| Mi pričamo, 
                                      u Briselu je predstava Krajem aprila u Karađorđevu 
                                      posle velike stanke opet skup glavara. Na 
                                      samitu su učestvovali predsednik Turske 
                                      Abdulah Gul, trojka iz BiH (Nebojša Radmanović, 
                                      Bakir Izetbegović i Željko Komšić) i predsednik 
                                      Srbije Boris Tadić, a Evropa je ulogu moderatora 
                                      poverila najvećoj zemlji. Turci se vraćaju, 
                                      skovana je šala, a ovdašnji novinari često 
                                      su zluradi, traže „krv“. RTV B92 se brzo 
                                      setila Milorada Dodika, predsednika RS koji 
                                      je (Kažiprst) izjavio da skup nije pratio, 
                                      ali da prema samitu „oseća podozrenje“. 
                                      Nije pratio, ali bi da kaže svoju. Mrsko 
                                      mu je što visoki predstavnik „zloupotrebljava 
                                      svoja ovlašćenja i nameće zakone". 
                                      Iza toga se, u stvari, krije nešto drugo, 
                                      on bi da se zaštiti, da nema nikoga iznad. 
                                      Mile umislio da je hadžija u svom entitetu 
                                      koji je pretvorio u lični begovat i u njemu 
                                      se ponaša upravo tako, vlasnički i nimalo 
                                      dobronamerno prema „svom“ narodu.
 Građanska Vojvodina (Nezavisno 
                                      društvo novinara, Centar za regionalizam, 
                                      Helsinški odbor, Građanski fond „Panonija”, 
                                      NVO „Otvoreni licej”, Zelena mreža Vojvodine 
                                      i Građanska akcija Pančevo) „zaprepašćena 
                                      je čijenicom da je RTV emitovala dokumentarnu 
                                      emisiju koju potpisuje urednica i scenaristkinja 
                                      Milijana Baletić, doajenka ratnohuškačkog 
                                      novinarstva i promoterka govora mržnje“. 
                                      Vele da se time Javni servis „ne samo narugao 
                                      multietničkoj Vojvodini, novinarskoj profesiji 
                                      i elementarnim moralnim nazorima, već je 
                                      i pljunuo na žrtve genocida, ratnih zločina 
                                      i zločina protiv čovečnosti krvavih ratova 
                                      iz devedesetih godina prošloga stoleća. 
                                      Vojvođani, ali i građani zemalja bivše Jugoslavije 
                                      „sa grozom se prisećaju lika i dela Milijane 
                                      Baletić, čiji su izveštaji bili u funkciji 
                                      podstrekivanja na ratne zločine i genocid. 
                                      Umesto da se Baletićevoj sudi zbog nedvosmislenog 
                                      doprinosa masovnim ubistvima i razaranjima, 
                                      ona se pojavljuje na Javnom servisu sa gotovo 
                                      jednakom retorikom kao devedesetih godina, 
                                      vređajući susedne države i narode, a kao 
                                      gosta dovodi takođe starog znanca iz devedesetih, 
                                      Nikolu Kusovca, istoričara umetnosti i ekstremnog 
                                      nacionalistu“.Potom se, ali ne istim povodom, oglasio 
                                      glavni tv monstrum. Novi Upravni odbor RTS 
                                      uputio je izvinjenje onima koji su devedesetih 
                                      godina u programu te medijske kuće bili 
                                      predmet uvreda, kleveta i govora mržnje. 
                                      Družina je otkrila da je program RTB/RTS 
                                      „bio gotovo neprestano i grubo zloupotrebljavan 
                                      tokom 90-ih u svrhu diskreditovanja političke 
                                      opozicije i njenih vodećih ličnosti, kao 
                                      deo propagande nedemokratskog režima“. Nije 
                                      valjda! A sad, pošto ste se vi (UO) okupili 
                                      i sročili saopštenje - sve će da bude u 
                                      najboljem redu. Ko ste vi da sapunate tu 
                                      prljavu kuću!?. Zar to ne bi trebalo poveriti 
                                      sudovima pre svega i, možda, Nezavisnom 
                                      udruženju novinara Srbije. Oceniste da su 
                                      „RTB i RTS više puta“ (ne, nego stalno, 
                                      i danas!) svojim prilozima povredile osećanja, 
                                      moralni integritet i dostojanstvo građana 
                                      Srbije, humanističkih intelektualaca, pripadnika 
                                      opozicije, kritički usmerenih novinara, 
                                      pojedinih manjina, verskih zajednica i susednih 
                                      naroda i država". Puj pike, ne važi, 
                                      narod je tupav, poverovaće. Ni pomena hiljadu 
                                      nepodobnih što su oterani jer nisu hteli 
                                      da budu krpe. Sram da vas bude!
