homepage
   
Republika
 
Ekologija
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 
Odjeci slučaja Mojsinje

Odbrana javnog dobra

Posle sastanka u Užicu ekološke organizacije najavljuju nastavak akcije za sprečavanje uništavanja prirode i boljeg korišćenja ekonomskih potencijala

Događaji u Mojsinju kada su seljani, uz podršku medija i odlukom Vrhovnog suda Srbije, uspeli da spreče nameru opštine Čačak da na plodnom zemljištu podigne deponiju smeća, ne prestaju da izazivaju pažnju javnosti Srbije. Ovoga puta, u subotu 27. septembra ove godine, na inicijativu našeg lista, u Užicu su se okupili predstavnici nekoliko ekoloških organizacija iz pet gradova Srbije da bi raspravljali o ovom veoma aktuelnom problemu. Prisutni su bili, sem domaćina Udruženja građana ljubitelja reke Đetinje "Rajski otoci" (predsednik Miloš Lišanin), i Ekološki centar iz Kruševca (predsednik Bratislav Poprašić), "Vrelo", društvo za zdravu ishranu iz Novog Sada (predsednik Aleksandar Obrovski), "Ibar", ekološka organizacija Kraljeva (predsednik Miroslav Pavlović), a interesovanje su bili najavili i drugi. Iako pozvani, nisu se odazvali ekologisti Čačka, a ni predstavnici čačanske televizije, izgovarajući se time da još nisu završili svoj film koji, na zahtev čačanske Skupštine, pripremaju kao odgovor na film "Mojsinje: stop zločinu", napravljen u produkciji zadruge "Res publica". (Ovaj projekat finansijski podržava organizacija "Fridrih Ebert".)

Razgovor u Užicu

Da bi učesnici u razgovoru stekli što kompletniju predstavu o događajima oko projektovane deponije najpre je prikazan dokumentarni film "Mojsinje: stop zločinu", a zatim i video-trake razgovora na Televiziji Čačak sa Velimirom Ilićem, predsednikom Skupštine opštine ovog grada i nedavne sednice čačanske skupštine, kao pokušaj odgovora na film "Res publice". Umesto argumentovanog odgovora, međutim, predsednik Ilić i nekolicina odbornika izgovorili su grube klevete i otvorene pretnje ne samo na račun našeg lista nego i seljana Mojsinja i svih drugih koji su se usudili da se protiv volje čačanskog rukovodstva oglase o ovim događajima (o ovome je Republika pisala opširnije u prethodnom broju).
Pošto su odgledani filmski prilozi, učesnici skupa prešli su u poznato užičko izletište "Rajski otoci", koje predstavlja i pravi ambijent za ovu vrstu razgovora. (Naziv "otoci" ne potiče od nekih ostrva, kako se često pogrešno misli, već dolazi od toga što na ovom mestu, na svojoj oštroj krivini Đetinja pravi snažne kovitlace u podnožju gorostasnih i okomitih stena.) Učesnici u razgovoru nisu krili svoje zadovoljstvo prikazanim filmom "Res publice", ali i razočaranje ponašanjem čačanskog rukovodstva, tim pre što se sa sličnim problemima, na ovaj ili onaj način, suočavaju i u svojim sredinama.

Osuda zla

Razgovor se uglavnom kretao oko toga kako kod nas zaštititi prirodu kao javno dobro, ko su akteri ove odbrane i na kojim vrednostima se ona zasniva. Zatim, tu je i ono neizbežno pitanje: zašto čačanska opštinska vlast, umesto da bude zadovoljna spremnošću javnosti na saradnju u ovom delikatnom pitanju, preti akterima te iste javnosti hapšenjima i progonima. U razgovoru su, pored prisutnih predstavnika ekoloških društava, učestvovali i predstavnici Republike i Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije pri Vladi Srbije.
Doživljavajući problem Mojsinja kao sopstveni, ekološki radnici su ne samo odlučno osuđivali zlo da se ziratno zemljište, kao javno dobro, pretvori u smetlište, nego su prikazali i širok krug teškoća s kojima se suočavaju u svojoj sredini. Recimo, novi zakon o ekologiji, na koji se dugo čeka, i koji bi im znatno olakšao akcije, još nije donet. Sem toga, i ono što je po postojećim propisima mogućno uraditi skopčano je sa velikim administrativnim formalnostima tako da se efekti napora za zaštitu prirode često gube. Miroslav Pavlović ("Ibar") navodi primer jednog privrednika koji je svojim otpadima reku "ubio" u dužini od nekoliko kilometara, a onda se, zbog dugotrajnosti postupka, sve svede na "pojeo vuk magarca". Tu je i ona poznata sklonost u opštinama da se o problemima ekologije obično razmišlja globalno, a malo je spremnosti da svako počisti pred svojom kućom. Uz to ide i onaj uobičajeni manir lokalnih vlasti, i ne samo lokalnih, da se ekološka akcija iscrpljuje samo na pravljenju projekata.
Aleksandar Obrovski ("Vrelo") ističe da i Novi Sad, naročito posle NATO bombardovanja 1999, ima velike probleme sa vodom i deponijama. Za njega je primer Mojsinja veoma podsticajan u tom smislu što jasno ukazuje na potrebu da "uradimo nešto više na međusobnom udruživanju". Ova je opaska naišla na komentare i ostalih učesnika u razgovoru, koji su izneli jednu očiglednu nesrazmeru: naše ekološke organizacije se češće udružuju u organizacije na republičkom nivou, a zanemaruju međusobnu saradnju sa susednim lokalnim zajednicama, što može da bude najdragocenije.
Ponekad, kada se posmatra broj i rasprostranjenost ekoloških organizacija u
 
