Odjeci slučaja Mojsinje
Odbrana javnog dobra
Posle sastanka u Užicu ekološke
organizacije najavljuju nastavak akcije za sprečavanje uništavanja prirode
i boljeg korišćenja ekonomskih potencijala
Događaji u Mojsinju kada su seljani, uz podršku medija i odlukom Vrhovnog
suda Srbije, uspeli da spreče nameru opštine Čačak da na plodnom zemljištu
podigne deponiju smeća, ne prestaju da izazivaju pažnju javnosti Srbije.
Ovoga puta, u subotu 27. septembra ove godine, na inicijativu našeg lista,
u Užicu su se okupili predstavnici nekoliko ekoloških organizacija iz
pet gradova Srbije da bi raspravljali o ovom veoma aktuelnom problemu.
Prisutni su bili, sem domaćina Udruženja građana ljubitelja reke Đetinje
"Rajski otoci" (predsednik Miloš Lišanin), i Ekološki centar
iz Kruševca (predsednik Bratislav Poprašić), "Vrelo", društvo
za zdravu ishranu iz Novog Sada (predsednik Aleksandar Obrovski), "Ibar",
ekološka organizacija Kraljeva (predsednik Miroslav Pavlović), a interesovanje
su bili najavili i drugi. Iako pozvani, nisu se odazvali ekologisti Čačka,
a ni predstavnici čačanske televizije, izgovarajući se time da još nisu
završili svoj film koji, na zahtev čačanske Skupštine, pripremaju kao
odgovor na film "Mojsinje: stop zločinu", napravljen u produkciji
zadruge "Res publica". (Ovaj projekat finansijski podržava organizacija
"Fridrih Ebert".)
Razgovor u Užicu
Da bi učesnici u razgovoru stekli što kompletniju predstavu o događajima
oko projektovane deponije najpre je prikazan dokumentarni film "Mojsinje:
stop zločinu", a zatim i video-trake razgovora na Televiziji Čačak
sa Velimirom Ilićem, predsednikom Skupštine opštine ovog grada i nedavne
sednice čačanske skupštine, kao pokušaj odgovora na film "Res publice".
Umesto argumentovanog odgovora, međutim, predsednik Ilić i nekolicina
odbornika izgovorili su grube klevete i otvorene pretnje ne samo na račun
našeg lista nego i seljana Mojsinja i svih drugih koji su se usudili da
se protiv volje čačanskog rukovodstva oglase o ovim događajima (o ovome
je Republika pisala opširnije u prethodnom broju).
Pošto su odgledani filmski prilozi, učesnici skupa prešli su u poznato
užičko izletište "Rajski otoci", koje predstavlja i pravi ambijent
za ovu vrstu razgovora. (Naziv "otoci" ne potiče od nekih ostrva,
kako se često pogrešno misli, već dolazi od toga što na ovom mestu, na
svojoj oštroj krivini Đetinja pravi snažne kovitlace u podnožju gorostasnih
i okomitih stena.) Učesnici u razgovoru nisu krili svoje zadovoljstvo
prikazanim filmom "Res publice", ali i razočaranje ponašanjem
čačanskog rukovodstva, tim pre što se sa sličnim problemima, na ovaj ili
onaj način, suočavaju i u svojim sredinama.
Osuda zla
Razgovor se uglavnom kretao oko toga kako kod nas zaštititi prirodu kao
javno dobro, ko su akteri ove odbrane i na kojim vrednostima se ona zasniva.
Zatim, tu je i ono neizbežno pitanje: zašto čačanska opštinska vlast, umesto
da bude zadovoljna spremnošću javnosti na saradnju u ovom delikatnom pitanju,
preti akterima te iste javnosti hapšenjima i progonima. U razgovoru su,
pored prisutnih predstavnika ekoloških društava, učestvovali i predstavnici
Republike i Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije
pri Vladi Srbije.
Doživljavajući problem Mojsinja kao sopstveni, ekološki radnici su ne samo
odlučno osuđivali zlo da se ziratno zemljište, kao javno dobro, pretvori
u smetlište, nego su prikazali i širok krug teškoća s kojima se suočavaju
u svojoj sredini. Recimo, novi zakon o ekologiji, na koji se dugo čeka,
i koji bi im znatno olakšao akcije, još nije donet. Sem toga, i ono što
je po postojećim propisima mogućno uraditi skopčano je sa velikim administrativnim
formalnostima tako da se efekti napora za zaštitu prirode često gube. Miroslav
Pavlović ("Ibar") navodi primer jednog privrednika koji je svojim
otpadima reku "ubio" u dužini od nekoliko kilometara, a onda se,
zbog dugotrajnosti postupka, sve svede na "pojeo vuk magarca".
Tu je i ona poznata sklonost u opštinama da se o problemima ekologije obično
razmišlja globalno, a malo je spremnosti da svako počisti pred svojom kućom.
Uz to ide i onaj uobičajeni manir lokalnih vlasti, i ne samo lokalnih, da
se ekološka akcija iscrpljuje samo na pravljenju projekata.
Aleksandar Obrovski ("Vrelo") ističe da
i Novi Sad, naročito posle NATO bombardovanja 1999, ima velike probleme
sa vodom i deponijama. Za njega je primer Mojsinja veoma podsticajan
u tom smislu što jasno ukazuje na potrebu da "uradimo nešto više
na međusobnom udruživanju". Ova je opaska naišla na komentare
i ostalih učesnika u razgovoru, koji su izneli jednu očiglednu nesrazmeru:
naše ekološke organizacije se češće udružuju u organizacije na republičkom
nivou, a zanemaruju međusobnu saradnju sa susednim lokalnim zajednicama,
što može da bude najdragocenije.
