I bi Putin, a
naši klečahu
Nezadovoljan što ga je advokat
Srđa Popović u jednom intervjuu nazvao nacionalistom,
bivši predsednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić
(kršteno Dobrislav, prema Miladinu Životiću)
nedavno je u NIN-u objavio tekst u
kojem opovrgava Popovićevu tvrdnju i postavlja
mu neka pitanja (devet!). Popović se nije upecao
na propitivanje i umesto devet Ćosiću uputio
tek jedan odgovor. »Rekao bih da se g. Ćosić
meni, u stvari, obraća iritiran činjenicom što
sam protiv Ulemeka, Ace Tomića i njegovog političkog
prijatelja Vojislava Koštunice podneo krivičnu
prijavu Specijalnom tužiocu za organizovani
kriminal, za učešće u oružanoj pobuni novembra
2001. godine, pa da ovim tekstom samo pokušava
da pitanje eventualne odgovornosti Vojislava
Koštunice lukavo prenese na teren nečega što
on zamišlja kao lični obračun sa mnom. Odlika
je primitivne misli da svaki problem personalizuje.
Na taj nivo polemike o jednom važnom pitanju
kao što je politička pozadina atentata na premijera
Đinđića – ne pristajem. Odnosno – ne nasedam«,
kaže Popović i iskazuje spremnost da ideološku
odrednicu Ćosića kao nacionaliste – povuče.
»Ćosić je, u stvari, rasista. Mislim da imam
osnova da ga tako nazovem s obzirom na njegovu
sledeću kvalifikaciju albanskog naroda: ‘Taj
socijalni, politički i moralni talog tribalnog,
varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku
i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg,
najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog
naroda – srpskog naroda (Dobrica Ćosić, Vreme
zmija – Piščevi zapisi 1999–2000,
str. 211)«.
Da, bio nam je Rus. Vladimir
Putin, gazda Rusije, protrčao je presto(l)nicu
gde je (23. marta) nastala prava pometnja i
teško je reći ko (mu) je slasnije (po)lizao
ruku. Klanjali su (se) svi: predsednik, patrijarh,
rektor, niške motordžije, fudbaleri... Svako
je tutnuo šta je imao, bilo je ordenja, monografija,
našao se i doktorat, dresovi, a gost je u letu
nešto i pokupio. Ne znam da li je uopšte bilo
divana »iza zatvorenih vrata«, ali ono što je
viđeno, citiram Svetlanu Lukić, »bilo je zazorno
gledati«. Posebnu čast imao je premijer Mirko
Cvetković (fenomen: spava a ide!) koji se od
aerodroma do Palate Srbija dovezao čudovištem
(automobil) svog ruskog kolege (»zil – 41052«),
koje može da istrpi manji nuklearni udar i da,
ako ustreba, pređe na vožnju gusenicama. Dremljivi
naš poslovođa pričao je novinarima kako izgledaju
sedišta, da su ta kola toliko velika da u njima
može da se održi konferencija... »Ja kao predsednik...«
je svom dragom gostu objašnjavao sličnost naših
jezika i pisma, zastava trobojki... Narodni
pastir (patrijarh) zahvaljivao mu je na ljubavi
»koju gaji prema SPC«, a Putin je odgovorio
da je za njega vera iznad svega... Među onima
koji su izvisili (preča je bila Zvezda) je rektor
Univerziteta (Branko Kovačević) koji nije imao
priliku da Putinu uruči počasni doktorat BU.
Čovek je spreman da u junu, kada predsednik
Tadić bude išao u Moskvu, tamo Putinu uruči
doktorat. Neće(š) ga, valjda, povesti!
O doktoratu i ovo: Tamara Kaliterna (»Pink Putin«,
sajt »Peščanika«) istražila je da je pravnik
Putin naučne ambicije »iskazao u junu 1997.
kada je na Rudarskom institutu u Sankt Peterburgu
predao ekonomsku disertaciju Strateško planiranje
regionalnih resursa u tržišnim uslovima.
Prema Klifordu Gadiju, višem naučnom saradniku
Bruking instituta, od 218 stranica Putinove
teze 16 ključnih je ili prepisano ili prepričano
iz studije Strateško planiranje i politika
američkih profesora Vilijema Kinga i Dejvida
Klelanda, koju je KGB, za koji je Putin radio,
naručio da se prevede. Prepisao je i šest dijagrama
i tabela«, navodi Kaliterna. I takvom klečahu!
