa srpske drzave I. Stambolica
koji je tu nedaleko od manastira primio pravednicki venac mucenika za
Srbiju. Srecom, brzo je i mudro reagovao stari srpski patrijarh g. Pavle
- Politika, 4. 10. 2003. - recima koje su stisale buku i smirile
strasti - »Ocinski vam savetujem i bratoljubivo vas umoljavam da neizostavno
nadjete nacin da se taj sveti cin odlozi na neko vreme«.
Muka s papom rimskim
Hriscanski prvosvestenik u Rimu - dve stotine sezdeset treci naslednik
na prestolu sv. Petra - Jovan Pavle II, ni u devetoj deceniji zivota ni
u dvadeset petoj godini sluzenja i pontifikata nema problema, ni sa Srbima
ni sa drugima. Za njega je »nacionalno pitanje« reseno pre vise od dve
hiljade godina. Mi ovde - po ko zna koji put - imamo problema s njim i
podigla se nova buka i u Crkvi i oko nje. U jednom momentu, obracajuci
se beogradskim katolicima, episkop backi g. Irinej je izrekao pohvale
rimskom papi kakve se ni u Rimu nisu cesto cule. Nazvao je vladika papu
»mostograditeljem« i hrabrim apostolom mira medju ljudima i narodima.
Oni koji su doskora izjavljivali da mi »necemo papu cak i ako predje na
pravoslavlje« sada su zaista pali na teme. Vladika je naglasio da govori
»kao episkop SPC a ne kao clan njenih centralnih tela«, ali ni ta ograda
nije smirila duhove i posebno se uznemirila »grcka struja« koja se odavno
pominje u krilu nase Crkve. Preosveceni je, medjutim, svoj stav izrazio
nedvosmisleno jasno i sasvim precizno - »Ako istorijski, kao sto se mi
hriscani nadamo i molimo - a ne tek eshatoloski - dodje do ponovnog jedinstva
hriscanske vaseljene, onda ce u njoj, u skladu s Predanjem i poretkom
drevne Crkve, pocev od apostolskih vremena, episkop grada Rima svakako
biti prvi episkop vaseljene«. I kada je nesto jasno ima zabuna, ali se
one korene u necem drugom - jedni su pohitali da naglase kako je episkop
backi »papinski agent«, a drugi su isticali - sto je tacno - da je on
jednostavno »izrazio eklezioloski stav Crkve istoka i zapada«, dakle ono
sto verujemo i kako verujemo. Zabuna je prerasla u jednu pobunu. Naime,
u manastiru na planini Jelici sestrinstvo monahinja se pobunilo i novine
o tome nasiroko pisu. One izjavljuju da nece »nikakvu saradnju sa katolickom
crkvom« i izbacene su iz celija, provele su noc pod vedrim nebom, a reagovao
je brzo i Duhovni sud eparhije zicke koji im je izrekao kaznu odlucenja
i rascinjenja.
Kosovo kao zid placa
Svi i dalje cekaju cudo, a »cuda« se medijski plasiraju tako da to stvara
nove probleme. Daju nam se znaci i salju nam se »poruke« - tako se u izjavama
naglasava - od kojih neke dolaze od sv. Save. Malo ko mari za bilo kakav
dokaz, vazno je da se nude resenja za sve probleme ne samo u Crkvi vec
i u drustvu. Tu je i ponudjeno »resenje« za Kosovo u kojem se ne prepoznaje
nista od poznate i nezaobilazne rezolucije SB. Sv. Sava je napustio narod
»zbog grehova nasih« sto nije neverovatno kako god razumeli poruku velikog
svetitelja i prosvetitelja. Za nase spasenje i izbavljenje, pa i za resenje
kosovske muke - porucuje jedan simpaticni i dobronamerni kaludjer - potrebna
su »samo tri dana«. »Treba da gladujemo ta tri dana ukljucujuci stoku
i zivinu« i ako tako budemo postupili »istoga casa ce biti vracena milost
nad Srbima«. Niko ne treba da spori dobre namere ovog duhovnika, ali je
»resenje« zaista naivno. Kada bi tako bilo to bi bio dokaz pravoga cuda
u koje bi ljudi poverovali. Ovo su prihvatili neki politicari koji od
Kosova - na kojem nema slobode za Srbe i za druge koji to nisu - odavno
prave politicki zid placa. Njima je stalo da ganu birace uoci izbora koji
se priblizavaju u ovom trenutku kada Srbija jos jednom stoji na raskrscu.
I Albanci imaju svoje cudo - oni cekaju da im mocnici iz Brisela donesu
nezavisnu etnicki cistu drzavu koja bi tako etnicki cista jos vise iskomplikovala
situaciju u sirem regionu.
U iscekivanju cuda sve su aktivniji ideolozi i dobro znani sejaci balkanske
magle kakvih nam nikada manjkalo nije.
Cudo ce biti - i takvom se cudu treba nadati - kada Albanci i Srbi zapocnu
stvarne razgovore i pregovore. Sve ostalo je naivnost duhovnika usamljenika,
politicka manipulacija ili knjizevna laz.
Sta god mislili o cudima ona nisu iskljucena, ali sve zavisi od toga kakvo
cudo cekamo.
|