Kikinda: mala bara, krokodili gladni
PUT U NIŠTA
Lokalna samouprava ukida/rekonstruiše čak i preduzeća koja još ostvaruju prihode, a na proteste se ne obazire
Malo su mediji izveštavali o havariji koja je pogodila Kikindu. Jedna od bušotina bivšeg Naftagasa, u ataru, nedaleko od puta Kikinda - Mokrin eksplodirala je i više od 72 sata izbacivala naftu, vodu, gas i pesak. Bolje upućeni tvrde da ovakve havarije mogu da nastanu ili ljudskom greškom ili zbog dotrajalosti opreme i da je zemljište u okolini bušotine potpuno uništeno. Pod senkom ekološke katastrofe, o kojoj čak ni lokalni mediji nisu previše izveštavali, nove inventivnosti opštinske vlasti prošle su na radost vladajuće SNS. Sednica SO Kikinda posvećena budžetu i odlagana mesec dana (jer su odbornici preletali iz stranke u stranku, a i sami naprednjaci nisu bili sigurni ko će glasati za njihov predlog) održana je uz pedesetak tačaka dnevnog reda, a na njoj je, prema izjavama advokata i pravnika iz Sindikata, prekršen svaki propis koji je uopšte i mogao da bude prekršen počevši od akata same Opštine. Pavle Markov, predsednik Opštine, Aleksandra Majkić, predsednica SO, njen zamenik, sekretar SO i nekoliko odbornika u sazivu su - diplomirani pravnici. Neki bez dana iskustva u struci, neki bez iskustva na bilo kom poslu pre političke funkcije, ali, malo li je. Najpre rukovodstvo nije htelo da sasluša sindikalce koji su im ispod prozora svečane sale organizovali protestni miting zbog spajanja nekoliko javnih preduzeća u jedno, čime oko 200 ljudi treba da ostane bez posla. Opština koja državi Srbije obezbeđuje 75% nafte i gasa - otpušta ljude umesto da ih zapošljava. Odbornici, njih 36 od ukupno 39, glasalo je za spajanje pet javnih preduzeća u „holding” ili kako će već da nazovu tu svoju inventivnu tvorevinu, iako su ih svi mogući pravnički autoriteti upozoravali da je takva odluka nezakonita te da bi mogli, kad bi ikakvog reda bilo, i da odgovaraju zbog nje. Kakva odgovornost i bakrači, ko je još čuo da je vlast odgovarala za nešto.
U toku veoma duge sednice, pod tačkom 22. većinom od 18 glasova za direktorku Kulturnog centra potvrđena je v.d. direktorka ove ustanove Danijela Mandić.
Ček, ček, da li je 18 većina od 36? Stručnjaci su posle, uzalud, tvrdili da je u pitanju - polovina, a ne većina, ali, naprednjačka vlast se nije obazirala na ova stručna mišljenja. Objasnili su svoju odluku da je u trenutku glasanja za Danijelu Mandić u sali bilo 28 ili 29 odbornika, a 18 je većina od 28 ili 29, neki odbornici su izašli na pauzu a devojci zaduženoj za brojanje glasova je ovo prvo zaposlenje, barem prema rečima predsednice SO Aleksandre Majkić i šta tu sad ima da se raspravlja. Iako odredba „većina od odbornika prisutnih u sali” ne postoji ni u jednom propisu, proverili smo; uvek se traži da to bude većina od onih koji su došli na sednicu i prijavili se pre početka, ali, naprednjacima to nije problem. Oni su hteli da direktorka bude Danijela Mandić s obrazloženjem „jer se nama tako hoće”, kako to lepše kaže Svetislav Vukmirica, narodni poslanik u republičkom Parlamentu i odbornik u SO Kikinda.
Danijela Mandić, po struci profesorka srpskog jezika (ona insistira na rečima „profesor” i „direktor”, može biti da joj tako izgleda moćnije, šta li), radila na određeno vreme u nekoliko škola, prvo stalno zaposlenje joj je upravo ovo gde je postala v.d. direktorka. Poznatija u javnosti postala je kad je otpustila Srđana V. Tešina, bivšeg direktora Kulturnog centra, novinara i književnika prevođenog na 11 jezika. Nedugo zatim dala je otkaz i Ankici Mađar, majci troje dece, čija je plata bila jedini prihod u porodici, jer je i Ankicin muž ranije već ostao bez posla. Činjenica je da je Ankica bila zaposlena na šest meseci, ali, mogli su naprednjaci da sačekaju još te tri nedelje da joj istekne ugovor, pa da joj onda kažu „doviđenja, Vaše usluge nam više nisu potrebne, videćemo ako nešto iskrsne i blablabla”. To bi bilo ljudski, ili barem - pristojno. Ali, naprednjacima se žuri; toliko im se žuri da im odluke padaju pred sudovima a tužioci ponekad uspevaju čak i da naplate svoja potraživanja. Aleksandar Šomođi, muzički urednik u Kulturnom centru, sam je dao otkaz posle nekoliko meseci v.d. direktorovanja Danijele Mandić. Inače, na konkursu je oduvala preostale dve kandidatkinje, Slavicu Tatomir, ženu koja je spasla bioskop u Kikindi, diplomirala na FDU u Beogradu, ima za sobom iskustvo u međunarodnim ustanovama i organizacijama a govori i nekoliko jezika - i mene. Slavicu je UO odbio s obrazloženjem da joj program nije dovoljno zanimljiv, a mene otpisao u startu, s obrazloženjem da mi je dokumentacija nepotpuna. Dokumentaciju je primala osoba kojoj je suđeno za falsifikat kad se poslužila pečatom i falsifikovala potpis Srđana V. Tešina, a advokat joj je bio, gle slučajnosti, Pavle Markov, sadašnji predsednik Opštine. Na konkursu je traženo i da osoba ima pet godina radnog staža i tri godine na poslovima rukovođenja, što Danijela Mandić nema, ali to joj nije smetalo da postane direktorka, ups, direktor. Predsednik UO Kulturnog centra je prodavac auto delova - šta ono piše u čl. 41 Zakona o kulturi? Naprednjaci ne poštuju ni one zakone koje su sami doneli? Ma ne, ne, to nam se čini, sigurno.
Bolje obavešteni naglašavaju da sve ovo nije ništa - mala maca u odnosu na ono što nas tek čeka. Sve ove mućke samo su uvod u pravu i veliku mućku koja se zove fabrika vode u Kikindi i u koju tek treba da se ugrade poznati nam naprednjaci koji su se već ugradili u kompaniju ASA i druge kompanije gde još ima novca.
Gordana Perunović Fijat
Povežite se