Početna stana
 
 
 
     

 

Srbina ruka u crkvenoj kasi

Pet je godina od proglašenja kosovske nezavisnosti, otkako su, kako je nedavno rekao premijer Hašim Tači “snovi mnogih generacija kosovskih Albanaca postali stvarnost”. Sedamnaestog februara 2008. godine Kosovo je, veli Tači, proglašeno “nezavisnom, slobodnom i demokratskom državom”. Istog dana na vanrednoj sednici Parlament Kosova usvojio je Deklaraciju o nezavisnosti, a Beograd je, istog datuma poništio “protivpravni akt privremenih organa”... Posle toga kosovski Albanci organizuju proslave, a Srbi proteste i donose svoje deklaracije. Sredinom februara, pred prvi jubilej nezavisnosti naši nekadašnji sunarodnici uknjižili su 98 ozvaničenja.
Među prvima su nezavisnost Kosova priznale Amerika, Velika Britanija, Francuska i Turska, a kraj privremene liste prošle godine dopunjavaju Fidži i Federacija Sveti Kristofor i Nevi. Kosovo su priznale i 22 članice Europske unije(EU). Izvestiteljica Evropskog parlamenta za Kosovo Ulrike Lunacek u svom izveštaju zahteva priznanje i od preostalih pet članica (Španija, Rumunija, Grčka, Slovačka i Kipar) jer “pozitivan uticaj EU na Kosovu stalno slabi zbog nejedinstva u politici priznanja”, čak se sprečava “puno učešće u Europolu i Interpolu i miniraju se zajednički napori u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala”, izjavila je Lunacek.
Azem Vlasi, najpoznatiji omladinski kadar Titove Jugoslavije, advokat i veliki borac za kosovsku nezavisnost (trenutno savetnik Vlade Kosova za spoljne poslove) tvrdi da Kosovu “ne cvetaju ruže” i da mlada zemlja ima probleme slične regionalnim. “Može se reći da je Kosovo u ustavnom i formalno-pravnom smislu u potpunosti konstituisana država. Imamo institucionalni sistem, od zakonodavne, preko sudske do izvršne vlasti, elemente normalne države”. Ipak, pet godina posle proglašenja nezavisnosti “Kosovo još uvek država koja nije potpuno funkcionalna, a i Srbija nam još pravi probleme gde god može po svetu, i to uz pomoć Rusa i drugih istomišljenika”, tvrdi Vlasi. Ipak, veruje da i Srbija “napokon uviđa da je Kosovo nezavisna država, bez obzira na retoriku koja se koristi u Beogradu. Srbija shvaća da su neodrživi pokušaji držanja Srba s Kosova 'na dugom štapu', kao i zavaravanje da ih mogu štititi nekakve institucije države Srbije. Srbija tu politiku ne može nastaviti jer joj iz EU postavljaju izričit zahtjev da se prestane s takvim načinom mešanja u unutrašnje poslove Kosova i da Srbi s Kosova treba ovde da pronađu svoje mesto pod suncem”.
*
Karantin i duboka ćutnja, tekst Vesne Pešić poprilično je ustalasao javnost, makar beogradsku. Prema toj krhkoj dami, koju pišem i u bliske osobe, decenijama gajim znatno poštovanje, pre svega zato što je u onim vremenima “ugađala” ušima ovdašnje i šire (jugoslovenske) građanske populacije, ali mi se čini da većina nije razumela njenu nameru da pretera, imenuje srpskog Čerčila i De Gola što, inače, ne opravdavam. Nema sumnje da je njen stav, osim još ponečeg, nadvladala namera da baci bombu.
“Teško je razumeti najnovije događaje, jedan drugi prestiže, skandali se ređaju. Maska se na masku slaže. Službe rade profesionalno, o čemu svedoči uvek ista priča, isti
scenario. Ko hoće prepoznaće te reči koje nam još uvek zvone u ušima: kriminalac i mafijaš. Ničeg se novog nisu setili. Od mnoštva splačina i zamlaćivanja oko Šarića, otvaranja navodnih istraga, slikanja famoznog tužioca Miljka Radisavljevića (koji nikada nijednu istragu sam nije otvorio), toliko glume, spinovanja, borbi sa ekstremistima u kojima prednjače pripadnici tzv. građanske Srbije, dovikivanja preko novina, ta stalna i nerazumljiva priča o izborima... A izbori i inače ništa ovde ne znače, jer nikoga ne biramo, oni se samo “venčavaju” u koalicijei “razvode” po svom nahođenju. To barem znaju beli listići”. Potom
 
