Tek po izvršenom strijeljanju prve desetorice komunista sastao se CK KPH i donio odluku da se “mora sve učiniti kako bi oslobodili drugove iz Kerestinca’’. Tokom aprila, maja i juna 1941. takvu odluku nisu donijeli. Zašto nisu?
U akciju za spasavanje zatočenih drugova uključili su se neposredno Rade Končar i drugi, na osnovu odluke Operativnog partijskog rukovodstva, koje su činili Vladimir Popović, Rade Končar i Andrija Hebrang.
Prije ovoga, prije strijeljanja prvih deset drugova, Josip Kopinič je pokušavao natjerati CK KPH na poduzimanje akcije, odnosno Mjesni komitet KPH Zagreb. Bilo je to prije početka strijeljanja.
Indikativno je da su mnogi napori uloženi da se dokaže kako nije Kopinič na vrijeme pokušao organizirati spasavanje, odnosno osporavana mu je i stvarna nadležnost po partijskoj liniji. Proglašavan je za “radio-telegrafistu’’ Moskve. Nije jasno navođeno da je on bio zadužen za vezu i koordinaciju rada više komunističkih partija, među kojima i za KPJ. U strukturi Kominterne on je bio nadređen nacionalnim sekcijama, po položaju bio je iznad generalnog sekretara KPJ. Kao takav je pozdravio delegate i dao uvodnu riječ na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. Potom je riječ dao Titu.
Činjenice su poznate, Končar i drugi su akciju izveli tako da su desetine najboljih komunista i partijskih intelektualaca pali u ruke ustašama, nakon bijega iz logora Kerestinec. Nisu ih prihvatili i poveli dalje oni koji su bili za to zaduženi.
Od tog stradanja sada je 70 godina. Noću između 13. i 14. jula 1941. grupa od 111 komunista i antifašista napala je ustašku stražu i oslobodili su se. Umjesto drugova, dočekali su ih ustaše i žandarmi i likvidirali ih. Jedan od pogubljenih bio je i marksista, pisac August Cesarec. Stradali su i legendarni Ivan Krndelj i Divko Budak i mnogi drugi revolucioneri i mislioci radničkog pokreta.
Proboj drugova iz logora Kerestinec vlast i historijska nauka nisu proglasili herojskim podvigom. Cesarec, Keršovani i drugi nisu proglašeni narodnim herojima. A Prica i Adžija jesu. Zašto su odbačeni Cesarec i Keršovani?
Zvanična historiografija, koja je držala monopol na tumačenje NOB i revolucije i aktivno sudjelovala u izgradnji slike u skladu sa kultom ličnosti Tita, nikada nije ni pokušala da valorizira gubitak lijeve inteligencije 1941. a naravno nije ni pokušala da proboj logoraša iz Kerestinca sagleda kao početak ustanka u Hrvatskoj.
Oni koji su podbacili – Končar, Popović, Bakarić i drugi, od Tita i Politbiroa su proglašeni za narodne heroje i generale. Titov bliski prijatelj Josip Kopinič nije ni general ni narodni heroj. Zaslužena priznanja dobio je od republikanske Španije i SSSR-a. Njegov izbor bila je Jugoslavija. 
Kako su intelektualci komunisti padali ustašama u ruke, a nisu i rukovodioci CK KPH, koji su silno otezali sa početkom akcije spasavanja drugova?