Zimski tragovi
Paradoksalno socijalno ponašanje nije
sankcionisano i kao prihvatljiv obrazac ponašanja medijski se promoviše
Minulo je zadato veselje u novogodišnjoj noći. Zakoračili
smo u novu godinu sa uobičajenim željama upućenim prijateljima i poznanicima
i velikom neizvesnošću s kojom se većina teško nosi.
Poneli smo iz stare godine brojne nezavršene poslove, obmane, laži, pretnje,
strepnje i teško razumljive postupke vladajućeg establišmenta.
Predsednik nepostojeće države i premijer vlade jedne od dve članice konglomerata
čije će ime definitivno nestati sa političko-geografske karte Evrope,
dosledni sebi i svojim iracionalnim potrebama da međusobnim verbalnim
sukobima ponižavaju svoje sugrađane, ispratili su prošlu godinu optužujući
jedan drugog za neracionalno trošenje državnog novca. Zabavljeni bezobzirno
jeftinim igrama ne vide kako se oko njih, a iznad svih nas, širi otrovna
mržnja i banalno ogoljeno zlo.
|
Kao izdajnički tragovi provukle
su se u novu godinu anticivilizacijske manifestacije grupa predstavnika
srpskog naciona, koje su isprljale i naružile proklamovane skice
projekata naše zajednice, usmerene ka integraciji sa Evropom.
Mladići zaštićeni simbolima pravoslavne vere i
|
|
|
ikonama svetaca ove crkve ustali su protiv sistema
vrednosti koje propoveda njihova crkva, sprečavajući pripadnike druge
hrišćanske crkve da za najveći hrišćanski praznik održe bogosluženje.
Drugi predstavnici mlade generacije na košarkaškoj utakmici, vođeni violentnom
agresivnošću, urlali su na sportske protivnike svojih košarkaša izgovarajući
pretnje čije zločinačke poruke poništavaju svaku nadu da smo spremni da
krenemo napred novim - civilizovanijim - stazama. Obezbeđenje jednog trgovačkog
objekta nije dozvolilo ulazak u objekat građanki jer mu se ne sviđa njena
boja kože. U bajkovito okićenom Beogradu naoružano biće je usmrtilo poštara
koji je raznosio penzije. Neki su izgubili živote, a drugi materijalna
dobra u međusobnim obračunima ljudi koji su izrasli iz zlog vremena i
kojima je zločin način življenja.
Protekle godine opasnog življenja bile su ispunjene patološkim društvenim
odnosima koje su kreirali uništitelji smislenog postojanja, oličeni kroz
ondašnju vladajuću oligarhiju. Oni su na ključna mesta u državnim institucijama
postavljali frustrirane ličnosti sa ozbiljnim mentalnim devijacijama.
S takvih pozicija, patološka struktura tih ličnosti širila je patološke
vrednosti koje su ozbiljno narušavale integritet velikog broja građana,
jer su bili prisiljeni da se ponašaju divergentno u odnosu na svoj
psihološki profil. Dugotrajno stanje funkcionisanja izvan prirodne psihološke
matrice dovelo je do višeslojnih frustracija i sukoba unutar psihološkog
sistema ličnosti. Intrapsihička tenzija povećavala je unutrašnju napetost
i uslovljavala pražnjenje takve tenzije kroz agresivne manifestacije.
Oslobođena agresivnost usmerava se ka izvoru frustracije, s težnjom da
je poništi i na taj način se oslobodi osećanja neprijatnosti.
Svi ovi složeni mehanizmi događaju se na iracionalnom nivou i zbog toga
su njihove manifestacije razumu teško shvatljive. Viši slojevi ličnosti
ih ne prepoznaju, zbog čega osobe koje pokušavaju da racionalno objasne
zbog čega živimo okruženi nasiljem, strahom i mržnjom ne nalaze smislene
argumente za besmislene pojave.
Neobjašnjivi ispadi u ponašanju suseda, poznanika, sugrađana i sunarodnika,
kombinovani sa trapavim, kontradiktornim i nesvrsishodnim ponašanjem vladajućeg
establišmenta, izazivaju kod građana podozrenje i nepoverenje. Javlja
se osećanje ugroženosti, egzistencijalni strah i zatvaranje u okvire sopstvene
ličnosti ili eksternalizacija manifestovana kao mržnja ili agresivnost.
Tako se zatvara patološki krug u kojem primarna frustracija ličnosti koje
u smutnim vremenima zauzmu društvenu poziciju koja im po sociološkim pravilima
ne pripada rađa agresiju koja frustrira ličnosti iz okruženja, koje na
frustraciju reaguju novim oblikom agresije.
Frustrirane ličnosti
koje predstavljaju poslanike u republičkom parlamentu nesmetano
ispoljavaju sopstvenu agresivnost prema drugim poslanicima, jer
imaju alibi da se "bore za interese građana koji su ih izabrali".
Paradoksalno socijalno ponašanje nije sankcionisano i kao prihvatljiv
obrazac ponašanja medijski se promoviše. Tako ostrašćeni sukobi
i jalove nesvrsishodne rasprave, začinjene ličnim uvredama i nipodaštavanjem
protivnika, zamenjuju principijelne rasprave čija bi činjenična
raznovrsnost trebalo da uslovi donošenje funkcionalnih zakona.
Frustracioni elementi u ličnosti predsednika države kojima doživljava
predsednika vlade kao izvor frustracije bivaju generalizovani i
preneti na ličnosti iz premijerovog okruženja. Generalizovana i
uopštena frustracija izaziva generalizovanu agresiju prema svakoj
akciji koja dolazi iz suprotnog tabora. Nominovani izvor agresije
biva tim atacima frustriran i sam reaguje na dinamički sličan način.
U tom sudaru agresija i frustracija nema novih sadržaja. Agresija
i frustracija, kao |
|
|
|
Jedni
na drugima
|
|
|
odgovor na frustraciju i agresiju okoline svrha su
same sebi. U tim dinamički nesvrsishodnim akcijama razvijaju se inverzni
institucionalni mehanizmi (ministar policije preti policijskim merama
svom kolegi ministru finansija dok desetine zločina čeka na rasvetljavanje
a još više zločinaca slobodno šeta zemljom; vladajuća koalicija se opredeljuje
za novi oblik državne zajednice sa drugom republikom, dok jedna od članica
te koalicije sprovodi referendum protiv proklamovane zajednice; predsednik
formalno nepostojeće države izjavama o Haškom sudu, glavnoj tužiteljici
i brigom o navodnoj državnoj bezbednosti koja može da bude narušena ako
dosadašnji nevidljivi predsednik bude isporučen sudu poništava ugled sistema
na čijem je čelu a samim tim i sopstveni).
Evropa ne može da razume antinomičnost u stavovima naših izabranih državnih
predstavnika. Verbalno zalaganje za integraciju uz neprincipijelno, arogantno
i necivilizovano ponašanje polako podižu nevidljivi zid između nas i njih.
Devastirana vladajuća koalicija još uvek širi optimizam i uverava građane
da su nadomak proklamovanim ciljevima. Tragovi mržnje, zločina i antihumanih
akcija vuku se za njima. Njihov smer je okrenut u drugom pravcu od Evrope.
Veliki Ivo Andrić je zapisao da su zloća i dobrota jednog naroda produkt
prilika u kojima on živi i razvija se. Previše je kreirano prilika koje
produkuju zlo. Novi početak bi trebalo da označi stvaranje prilika koje
produkuju dobro. Čini se da su naši sadašnji izabrani predstavnici tu
priliku propustili.
|