Templars-burned-at-the-stake-for-heresy
baca bombicu. “Kad se razgrne ta udbaško-mantijaška pleva, reč je o samo jednom događaju: potapanje premijera Ivice Dačića. Razlog je više nego jasan: Kosovo ponovo ide u karantin. Ko hoće da vidi, lako je čitljivo. Na B92 gostovao je Leon Kojen, koji jasno reče dobro organizovanoj ispitivačici kako se nada da je sada došao kraj Dačićeve politike prema Kosovu. Pa da, uzgred još i to, ne može kriminalac i mafijaš da vodi vladu, slažu se Kojen i ispitivačica... “ Ivica Dačić je prvi srpski političar koji je seo ravnopravno da razgovara sa nekim političkim predstavnikom kosovskih Albanaca, piše Vesna i objašnjava. “Baš to – da tretiramo Albance kao jednake, kao partnere s kojima se razgovara, kao ljudska bića, a to je jedini način da rešimo kosovski čvor, tu srpsku opsesiju, problem koji nas razara decenijama. Vojislav Koštunica je prvi video koliko je sati i prvi zatražio Dačićevu ostavku još u Skupštini, kada se Dačić ceo celcati dan divovski borio oko Rezolucije. Održao je tom prilikom nekoliko istorijskih govora, koji su meni delovali ubedljivo i sigurno, kao da je rođen neki naš Čerčil ili De Gol, svejedno”. Ovo je već lansiranje hidrogenske ili atomske, pretpostavljam (da bi naljutila nekoga) namerno...
*
Srba Žikić opljačkao Patrijaršiju. Srbo, majstore! Našao se, konačno, neko da pokrade lo(po)pove. Prvi čovek SPC, patrijarh Irinej izdao je hitnu naredbu da se pozove policija koja je odmah “zbog sumnje da je uzeo oko milion evra” (Blic) utamničila blagajnika Srbu.Iako je maznuo 840.000 evra, 1,9 miliona dinara, 50.000 dolara i 40.00 švajcarskih franaka... Majstor je, kao civil, iako je završio teologiju, ruku zavlačio dve decenije, još iz vremena patrijarha Germana.
Ne znam kakva sudbina čeka Srbu, ali bih se malčice radovao njegovom oslobađanju, onom pritvorenom tajkunu (nije samo Miško krao) takođe. Prilog: Iranski sud kaznio je nedavno muškarca optuženog za krađu u prodavnici slatkiša odsecanjem ruke, prenosi BBC. Kradljivac će po nalogu suda provesti i godinu u zatvoru. Prema iranskom zakonu, amputacije su obično rezervisane za kradljivce, a ako bismo ga prepisali pola Srba bilo bi sakato. I većina najviših predstavnika vlasti.
*
U Rusiji ne padaju samo avionske kršine kojima često pilotiraju naćefleisani piloti. Od nedavne eksplozije meteora u oblasti Čeljabinsk pucali su prozori na kućama i automobilima. Svetske agencije su prenele da se ne zna da li je u pitanju kiša meteora ili samo jedna svemirska kamenčina koja se po ulasku u zemaljsku atmosferu raspala na više manjih. Prijavljena je serija eksplozija, pucala su stakla na zgradama i kućama, a navodi se da je preko 900 osoba povređeno od čega je svaki drugi zatražilo lekarsku pomoć. Vasiona se povremeno ljuti na zemljane, rekao bi reditelj Branko Baletić.
*
Naša država ne zna kolika je i kuda bi da krene. U petak, 15. februara obeležila je Dan državnosti, sećajući se na Prvi srpski ustanak i Sretenjski ustav. Predsednik Tomislav Nikolić položio je venac na spomenik Neznanom junaku na Avali, a premijer Ivica Dačić na Oplencu na sarkofag voždu Karađorđu. Dan državnosti Srbije obeležen i na Kosovu i Metohiji. Osim predsednika ruske Vlade dobre želje uputili su predsednik Crne Gore i premijeri Bugarske, Turske, Mađarske i Republike Srpske. Lepo društvo.
*
Umesto “pouzdanog izvora” (Kurir) da se Demokratska stranka raspada (liči na vic sa bradom) i da Boris Tadić Poraženi preuzima Liberalno-demokratsku partijicu, podsećam na otvoreno pismo predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću potpisanog od Saveza antifašista Srbije, Helsinškog odbora za ljudska prava i Žena u crnom. Potpisnici se Nikoliću obraćaju molbom da se javno odrekne titule četničkog vojvode koja mu je (1993) dodeljena na Romaniji, navodeći da bi gest bio od velikog značaja za Srbiju i odnose sa drugim narodima i državama. Navodi se nesposobnost Srbije da se odlučno distancira od mračnih devedesetih godina, da istinski raskine sa mitovima i zabludama doba u kojem je došla u sukob sa celim svetom. Nikolića podsećaju da je više puta rekao da želi da bude predsednik svih građana... “Ali, dok nosite tu vojvodsku titulu, dok ne pocepate „svedodžbu“ o njoj, Vi to ne možete biti”, stoji u pismu. Tomo, cepaj!
*
Splitski i beogradski fudbalski starci družili su se nedavno na prketu u Beogradu. Lep gest, ali šteta što loptanje nije upriličeno deceniju i nešto ranije.
  Dragan Banjac
     
1-31. 03. 2013.
Danas

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2013