Pojmovi i pojave

ČEKANJE

        Čekanje je sastavni dio svakodnevnog života. Najpotpunije se dâ definisati kao čovjekov odnos prema onome-što-još-nije. Taj odnos može biti ispunjen nadom, vjerom, strepnjom, slutnjom, strahom, neizvjesnošću, tugom, radošću. A čekamo gotovo sve: početak i kraj, dolazak i odlazak, mir, rat, znak, presudu, oslobađanje, svitanje, prestanak padavina, poštara, otvaranje, zatvaranje, ishod. Čovjek je biće koje čeka. Sadržaj čekanja zavisi od društveno-ekonomskih uslova koji vladaju u datom trenutku, od stanja u društvu i odnosa koji vladaju u njemu. Realnu osnovu čekanja čini ono što još nije. Čekanje je karika koja povezuje stvarno i moguće. Označava neki nedostatak, ukazuje na ono što još nije, nagovještava dolazak još-nepostojećeg. Čekanje je čovjekov odnos prema onome što dolazi.
            Preko fenomena čekanje prelama se cjelokupna društvena problematika i čovjekov položaj u društvu. 
            Iza svakog čekanja stoji određeni sistem vrijednosti. Kroz čekanje se očituju naši odnosi prema vrijednostim drugih i odnosi drugih prema našim vrijednostima. Čekanje je vrijeme potrebno za ostvarivanje nekog cilja ili želje i naš odnos prema tome pa podrazumijeva određeni sistem vrijednosti.
Koliko vremena provodimo u čekanju? Iskustvo upućuje na zaključak da čitav život protiče u znaku čekanja. Ono prožima cjelokupnu čovjekovu djelatnost. Bilo bi zanimljivo izračunati koliko od čovjekovog vijeka prođe u čekanju. U nas neprestano nešto čekaju ─ kaže Dostojevski u svom dnevniku. A Dubravka Ugričić (u djelu Kultura laži) upotrebljava izraz čekač.
Čekanje je stanje duha; izraz prilika u kome pojedinac očekuje da drugi (najčešće je to država) riješi njegove probleme; stanje koje najčešće pasivizira jedinku.
Kad je riječ o čekanju uslovljenom zbivanjima u društvu, ono pokazuje stepen ukupnog razvoja društva. Redovi u kojima ljudi čekaju  da bi zadovoljili neku svoju potrebu vidljivi su znak da u društvu nešto nije u redu. To najbolje dolazi do izražaja u kriznim situacijama. Čekanje u redovima posljedica je haosa, haotičnog stanja u društvu. Čekanje u redu (za bilo šta) najbolji je dokaz za postojanje nereda. Dužina čekanja može biti mjera dubine društvene krize. Koliko seljaci čekaju da im se isplati nadoknada za otkup pšenice, kukuruza, suncokreta, repe, duvana. Ima li objašnjenja za takvo čekanje? Čekanje može biti u funkciji komercijalizacije. Komercijalizacija vremena u vremenu opšte komercijalizacije (ček na poček).
        Čekanje se javlja i kao mjera slobode. Ono je i mjera tačnosti; u određenim okolnostima tačnost smanjuje i isključuje čekanje.
            Tamo gdje se čekanje ustali kao način rješavanja problema javljaju se veze i poznanstva. Da bi se izbjeglo čekanje u redu, stvari se rješavaju preko reda.
            Problematika čekanja svodi se na četiri grupe pitanja: 1. Šta ili koga čekamo (predmet čekanja); 2. Kako čekamo (način čekanja); 3. Koliko čekamo (vrijeme čekanja);  4. Zašto čekamo (smisao čekanja).
            Čekanje može biti i vid uvažavanja drugoga. I za čekanje je potrebno dvoje. 
Koliko nam je od života oduzeto u čekanjima? Ko ima pravo drugima oduzimati vrijeme? Ko ima pravo raspolagati vremenom drugih ljudi? Zar se poštovanje prema drugima ne iskazuje uvažavanjem njihovog vremena. I obrnuto ne poštujući vrijeme drugih ne iskazujemo li tako nepoštovanje prema njima.
            Sve je skopčano sa čekanjem. Granice strpljenja su granice čekanja.
            Čekamo, mnogo štošta čekamo. Međutim, nijedan oblik čekanja ne isključuje čovjekov aktivizam.
Čeka se na nas.

Nikola Racković