Srbiji, može da se stekne varljiv utisak o njihovom stvarnom uticaju. Međutim, brojnost i moć u ovom slučaju ne idu zajedno. Bratislav Poprašić (Ekološki centar Kruševac) kaže da ovaj grad ima svoj ekološki parlament sa svojim programom i svim odgovarajućim organima. Računaju i na veće učešće javnosti. Ali, upravo sa resocijalizacijom ponašanja i najteže ide jer, kako dodaje, "mnogi kvare prirodnu sredinu, a malo je onih koji su spremni da stvari popravljaju". Na nedostatak inventivnosti i rutinu ukazuje i Miloš Lišanin ("Rajski otoci"): naš problem je što se svi pozivamo na evropske standarde, a vrlo je malo onih koji te standarde i iskustva stvarno poznaju i pokazuju gotovost da ih primene. I u Užicu se sprema podizanje deponije, ali su tamo rešeni, kako kaže, da izbegnu ponavljanje mojsinjskog slučaja tako što će za odlaganje smeća odrediti degradirano zemljište.

Podsticajan primer Mojsinja

Što je razgovor više odmicao sve je jasnije u prvi plan izbijalo pitanje kako da ekološke organizacije što više porade na buđenju javnosti kao svog prvog saradnika. U tom pogledu svi su isticali da je iskustvo Mojsinja najdragocenije. Evo samo nekoliko primera kako su se na ovom skupu tretirali značaj i učešće javnosti u odbrani prirode.
Bratislav Poprašić: "Mi moramo da objasnimo građanima da će svojim većim angažovanjem ne samo odbraniti prirodu kao javno dobro nego će i svi ljudi u toj lokalnoj zajednici iz toga izvući i značajne ekonomske koristi. Odluka suda i stav javnosti u slučaju Mojsinja moraju biti poštovani".
Miloš Lišanin: "Mojsinje je upravo primer kako se kod nas red vrednosti izvrće. Javnost mora najpre da bude pitana, a ne kao u Čačku, da se prvo prave projekti i donosi odluka, pa tek onda da se vlast narodu obrati za mišljenje. Za naše buduće ponašanje u Užicu ovaj će događaj imati i te kakav značaj. Zato mi i podržavamo seljane Mojsinja".
Nebojša Popov: "Događanja u Mojsinju i oko Mojsinja pružila su snažnu podlogu za formiranje snažnije javnosti kod nas. Ovde više nije samo reč o tome kako da se javnost organizuje protiv organizovanog zla, nego i o tome kako da se odbrane i još više iskoriste privredni resursi".
Miroslav Pavlović: "Sa Mojsinjem prvi put smo postigli nešto praktično i opipljivo. Morava je naša najduža reka, ali i najzagađenija. Mi moramo sada da okupimo sve naše ekološke organizacije, ali i širu javnost, da ovo zlo što pre sprečimo".
Verica Barać: "Sada je najvažnije povezivanje ekoloških organizacija i njihova međusobna saradnja. Jer, ceo slučaj Mojsinja još nije završen i još se ne zna da li će biti obnovljen pravni postupak da se zemlja i konačno oduzme poljoprivrednicima".

Predstoje i nove akcije

Svi učesnici u razgovoru pokazali su veliko raspoloženje i rešenost da se akcija u odbrani interesa Mojsinja i uopšte javnog dobra u drugim sredinama nikako ne završi samo na ovom jednom skupu, nego da se napori preduzmu i u drugim sredinama. Kraljevčani su, na primer, ponudili da se sledeći skup, u još proširenijem sastavu, sa istom temom i konkretnijim planom aktivnosti, uskoro održi u njihovom gradu. To je sa zadovoljstvom prihvaćeno. I drugi su gradovi prijavili svoje interesovanje da budu domaćini ovakvih skupova tako da, po svoj prilici, predstoji niz susreta koji će dati značajnije impulse za okupljanje javnosti.
Međutim, iskrsavaju i mnoge okolnosti koje upozoravaju da je slučaj Mojsinje još daleko od toga da bude zaključen. Odlukom Vrhovnog suda Srbije odbačena su, zbog pravnih manjkavosti, rešenja nadležnih ministarstava Vlade Srbije i Skupštine opštine Čačak o podizanju deponije u Mojsinju. Ali, to ne znači da ovi organi vlasti, sa nekom drugačijom pravnom argumentacijom, neće uskoro obnoviti ceo ovaj postupak za oduzimanje zemlje Mojsinjanima. Sem toga, postoje nagoveštaji da neke nove opasnosti prete seljanima iz samog centra opštine. Kada smo, pri povratku iz Užica, svratili u selo Mojsinje, od meštana smo saznali da obećana pomoć iz opštinskog budžeta za popravku njihove škole, doma kulture i igrališta nije stigla. Druge mesne zajednice u čačanskoj opštini ovu su pomoć već dobile, samo je još Mojsinje u neizvesnosti. Da li je ovde reč o odmazdi opštinskih moćnika ili o nečem drugom - o tome ćemo vas podrobno obavestiti u sledećem broju.

  D. I.
 
Ekologija
Republika
Copyright © 1996-2004 Republika & Yurope