Ponekad, kada se posmatra broj i rasprostranjenost ekoloških organizacija
u |
|
|
Srbiji, može da se stekne varljiv utisak o njihovom stvarnom uticaju. Međutim,
brojnost i moć u ovom slučaju ne idu zajedno. Bratislav Poprašić (Ekološki
centar Kruševac) kaže da ovaj grad ima svoj ekološki parlament sa svojim
programom i svim odgovarajućim organima. Računaju i na veće učešće javnosti.
Ali, upravo sa resocijalizacijom ponašanja i najteže ide jer, kako dodaje,
"mnogi kvare prirodnu sredinu, a malo je onih koji su spremni da stvari
popravljaju". Na nedostatak inventivnosti i rutinu ukazuje i Miloš
Lišanin ("Rajski otoci"): naš problem je što se svi pozivamo na
evropske standarde, a vrlo je malo onih koji te standarde i iskustva stvarno
poznaju i pokazuju gotovost da ih primene. I u Užicu se sprema podizanje
deponije, ali su tamo rešeni, kako kaže, da izbegnu ponavljanje mojsinjskog
slučaja tako što će za odlaganje smeća odrediti degradirano zemljište.
Podsticajan primer Mojsinja
Što je razgovor više odmicao sve je jasnije u prvi plan izbijalo pitanje
kako da ekološke organizacije što više porade na buđenju javnosti kao
svog prvog saradnika. U tom pogledu svi su isticali da je iskustvo Mojsinja
najdragocenije. Evo samo nekoliko primera kako su se na ovom skupu tretirali
značaj i učešće javnosti u odbrani prirode.
Bratislav Poprašić: "Mi moramo da objasnimo građanima da će svojim
većim angažovanjem ne samo odbraniti prirodu kao javno dobro nego će i
svi ljudi u toj lokalnoj zajednici iz toga izvući i značajne ekonomske
koristi. Odluka suda i stav javnosti u slučaju Mojsinja moraju biti poštovani".
Miloš Lišanin: "Mojsinje je upravo primer kako se kod nas red vrednosti
izvrće. Javnost mora najpre da bude pitana, a ne kao u Čačku, da se prvo
prave projekti i donosi odluka, pa tek onda da se vlast narodu obrati
za mišljenje. Za naše buduće ponašanje u Užicu ovaj će događaj imati i
te kakav značaj. Zato mi i podržavamo seljane Mojsinja".
Nebojša Popov: "Događanja u Mojsinju i oko Mojsinja pružila su snažnu
podlogu za formiranje snažnije javnosti kod nas. Ovde više nije samo reč
o tome kako da se javnost organizuje protiv organizovanog zla, nego i
o tome kako da se odbrane i još više iskoriste privredni resursi".
Miroslav Pavlović: "Sa Mojsinjem prvi put smo postigli nešto praktično
i opipljivo. Morava je naša najduža reka, ali i najzagađenija. Mi moramo
sada da okupimo sve naše ekološke organizacije, ali i širu javnost, da
ovo zlo što pre sprečimo".
Verica Barać: "Sada je najvažnije povezivanje ekoloških organizacija
i njihova međusobna saradnja. Jer, ceo slučaj Mojsinja još nije završen
i još se ne zna da li će biti obnovljen pravni postupak da se zemlja i
konačno oduzme poljoprivrednicima".
Predstoje i nove akcije
Svi učesnici u razgovoru pokazali su veliko raspoloženje i rešenost da
se akcija u odbrani interesa Mojsinja i uopšte javnog dobra u drugim sredinama
nikako ne završi samo na ovom jednom skupu, nego da se napori preduzmu
i u drugim sredinama. Kraljevčani su, na primer, ponudili da se sledeći
skup, u još proširenijem sastavu, sa istom temom i konkretnijim planom
aktivnosti, uskoro održi u njihovom gradu. To je sa zadovoljstvom prihvaćeno.
I drugi su gradovi prijavili svoje interesovanje da budu domaćini ovakvih
skupova tako da, po svoj prilici, predstoji niz susreta koji će dati značajnije
impulse za okupljanje javnosti.
Međutim, iskrsavaju i mnoge okolnosti koje upozoravaju da je slučaj Mojsinje
još daleko od toga da bude zaključen. Odlukom Vrhovnog suda Srbije odbačena
su, zbog pravnih manjkavosti, rešenja nadležnih ministarstava Vlade Srbije
i Skupštine opštine Čačak o podizanju deponije u Mojsinju. Ali, to ne
znači da ovi organi vlasti, sa nekom drugačijom pravnom argumentacijom,
neće uskoro obnoviti ceo ovaj postupak za oduzimanje zemlje Mojsinjanima.
Sem toga, postoje nagoveštaji da neke nove opasnosti prete seljanima iz
samog centra opštine. Kada smo, pri povratku iz Užica, svratili u selo
Mojsinje, od meštana smo saznali da obećana pomoć iz opštinskog budžeta
za popravku njihove škole, doma kulture i igrališta nije stigla. Druge
mesne zajednice u čačanskoj opštini ovu su pomoć već dobile, samo je još
Mojsinje u neizvesnosti. Da li je ovde reč o odmazdi opštinskih moćnika
ili o nečem drugom - o tome ćemo vas podrobno obavestiti u sledećem broju.
|