Razgovor s povodom

REPUBLIKA – PRVA LASTA MEDIJSKIH SLOBODA U BIVŠOJ SFRJ

Nikakvu slobodu nismo dobili. Jedan tip ideologije je zamijenjen drugim tipom ideologije, to je ideologija bez ideja, ideologija privatizacije i kako služiti medijskim kućama, njihovim vlasnicima (Milorad Pupovac)

U Zagrebu su 24. juna razgovarali Milorad Pupovac i Zlatoje Martinov, prvi i sadašnji glavni urednik Republike, o UJDI-u, o dometima našeg lista i sadašnjem stanju na medijskom nebu našeg regiona. Razgovor je upriličen povodom dvadesetpetogodišnjice Republike.

Zlatoje Martinov: U martu ove godine i kalendarski se navršilo 25 godina neprekidnog izlaženja lista Republika čiji ste Vi bili prvi glavni urednik. Ušli smo i u dvadeset šestu godinu. Udruženje jugoslovenskih intelektualaca za demokratsku inicijativu (UJDI) pokrenuo je ovaj list kao svoj organ koji je tebalo da najširoj jugoslovenskoj javnosti ukaže na pravce moguće demokratizacije društva i osvajanja medijskih i drugih sloboda. Istina, jugoslovensko društvo je već bilo zahvaćeno ekonomskom i političkom krizom, nacionalizam je uzeo maha, republičke političke elite su već bile dobro nacionalno etablirane i nije bilo lako to ostvariti. Pokazalo se da se nije uspelo u inače svakako plemenitoj nameri da se jugoslovensko društvo transformiše na novim principima, a ako se pokaže da to nije moguće onda da se republike mirno razdruže i kao zasebne države nastave svoju ekonomsku i svaku drugu saradnju. UJDI dakle nije uspeo, ali je barem Republika opstala.

Prvi i sadašnji glavni urednik Republike

Milorad Pupovac: UJDI je bio prva lasta očekivanog demokratskog proljeća. Očekivala se demokratska transformacija Jugoslavije od jednopartijskog u više partijski sistem, od državno kontroliranog tržišta prema prema tržišno slobodnijoj ekonomiji, od strogo kontroliranih medija ka slobodnim medijima, i to je bilo razdoblje velikih očekivanja. U tom pogledu mi se nismo razlikovali od drugih zemalja gdje su komunističke partije bile na vlasti, osim što se to odvijalo u jednoj višenacionalnoj federaciji, osim što su u UJDI-ju bili ljudi iz različitih republika i nacija, različitih političkih orijentacija gde nam je zajednički minimum bio demokratizacija. I Republika je trebala biti instrument, ona je bila prva nezavisna štampana publikacija, točnije bilten koji nije bio kontroliran od strane partije ili organizacija tadašnjeg političkog sustava. Meni je iznimno drago da je od svega toga Republika preživjela ovih 25 godina jer osim pojedinaca i njihovih ideja i njihovih vrijednosti, a ponegdje i njihovog djelovanja, od te inicijative, od tog pokreta nije ostalo mnogo. Nije ostalo mnogo više od Republike i jednog broja pojedinaca koji su sačuvali te ideje i te vrijednosti. Sve drugo što se događalo, događalo se suprotno toj ideji, suprotno toj motivaciji i suprotno tim očekivanjima. Umjesto demokratskog proljeća dobili smo višedecenijsku zimu demokracije.

Zlatoje Martinov: I na kraju ratove!

Milorad Pupovac: Da, i na kraju i ratove, ali ostaću kod ove metafore, dobili smo ledeno doba demokracije u kojem niti te energije niti tih ideja niti tih vrijednosti niti tih očekivanja nema i u ime nacija, država.

Zlatoje Martinov: UJDI je učestvovao na prvim parlamentarnim izborima u Srbiji 1990., i naravno u okolnostima koje su vladale, nije se mogao nadati ni ulasku u parlament a komoli nekavoj pobedi. Nakon toga je nestao kao politička organizacija. Šta je bilo sa delovima UJDI-ja u Hrvatskoj i drugim republikama? Koliko znam mnogi su postali članovi nekih drugih stranaka, a bilo je i onih koji su ostali verni izvornim načelima UJDI-ja pa su formirali razne levičarske stranke. Jesam li u pravu?

Milorad Pupovac: Tako je, na primer u Zagrebu bio je formiran Socijaldemokraski savez Hrvatske koji je nastao iz UJDI-ja, u Sloveniji je formirana Socijaldemokratska unija. Dakle na različite načine se nastavilo djelovati u istom duhu i u istoj ideji, ali ono što je bilo najznačajnije bilo je to što se pokazalo da u UJDI-ju nije bilo suglasnosti da se ide politički, neki ljudi su se priklonili nekim drugim strankama, dok su drugi smatrali da treba nastaviti stranačko djelovanje zato što druge stranke ne nude one vrijednosti koje je nudio UJDI. Zbog toga je to bio slučaj sa UJDIJEM koji je u Srbiji izašao na izbore, kao što je i Socijaldemokratski savez Hrvatsake također izašao na izbore i također neslavno prošao, zbog toga je to bio slučaj sa Socijaldemokratskom unijom u Sloveniji koja je isto tako izašla na izbore i koja je čuvala neke vrijednosti UJDI-ja.
Ono što treba svakako reći to je da je jugoslavenstvo postalo izuzetno stigmatizirano. Da su ljudi koji su željeli demokratsku transformaciju Jugoslavije proglašavani neprijateljima vlastitih nacija i kako su se stvari više odmicale prema ratu i kako je većina nas bila na antiratnim pozicijama to je sve žešća kritika bila prema istaknutim pojedincima. Početkom devedesetih godina sigurno u Hrvatskoj nije bilo lako biti niti Branko Horvat, niti Milorad Pupovac.

