"Ko bi od naših patriota mogao i pomisliti" - zapitao se svojevremeno naš ugledni etnolog Milenko Filipović - "da gibanica nije srpskog, odnosno južnoslovenskog porekla? Međutim, to je ime arapskog porekla (gban, sir) i dokaz da je bilo bar nekog uticaja na pravljenje tog jela". Moglo bi se još preciznije locirati, reč gibanica je egipatskog porekla, jer upravo na egipatskom arapskom sir se kaže gibna, odnosno pl. giban.
"Da ima sira i masla i moja bi mati znala gibati gibanicu" - kaže jedna narodna poslovica. I ne samo u poslovici nego i u velikom Rječniku Jugoslavenske akademije, kao i u Etimološkom rečniku slovenskih jezika čitamo da reč gibanica "postaje od gibati" pa otuda i gibaonica, gibavica, savijača, pita.
Ni u ostalim raspoloživim rečnicima ova se reč ne ubraja u tuđice. Za Vuka Karadžića "gibanica (je pita) u koju se između obgi meće meki sir izmiješan sa skorupom, mlijekom i jajima". U Hercegovini se, pak, "gradi posna uoči Božića od oraha". U Posavini "gibanica je razvaljano tijesto poliveno jajima i mlijekom, a pečena pod pokljukom". Nadevala se, ponegde, jabukama a i makom. U Baranji je bila od posnog testa "koje je napunjeno istučenim špicama od bundeva". Vlaška gibanica pravila se od kukuruznog brašna i masti. A kod uskoka gibanica je bila samo "komad masnog mesa". U Bosni, sudeći po Bosanskom kuharu (A. Lakišić) i Turcizmima (A. Škaljić), pod tim imenom je - nema. U Banatu se "lepinja pečena na masti" zove gibanac (i gibanka), a kolač od dve lepinje između kojih je nadev - gibančica. Javlja se i u narodnoj pesmi: "Na dan jedu po tri gibanjice, dve od štira, a treća od sira".
U Makedoniji i Bugarskoj gibanica je skraćena u - banicu. Ova tuđica - zabeležena na našim prostorima od 17. veka - javlja se i kao prezime, odnosno nadimak, a ima i nekoliko izvedenica. Pa je tako gibaničar - onaj koji pravi gibanicu; onaj koji rado jede gibanicu; onaj koji se rado nameće kao gost i gosti na tuđ račun; pogrdan naziv za četnike u Drugom svetskom ratu ("Naši ljudi" - kaže R. Čolaković - "mrze Dražinovce, nazivaju ih gibaničarima"). Postoji i izreka "zamesiti nekome gibanicu, učiniti nekome neku neprijatnost, zamesiti nekome kolač". I u makedonskom jeziku baničar je ljubitelj gibanice, ali i gotovan, kokošar.
U Levču i Temniću postoji čobanska igra gibankanje. Tu je, najzad, i glagol gibanisati: "često i obilno praviti i jesti gibanicu, gostiti se gibanicom". "Gibanicu, Zorko! gibanicu peci, blag je dan! - Kravicu, Franjko! kravicu steci, pak ćemo gibanisati."