 
 Srpski pokret obnove 
                                      Vuka Draškovića još postoji. Dokaz: skoro 
                                      su priopćili da bi Srbija trebalo da zatraži 
                                      prekid navodnog nezakonitog pritvora lidera 
                                      Srpske radikalne stranke. „Bez obzira na 
                                      to što Vojislav Šešelj u zaštiti svojih 
                                      procesnih prava odbija da zatraži bilo kakvu 
                                      pomoć vlasti u Beogradu, država Srbija bi 
                                      trebalo da zahteva prekid njegovog nezakonitog 
                                      pritvora i puštanje na slobodu do izricanja 
                                      presude”, navodi se u saopštenju. Kum nije 
                                      dugme.
 I ovog petnaestog maja, 
                                      povodom Dana pobede nad fašizmom, na Furškoj 
                                      gori, u vikendici Aleksandra Popova, direktora 
                                      Centra za regionalizam održan je antifašistički 
                                      piknik. Sedmi skup okupio je oko šezdeset 
                                      antiratnih aktivista, članova i prijatelja 
                                      Igmanske inicijative iz regiona, veli Popov. 
                                      „Pored antifašista iz Pule (Mira i Igor 
                                      Galo), Zagreba, Tuzle (Vehid Šehić iz Foruma 
                                      građana), Beograda, Novog Sada i drugih 
                                      mesta bivše Jugoslavije u ovom druženju 
                                      je učestvovao i Stjepan Mesić, bivši predsednik 
                                      Republike Hrvatske. Mesiću je, dok je bio 
                                      šef države u septembru 2009. godine uručena 
                                      diploma počasnog člana Igmanske inicijative, 
                                      a na ovogodišnjem sastanku primljen je u 
                                      redovno članstvo. Skup je protekao i u znaku 
                                      sećanja na Živorada Kovačevića, jednog od 
                                      osnivača i predsednika Saveta Igmanske inicijative. 
                                       
                                         
                                          | * |   
                                          | Zahvaljujući Helsinškom 
                                            odboru za ljudska prava osamnaestog 
                                            maja u Beogradu su razgovarali Srbi 
                                            i kosovski Albanci. Posle dosta godina 
                                            stigli su nam Behljulj Bećaj, Baškim 
                                            Hisari, Škeljzen Maljići, Agron Bajrami, 
                                            Enđeluše Morina, Nedžmedin Spahiu, 
                                            Šićri Nimani... „Kad sam se smestio 
                                            nazvao sam svoje u Prištini. Petogodišnja 
                                            kćer me je pitala kako sam prošao 
                                            ’kroz tu Srbiju’. Ona ne zna da je 
                                            i Beograd u Srbiji, koja je za nju 
                                            nešto od čega se strahuje. Treba da 
                                            sklonimo taj strah koji ne osećaju 
                                            samo deca“, kazao je Bajrami. urednik 
                                            Koha Ditore, najuglednijeg prištinskog 
                                            dnevnika i ofirao sina koji je navijač 
                                            Barselone i obožavalac Bojana Krkića. 
                                            Na konferenciji za štampu Bajrami 
                                            je rekao da su političari u Prištini, 
                                            Beogradi i Briselu „taoci svojih izbornih 
                                            volja“ i da je beogradski dijalog, 
                                            zapravo, pravi razgovor, a da se u 
                                            Briselu „odigrava predstava“. |   
                                          | * |   
                                          | Nađoše Ratka. U Lazarevu, 
                                            bogami. Ne znam koliko je onih što 
                                            misle da su ga pokupili tamo gde su 
                                            ga i ostavili, ali ima ih. Dok sam 
                                            one večeri naspram Suda čekao da uskočim 
                                            u Dnevnik Federalne televizije (SA) 
                                            merkao sam grane drveća, tražeći vrapce. 