Zlatoje Martinov: To je sasvim tačno, ali nije to samo bilo u Hrvatskoj. Sećam se beogradskih grafita na istaknutim mestima u gradu na kojima je pisalo: Smrt Jugoslovenima. Ta velikosrpska, četnička euforija zahvatila je na nesreću najšire narodne mase. Bilo je jako teško boriti se protiv toga. Zato nije bilo lako 1991. godine ni u Beogradu biti Nebojša Popov ili Ljubiša Rajić, da pomenem samo dvojicu kasnijih urednika Republike. Ni nama ostalima koji smo sarađivali u njoj, ali ni kolegama iz tadašnje Borbe ili Radija B-92 i drugim antiratno orijentisanim srpskim intelektualcima. Uostalom, da se opet vratim na naš list, on zbog takvog stanja duha u društvu i nacionalističke politike režima Slobodana Miloševića, nije mogao biti registrovan u Beogradu. Registrovan je u tadašnjem Titogradu tek 1992. godine!

Milorad Pupovac: I sam UJDI je imao problem da bude registriran. O tome bi Žarko Puhovski mogao više reći jer je on bio predsjednik UJDI-ja. Republika je tiskana ovdje u Zagrebu u štampariji u Preradovićevoj 23 i ja sam bio urednik prvih pet brojeva, ostala tri je uredio Srđan Dvornik. Mi smo Republiku distribuirali tako što se poštom slala članovima po bivšoj SFRJ. Delila se i na skupovima. Ali svakako je riječ bila o simbolički značajnom projektu. Naročito što je zbog toga onda krenulo tiskanje drugih pubikacija i onda je došlo do stvaranja privatnih komercijalnih novina. Republika je međutim bila prva lasta koja bi se mogla zvati slobodni medijski prostor za koji ponekad nisam siguran da je dobro što smo na tome uopće radili.

Zlatoje Martinov: Zašto? Zar nije potrebno da u najtežim situacijama neko prvi potraži rešenje? Možda se ne uspe ali se barem pokuša. Devedestih godina nisam imao iluzija da delovanjem u Republici ili u raznim mirovnim udruženjima zaista možemo zaustaviti suludi rat, ali nam savest nije dozvoljavala da ćutimo. Mislim da smo, ako ništa drugo, bili neka vrsta dežurne savesti.

Milorad Pupovac:  Pre svega želim da objasnim zašto ponekad pomislim da je loše što smo uopće otvarali prostor za demokratizaciju i pisali prve prijedloge zakona za slobodno i nezavisno novinarstvo. Zapravo moram priznati da to što danas imamo u medijskom prostoru je daleko od nezavisnosti, daleko od slobode. Da mi je to neko rekao tada, 1989. godine, ja mu ne bih vjerovao. Ne bih mu vjerovao da su došle ideologije naših očeva, djedova i naših pradjedova na vrata kuća i kolonizirala naše društvo uz kolonizaciju koja je došla izvana. I nikakvu slobodu nismo dobili. Jedan tip ideologije je zamijenjen drugim tipom ideologije, to je ideologija bez ideja, ideologija privatizacije i kako služiti medijskim kućama, njihovim vlasnicima. Ovaj neoliberalni totalitarizam koji je nametnut nije zaslužio da nas nasljedi, nije zaslužio da mu mi otvorimo taj prostor. Mi moramo ovih 25 godina toga da budemo svjesni. Ipak, sreća je što o tome u Republici postoji svijest, sva je sreća što na raznim drugim mjestima postoji svijest o izdancima onoga što je sačinjavalo UJDI, ali mi je žao što ne postoji potrebna organiziranost i sinergija u vezi sa tim.

Zlatoje Martinov: Tu se potpuno slažem sa Vama, nema umreženosti, nema potrebne saradnje, rascepkani smo kako unutar Srbije tako i u regionu. Ali eto, uz sve nedaće koje smo imali koje imamo i koje ćemo, s obzirom na političko jačanje desnice neminovno i dalje imati, Republika je nekako opstala i koliko toliko pokušava da dekontaminira medijski prostor. Istina mi smo mali, nemamo velik domet ali znam da nas čitaju, po zadatku ili ne, svejedno, i oni koji nas sapliću, oni koji nas ne vole zbog ideja koje zastupamo. Pa čak i tu nalazimo izvesnu satisfakciju.

Milorad Pupovac: Što se tiče Republike, ona je dugo godina bila jedino glasilo koje čuva vrijednosti koje republikanska ideja nosi praktički do današnjeg dana. Zahvaljujući mnogim ljudima koji su vodili Republiku naročito našem pokojnom prijatelju Ljubiši Rajiću, potom Nebojši Popovu i sada Vama, a također i svima koji surađuju i pišu u Republici, Republika doista predstavlja svijetlo mjesto onoga što je UJDI bio i zajedno sa u međuvremenu nastalim medijima kakvi su Novosti u Zagrebu, Tačno u Mostaru ili Peščanik u Beogradu, napravili neku vrstu mreže onoga što je postjugoslavenskom prostoru najvažnije, a to su nove emancipatorske ideje koje će govoriti o tome da ovo što nam nude kao medijske slobode, slobode nisu. Što nam nude kao nezavisno informiranje, nezavisno informiranje nije, što nam nude kao politički pluralizam, politički pluralizam nije, što nam nude kao nove demokracije to one nisu, reč je o novom tipu neoliberalnog totalitarizma.

Ur.