Katastrofalne poplave u BiH povezuju narode i građane

Mafiokratske vlasti kao rogovi u vreći

Nezapamćene poplave u Bosni i Hercegovini „potresli su“ zemlju iz temelja. U vrijeme pisanja ovog teksta borba protiv prirodne kataklizme još uvijek traje. Prema nepotpunim podacima oko 900.000 građana, ili skoro trećina stanovništva pomjereno je iz svojih staništa. Stotine kuća progutala je ili „razbila“ stihija. Polovini stanovništva poplave su pričinile materijalnu štetu. Razmjere se tek evidentiraju i vjerovatno će, kako neki predviđaju, iznositi najmanje pola milijarde eura. Prirodna kataklizma integriše građane. Jedni drugima pritiču u pomoć bez ikakvih predrasuda – nacionalnih, vjerskih, kulturoloških, pružaju privremeni smještaj i druge vrste pomoći. Građani su reagovali „iz duše“, bolje reći ljudski. Katastrofu su shvatili kao obavezu da pomognu ugroženim.

Vlast, odnosno njeni vrhovi u Bosni i Hercegovini su suprotna priča. Poplave na površnu polako „izbacuju“ teme i pitanja, koje vlasti dugo drže „pod tepihom“. Prve mjere koje preduzimaju pokazuju da nesreću naroda i građana žele prvenstveno iskoristiti za vlastitu promociju i još se možda okoristiti na nesreći građana. Za „koristoljublje“ nema još dokaza, ali indicija ima.

Nenamensko trošenje

Poplave jesu hir prirode. Ali, sve države u svijetu imaju strategije i u regulisanju građevinsko-komunalnih aktivnosti planski nameću stručna rješenja kao preventivu za nepredviđene okolnosti, kakve su prirodne katastrofe. Šta su u vezi s tim učinile, ili nisu učinile BH vlasti na svim nivoima!? Nakon rata, partiokratske vlasti u BiH, kao što su u kriminalno-korupcijskoj privatizaciji devastirali privredu, „urušili“ su i urbanističke uzuse uređivanja i gradnju na prostorima. Radi sitnosopstveničkih stranačko-političkih interesa tolerisali su izgradnju cijelih naselja na rizičnim prostorima, nisu sprečavali nezakonitu gradnju, pa je širom BiH „niklo“ nekoliko desetina, možda i stotine hiljada kuća na potpuno neadekvantim terenima. Humanitarne i državne komunalne projekte su u korupcionim aranžmanima finansijski „tanjili“, od izgradnje puteva i putnih pojasa, do izgradnje vodovodnih, kanalizacionih, elektroenergetskih i drugih objekata. Radili su to dijelom svjesno, radi obezbijeđivanja materijalne koristi za stranke, ili angažujući stranačke podrepaše, često mediokritete kao projektante. Zbog toga je saobraćajno-komunalna infrastruktura u mnogim segmentima veoma krhka. Da je rađeno po uzusima struke, ove poplave bi urokovale manje štete i probleme.

Pored rečenih propusta vlasti na svim nivoima, dio budžeta namjenski planiranog za prevenciju nesreća trošen je na nezakonit način. Nakon poplava niko od zvaničnika u BiH ne govori koliko se u budžetu prikuplja sredstava za vodoprivredu. Vlast o tome ćuti, ali nevladina udruženja već postavljaju to pitanje. Tako je Plenum građana iz Zenice, zbog nenamjenskog trošenja 36 miliona maraka predviđenih za prevenciju od poplava, zatražio krivičnu odgovornost i hapšenje premijera Federacije BiH Nermina Nikšića.

Prazna obećanja o pomoći

„Nikšić je nesavjesnim obavljanjem dužnosti, kršeći zakon, potpisao odluke kojima su 36 miliona maraka prebačene u tekuće aktivnosti za spašavanje Vlade, ne uvažavajući preporuke Ureda za reviziju iz 2013. godine koje se odnose na prevenciju od poplava i tako je prekršio Krivični zakon Federacije, zbog čega su nastala masovna stradanja nevinih građana i ogromne materijalne štete“, navodi se u zahtjevu Plenuma građana Zenice.   U nalazima Ureda za reviziju je evidentirano da je – u posmatranom periodu – kantonima doznačeno 20 miliona maraka više nego po ranijem Zakonu o vodama, ali su oni u projekte zašite od poplava uložili samo tri miliona, dok su 17 miliona neodgovorne vlasti potrošile nenamjenski. Ured je preporučio Vladi i Ministarstvu za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo (ministar Jerko Lijanović -Ivanović o.a.) da donese potrebne dokumente za provođenje politike u sektoru vodozaštite, radi preduzimanja preventivnih mjera u svrhu zaštite života i imovine građana. Praktično da obezbijedi provođenje mjera koje je donio Parlament. Radi prevencije preporučene su mjere, odnosno zadaci Agenciji za vodno područje Save i Jadranskog mora, te kantonalnim vladama. Ali, javnosti nije poznato da je to i učinjeno.