                                            Da ih pitam znaju li i oni da s Mladićevim 
                                            hvatanjem nisu čista posla?Čedomir Jovanović (LDP) je mišljenja 
                                            da njegovo izvođenje pred sud ne treba 
                                            da se doživljava kao „rezultat ucena“. 
                                            Politike čiji je Mladić bio izvršilac 
                                            ovim moraju biti definitivno poražene, 
                                            a zemlji otvorena šansa da se razvija 
                                            oslobođena tereta odgovornosti za 
                                            počinjene zločine, uključujući i genocid 
                                            u Srebrenici. Kroz demontiranje suštine 
                                            i mehanizama politike zločina, većina 
                                            ljudi u Srbiji će konačno dobiti pravu 
                                            priliku da shvati da Mladić nije naš 
                                            heroj, nego naša nacionalna sramota, 
                                            kazao je Jovanović.
 Biljana Srbljanović ne razume u čemu 
                                            se sastojao „nadljudski napor da se 
                                            zlikovac locira i uhapsi“. Najprevođenija 
                                            naša spisateljica pita „šta je ovu 
                                            državu, toliko dugo, sprečavalo da 
                                            locira i uhapsi kriminalca? Zar niko 
                                            ne oseća poniženje, zar se ne osećate
 
                                               
                                                |  |   
                                                | Darija 
                                                    S. Radaković, Duplo 
                                                    golo   |   
                                                |  |  prevarenim, dugo godina sistematski 
                                              laganim, kao da vas je neko, sve ovo 
                                              vreme, svesno i namerno, vukao za 
                                              nos? Vidno je ostario... I ja sam 
                                              vidno ostarila za ovih petnaest godina, 
                                              i zbog toga se mogu smatrati srećnom 
                                              jer, za razliku od mene i Mladića, 
                                              onih gotovo osam hiljada pobijenih 
                                              ljudi nije imalo priliku da stari. 
                                              Mnogi među njima, čak ni da porastu. 
                                              Jer, da podsetim radosne, među srebreničkim 
                                              žrtvama bilo je i pet stotina dece... 
                                              Sve naše vlasti za ovo znaju godinama, 
                                              ali im to ipak nije bilo dovoljno 
                                              za ’sticanje političke klime’, da 
                                              pozvone na tečina vrata i nogama u 
                                              guzicu isteraju bednika. Sad se ’klima 
                                              stekla’, pa je Boris Tadić odlučio 
                                              da proda porodičnu srebrninu“. Vesna Pešić s pravom pominje „prerežiranu 
                                              predstavu“, s mnogo „zatamnjenih mesta 
                                              o važnim stvarima, a mnogo istinitih 
                                              i nepristojnih detalja koji su izazivali 
                                              mučninu. Nepristojno detaljisanje 
                                              o zdravlju, jadnom i ostarelom izgledu, 
                                              jagodama i jelovniku, priče seoskog 
                                              advokata, sina Darka, biografa Ljiljane 
                                              Bulatović, tu je i neizbežna patriotkinja 
                                              Smilja Avramov, lekari-političari 
                                              Zoran Stanković i Slavica Đukić-Dejanović, 
                                              Malovićka, Vekarić... Vrhunac nežnosti 
                                              prema ostarelom i zapuštenom ratniku 
                                              je njegova ljubav prema kćerki i odlazak 
                                              na njen grob, piše (sajt Peščanika) 
                                              Vesna Pešić. Zaboravila je radikale 
                                              i njihova strašila. Bandoglava oficirčina 
                                              je sada kobajagi važna, ali za to 
                                              nisu zaslužni oni koji su mu se suprotstavljali, 
                                              nego oni koji su mogli da ga zaustave, 
                                              al su - seirili.
 Šteta, u ovoj zemlji ne postoji niko 
                                            da kaže: Dosta, bre, bagro!
 | 
                                       
                                        |  |   
                                        |  | Dragan 
                                          Banjac |   |