Politička scena Kragujevca
Protesti radnika i svađe rukovodstva
Ovih hladnih februarskih dana kragujevačkim gradskim
ulicama odjekuju povici ("lopovi" i "kriminalci") nezadovoljnih
radnika upućeni gradskoj i republičkoj vlasti sa zahtevom da im se isplate
zakinute zarade. Predstavnici vlasti očigledno nisu spremni da se suoče
"oči u oči" sa nezadovoljnim radnicima, koje policijski kordoni
sprečavaju da uđu u gradski parlament na razgovor sa gradonačelnikom Vlatkom
Rajkovićem.
Više meseci nekoliko hiljada nezadovoljnih radnika "Zastave" i
ostalih većih fabrika u gradu danima protestuje gradskim ulicama i ispred
zgrade Skupštine grada noseći svoje zahteve koje nema ko da primi i pišući
krivične prijave kojima je zatrpan Opštinski sud. Suština zahteva nezadovoljnih
radnika kragujevačkih propalih društvenih preduzeća je u otkriću da su im
dogovorom između rukovodstva i Samostalnog sindikata tokom proteklih godina
isplaćivane niže zarade od zakonom utvrđene cene rada.
Vođa protesta Radiša Pavlović, bivši sindikalni aktivista koji je "otkrio
prevaru", svakodnevno ponavlja da je samo "Zastava" na osnovu
neisplaćenih zarada dužna svakom od 30 000 radnika od 1000 do 2000 evra.
Ta primamljiva suma okupila je na protest veći broj radnika nego što je
bilo ko mogao da očekuje da će se okupiti, jer je očigledno ljude zahvatila
opšta apatija i neizvesnost za sopstvenu budućnost i budućnost fabrike u
kojoj rade.
I dok učesnici protesta uporno pokušavaju da iznude prijem u gradsku skupštinu
i republički parlament, predstavnici republičke vlade se tek ponekad izjasne
o zahtevima "Zastavinih" radnika, uz ocenu da se pitanje dugovanja
mora rešavati "principijelno i uz uvažavanje datih okolnosti".
Što znači, od vraćanja duga - ništa. Lokalna vlast je otišla korak dalje,
pokušavajući da ignorisanjem protesta radnika pokaže da zapravo protesta
i nema. Uz pomoć svoje televizije, čiji se rad plaća sredstvima svih građana,
aktuelna vlast je danima ignorisala proteste radnika na trgu Kod Krsta,
sve dok im nezadovoljni radnici nisu stigli ispred zgrade gradskog parlamenta
i zdanja Radio televizije Kragujevac.
Prilikom upada u skupštinsko zdanje radnici nisu našli nikoga kome bi mogli
da predaju svoje zahteve, jer su svi funkcioneri grada pred naletom nezadovoljnih
radnika odlučili da napuste svoje tople kancelarije, ne želeći da se suoče
sa ogorčenim radnicima. Tako se dogodilo da radnici nisu imali kome da uruče
svoje zahteve, osim preplašenim sekretaricama, koje su revnosno sedele na
svojim radnim mestima.
Tek kada su videli da je vrag odneo šalu, gradska vlast je preduzela "odlučne
korake" na rešavanju problema u gradu i pozvala je u pomoć policiju.
Na protestu ispred zgrade Skupštine grada, 11. februara, radnike je
| sačekao jak kordon policajaca, a skoro dvostruko više
pripadnika MUP-a sedelo je u svečanom salonu u prizemlju skupštinskog
zdanja. I ovom prilikom radnicima se niko nije obratio. Bezuspešno
pokušavajući da "akciju izvedu do kraja" i uđu u skupštinsko
zdanje, radnici su promrzli i ogorčeni pokušavali da nadmudre policajce,
što im nije pošlo za rukom. Nezadovoljni i razočarani, posle nekoliko
sati "akcije", radnici su se razišli. |
|
|
I dok radnici traže da im se vrate zarade koje su im
oduzete, rukovodstvo "Zastave" dopisuje se međusobno, upućujući
jedni drugima oštre uvrede i kritike, duboko razdvojeni stranačkim i ličnim
interesima. A priča o aktuelnom rukovodstvu "Zastave" ima svoj
početak koji datira neposredno posle petooktobarskih zbivanja, kada je "revolucionarna
vlast" uz pomoć kriznih štabova zauzimala preduzeća i "spašavala
šta se spasti može".
Takav jedan štab Demohrišćanske stranke Srbije na čelu sa stranačkim drugovima
Zoranom Radojevićem, kao generalnim direktorom, i Gvozdenom Jovanovićem,
zamenikom predsednika Upravnog odbora, formiran je za "Zastavu"
sa ciljem da se obezbedi sprovođenje vladinog programa ekonomske transformacije.
Mnogi su tada podsmešljivo komentarisali stručnu sposobnost članova Kriznog
štaba, ocenjujući da se na čelu fabrike od njenog nastanka nije nalazilo
nestručnije poslovodstvo. Sudeći prema optužbama između dojučerašnjih bliskih
saradnika Radojevića i Jovanovića, ove slutnje su se pokazale sasvim tačnim.
I dok se čaršija zabavlja i traži suštinu sukoba partijskih drugara proizvodnja
je daleko od planirane, a položaj zaposlenih je sve teži, što je i dovelo
do velikih protesta.
"Gladni smo", poručuju radnici zahtevajući da im se obezbedi posao
i sigurnija egzistencija. Sudeći po reakcijama odgovornih - radnike niko
ne čuje. Jer, šta su njihovi zahtevi u odnosu na velike ciljeve transformacije
i reformi, koji traže velike žrtve i odricanja. Očigledno da čelnici grada
i fabrike, osigurani i obezbeđeni velikim primanjima i privilegijama, nisu
spremni da menjaju svoju sliku stvarnosti. Uostalom, kao i socijalisti pre
njih, i aktuelna vlast ima objašnjenje sa kojim ignoriše probleme radnika.
Ili su to "stranački interesi" ili "žal za Slobom".
Za njih glad i nemaština nisu pristojne teme.
|