Dušan Petričić

Ovo su samo detalji iz mozaika neodgovornosti vlasti u FBiH, ali ista je situacija i u RS. Tokom trajanja poplava naciokratski vrhovi vlasti su koristili helikoptere da „nadlijeću“ unesrećene i prenesu „velike brige“ njihove stranke. Milorad Dodik je doletio u Bijeljinu gdje je prenio veliku zabrinutost svog klana za unesrećene. Poručio je da je vrh RS-a odmah reagovao istakavši da su razmotrili novonastalu situaciju, donijeli zaključke i preporuke, formirali štabove i bla,bla,bla... O konkretnoj pomoći nije ništa posebno rekao. Na pitanje jedne reporterke, hoće li vlast u RS-u kao i nakon prethodnih poplava samo obećavati, a malo šta poduzimati, on je kao pravi „Baja“, kako sam sebe naziva, u maniru kočijaša odbrusio da su to politička podmetanja i prekinuo je obraćanje. Letio je i Bakir Izetbegović u poplavljene krajeve, zajedno sa ministrom odbrane Zekerijahom Osmićem, a ugroženim nisu ponudili „ni bombone“, niti su im – kao i Dodik – bar na kratko vrijeme ustupili helikopter za evakuaciju ugroženih. Odgovarajući na pitanja u jednoj emisiji, Izetbegović je rekao da nisu pozvali i formirali timove građana za pomoć ugroženima, ali su formirali ekipu stranačke omladine, koja prikuplja pomoć za ugrožene. Znači i velike prirodne katastrofe nacionakratski lideri koriste za vlastitu i stranačku promociju. Tako rade u oba entiteta, posebno vladajuće horde. Članu Predsjedništva Željku Komšiću su u okolini Tuzle građani prigovorili da i ovu situaciju koristi za prikupljanje stranačkih poena.

Nove mahinacije mafiokratije

Zanimljivo je da – do pisanja ovog teksta – niko od „narodnih dušebrižnika“ nije posjetio vlastitu „manjinu“ u drugom entitetu, niti to čine članovi Predsjedništva BiH. Ima se utisak da samo posjećuju svoje „izborne baze“. Vlast, kakva se ovdje ne pamti. Za razliku od njih, nesreća narode zbližava. Saučestvuju u tuđim problemima, izgleda zato što nisu frustrirani, odnosno političari. Da je bojazan građana kako će i prirodnu katastrofu oholi i kriminalizirani naciokratski vrhovi koristiti za vlastite interese, prvih dana katastrofe pokazala je nekolicina indikatora. RS i F BiH su proglasili Dan žalosti, ali to nije učinjeno i na državnom nivou. Oba entiteta su proglasila stanje prirodne nesreće, a država nije. Predsjedništvo BiH, koje je tek šesti dan od kataklizme održalo vanrednu sjednicu, (čuj vanrednu kad su poplave jenjavale) nije ni tražilo od Vijeća ministara da to učini. S obzirom da svijet u ovakvim situacijama ima kontakte uglavnom sa državom, pitanje je kako će BiH – bez proglašenja nesreće koja se desila – imati obraza da traži pomoć. Stvorena je situacija da će naciokratske elite moći optuživati jedne druge, da su „zbog njih zakinuti i naši“.

Dok su građani spašavali živote i imovinu iskompleksirani politički tajkuni, po mišljenju građana, prirodnu kataklizmu vide kao šansu za nove mahinacije i predizborne trikove. Vlada FBiH, kojoj je premijer SDP-ov Nermin Nikšić na čelo Kriznog štaba imenovalo je Damira Mašića ministra obrazovanja, a ne ministra za „socijalu“ ili urbanizam, koji se valjda bolje razumiju u probleme. Mašićeva prednost je samo članstvo u pemijerovoj stranci. Po istoj logici rade i u kantonima, te RS-u gdje je Milorad Dodik, zasad nesporni „kralj“. Opštine, gdje vlast ima SDS, Dodik je privremeno zapostavio. U prilog tome, govori i izjava Dobojlije Dušanka Kitića, koji je jednom TV rekao, da nikakve pomoći nemaju od Crvenog krsta RS-a. U nastavku kaže, da nije pomoći iz Federacije, posebno iz Tešnja (obližnji grad o.a.) bili bi gladni i žedni. Narednog dana premijer RS-a Željka Cvijanović je – vjerovatno po nalogu Dodika – na čelo Kriznog štaba Doboja imenovala je svog savjetnika generala Momira Zeca. U obrazloženju odluke je rečeno da će u svim štabovima „koji ne provode naloge Vlade RS-a (čitajte Dodika) biti postavljeni „namještenici“, naravno stranački. Zasad još nije jasno, da li je ovo i novi korak u militarizaciju RS-a. Dodik zna.

Kad će se konji ritnuti

Katastrofalne poplave u Bosni i Hercegovini „mafiokratske“, a ne demokratske elite, vide kao šansu da se građanima predstave kao dušebrižnici. Osim toga, raspodjelu pomoći koja već stiže iz inostranstva, žele koristiti za predizborne mahinacije. Građani to već shvataju. U audiovizuelnim kontakt emisijama česti su komentari i poruke: „Nemojte da nam stranke i njihove mafijaške vođe dijele pomoć, pokrašće nas“. Mafiokratske vođe ne odustaju. Već se čuju najave da bi bilo logično odgoditi i izbore. U tom slučaju, mogli bi se još i okoristiti od međunarodne pomoći, koja će stizati mjesecima. Rješenje ovog pitanja je na poplavljenim građanima. Valjda će shvatiti da od ove prirodne kataklizme, imaju još veći problem – vlast, koja funkcioniše k“o rogove u vreći. Zato je treba mijenjati, makar birali i „crnog đavola“. Prije nego što – kako se građani plaše – pokradu i humanitarnu pomoć za unesrećene u katasrofalnim poplavama. 

Mnoštvo je indicija da dobroćudne BH građane vlast tretira kao „bosanskog brdskog konja“, koji se trpi. Kad će se ritnuti? Vrijeme je.

Vehid Jahić