Dijalog crkava - na pragu nade
Poziv iz Rima upućen našoj Crkvi postoji
još od prošle godine - lično ga je doneo mgr. Kasper iz vatikanskog
ureda za jedinstvo hrišćana - ali su već pripreme započele neobično.
Više se mislilo šta učiniti i kako ponešto izbeći nego da poseta uspe.
Istini za volju i okolnosti su bile - blago rečeno - složene, kako za
Vatikan tako i za SPC. Iz Brisela se još sredinom decembra 2002. oglasila
Biskupska konferencija Evrope koja je sve podsetila na "istorijsku
šansu" koju ne žele da koriste recimo integristi u redovima Katoličke
crkve kojima Evropa utemeljena na "demokratiji, vladavini prava,
pravima čoveka i zaštiti nacionalnih manjina" - to su reči iz deklaracije
BKE - nikako ne odgovara. Ne mogu se zloupotrebljavati "religija
i patriotizam za nanošenje zla bližnjima", ponavlja papa Jovan
Pavle II u svakoj homeliji. Naša se Crkva suočila s novim talasom crkvenog
populizma - demonstracije pred patrijaršijom i nasrtanje na samog patrijarha
- koji se protivi dijalogu sa inoslavnima. Sve su aktivnija "bratstva",
sve su agresivnije grupe za pritisak i - što je posebno novo - sve to
dobija snažnu podršku iz laičkih i politički prepoznatljivih krugova.
Čak sa Svete gore stižu nemile vesti - tamo je otpor dijalogu sa katolicima
dobio zabrinjavajuće razmere.
Do posete je ipak došlo - delegacija Sinoda boravila je u Rimu od 4.
do 8. 02. 2003. - i ona je proticala sa već pomenutim "zadrškama".
| Još u januaru je bilo jasno da nema govora o najvišem
nivou i to je rekao i sam patrijarh g. Pavle - Politika,
12. 01. 2003. - koji je naglasio "O pozivu da posetim Vatikan
neću odlučivati sam već sa episkopima i za sada mislim da neće biti
moguće, za sada poseta ne bi bila konstruktivna". Uoči samog
polaska za Rim episkop bački g. Irinej - koji je uz crnogorskog mitropolita
g. Amfilohija bio u delegaciji - izjavio je da to može biti samo "kurtoazna
poseta episkopu grada Rima". Oni koji znaju tačno značenje ovog
izraza - papa jeste i to po funkciji - sasvim dobro znaju da se nije
želeo susret s papom i dublji dijalog o otvorenim problemima. Mnogi
su se s razlogom pribojavali da se ne ponovi neuspela poseta ovih
istih naših crkvenih velikodostojnika iz 1994. godine.Dok je poseta
Rimu trajala pojavili su se istina i nešto drugačiji |
|
|
znaci na horizontu koji su podsticali neku
nadu. Beogradske novine su - Nedeljni telegraf,
5. 02. 2003. - bezmalo senzacionalno najavljivale neke nove tonove, upravo
u momentu kada su zbivanja na Svetoj gori dobijala "pozitivne"
odjeke u beogradskim crkvenim i laičkim krugovima. Šabačko-valjevski episkop
g. Lavrentije je zaista ponudio neke nove tonove, ali ih je - kada se
njegove reči pažljivije pročitaju - u razgovoru na svoj način neutralisao.
A govorio je o svemu, pa i o poseti delegacije SPC Rimu i mogućem dijalogu
s papom Jovanom Pavlom II koji on vidi čak nužnim i korisnim. Pomenuo
je g. Lavrentije čak i "okoštalost" pravoslavlja u kojem nema
sabora punih dvanaest vekova i potrebu za velikim "zaokretom".
Neki drugi momenti pak bacaju drugačije svetlo na celi problem. Zapad
je - naglašava episkop - "oslabio veru i od čoveka načinio mekušca"
i jedina mu je nada da pođe na Istok u "riznicu duhovnosti".
Neka je nešto od ovoga i tačno - i sam papa pominje često da su narodi
Istoka sačuvali veru - ali stvari nikako ne stoje tako prosto.
Tu se upravo otvaraju stari problemi kojih je g. Lavrentije svestan i
ne skriva ih, ali on ne nudi neki pomak u smeru punog dijaloga.
Mogu postojati odnosi sa rimokatolicima, ali o nekom punom opštenju ne
može biti reči. Navodno mu je još blažene uspomene patrijarh German ostavio
zaveštanje koje je važeće - i g. Lavrentije to i sada ponavlja - prema
kojem "sa katolicima možete sve samo ne za istim stolom i iz iste
čaše". Istorijski jaz koji vekovima deli "dva plućna krila Evrope
i sveta" - katolike i pravoslavne - ostaje i još nema znakova da
će on biti preskočen brzo i lako. Pominjana "istorijska šansa"
je još pred svima, ali niko da je stvarno iskoristi. I sada se, kao i
toliko puta do sada, došlo do samog praga nade, ali niko da preskoči taj
prag, a papa poziva jednako da se on "preskoči" - čuvena njegova
knjiga o dijalogu se tako i zove Varcare la soglia della speranza.
Sve ostalo je teklo zaista kurtoazno. Patrijarh Pavle je uzvratio na "bratski
celov" koji mu je papa Jovan Pavle II često upućivao, poziv pak da
poseti Beograd je izostao jer - kazao je mitropolit Amfilohije po povratku
- posetu "treba pripremiti da bi dala plodove". Sam papa je
i u tom kurtoaznom susretu ponovio potrebu "pročišćenja istorijske
svesti" što će reći nužnosti suočenja Crkve sa svojom prošlošću.
Sve ostalo je bilo u znaku znane diplomatske uljudnosti i ako niko ne
pominje neuspeh malo ko govori o nekom uspehu ove posete. Promenio se
- i to je pomak - ton razgovora ali ne i ostalo. To ne treba da obeshrabri,
jer prvi koraci su po pravilu mali, ali snagom nade bivaju sve veći kako
vreme protiče.
Jedno su reči a drugo dela i tek po delima - poruka je Hristova - će se
videti koliko je ko spreman da zakorači preko praga nade.
|