Izvesni protosinđel Nikodim
(Bogosavljević), iguman manastira Dajbabe u
Crnoj Gori, izneo je (Radio Svetigora) najnovije
otkriće, novu crkvenu verziju o poreklu Crnogoraca.
Popa tvrdi da je crnogorsku naciju stvorio sam
đavo, što je varijacija u odnosu na raniju tvrdnju
mitropolita Amfilohija (Radovića) koji veruje
da je u pitanju »komunističko kopile«. Pravoslavna
crkva nikad ne može da blagosilja ono što nije
stvorio bog, a definitivno crnogorsku naciju
nije stvorio bog nego je ona plod ljudskih sujeta
i slabosti, a generalno je tvorac crnogorske
nacije, zapravo đavo u suštini stvari, tvrdi
Nikodim.
Iz Crne Gore beležim i jednu korektnu vest o
rđavom potezu tamošnjeg pravosuđa. Draško Đuranović,
bivši urednik Monitora, jedini iz te
družine koji se nije omastio, sada
vlasnik portala Analitika,u tekstu
»Zločin bez kazne« kaže da je oslobađajuća presuda
optuženima za deportaciju izbeglica iz BiH »najveći
šamar koji je crnogorska država mogla da lupi
po vlastitom obrazu i državnom ugledu. Umjesto
personalizacije krivice, djelo zločina je potvrđeno,
ali ne i krivci za zločin. Ostaje osjećaj mučnine
i stida«.
Na osnovu međunarodne poternice
Republike Hrvatske, na graničnom prelazu Karakaj
4. aprila, uhapšen je ratni gradonačelnik Trebinja
Božidar Vučurević, ranije u ovom gradiću i okolini
poznat kao rečit i promućuran kamiondžija i
guslar »koji je pisao poeziju«.
|
Županijsko državno
odvjetništvo u Dubrovniku tek oktobra
2008. godine podiglo je optužnicu protiv
Vučurevića, koji se tereti »zbog ratnog
zločina protiv civilnog stanovništva
dubrovačkog područja i uništavanja kulturnih
i povijesnih spomenika između 1991.
i 1995. godine«, a odnedavno ga ište
i Sarajevo. O Boži bi se moglo pisati
onoliko, sada samo detalj sa promocije
knjige Rat su započeli mrtvi Dragana
|
|
|
|
Bogoljub
Arsenijević Maki - crteži iz zatvora
|
 |
Mihovića (Prosveta, 1993). Rimska dvorana Gradske
biblioteke, pored predstavnice izdavača i autora
govorili su profesor Ratko Božović i glavni
junak. »Zanimljivo je kako glavni junak zamišlja
pojam vođe«, reče Božović, a Vučurević objašnjava:
»Kad sam bio mali u mom selu (Zubci, p. a.)
u svim stadima zvono je nosio ovan, jedino je
u našem stadu zvono nosila ovca. Jedne noći
se iskradem iz postelje i zvono prebacim na
našeg rogonju. I, zamislite, ovce nijesu šćele
da ga slijede! Kasnije je majka vratila zvono...«
U Beogradu je priman kao akademik (»kod Dobrice
sam išao na stan«), sa Slobodankom Gruden otvarao
Dučićevo poprsje na Kalemegdanu...
|
*
|
Predsednica Helsinškog
odbora za ljudska prava Sonja Biserko
je počasni građanin Sarajeva. Povodom
gradskog praznika (6. april) priznanje
joj je uručio gradonačelnik Alija Behmen,
a u obrazloženju stoji da se Biserko »još
u vrijeme patnje opkoljenog Sarajeva,
sigurno ne sama i jedina, ali jedna od
najglasnijih, najhrabrijih i najistrajnijih,
nesebično zalagala za zaustavljanje krvoprolića
nad nedužnim građanima naše zemlje i zaustavljanje
agresije na BiH«.
Zahvaljujući se, Biserko je rekla da je
na primeru BiH naučila »sve o današnjem
poremećenom svetu, sve o ljudskoj prirodi,
sve o mogućnostima ljudske zajednice da
odgovori na teška pitanja koja su tu još
uvek otvorena. Sarajevo je simbol svega
onoga protiv čega sam dizala svoj glas.
Simbol otpora ratu, agresiji, destrukciji,
nečovečnosti, isključivosti. Sarajevo
je simbol svega onoga za što sam se i
ja zalagala svih ovih godina. Simbol borbe
za istinu, za toleranciju, za zajedništvo,
humanost, požrtvovnost i, na kraju, i
za sposobnost da oprosti«. |
|
*
|
| U prošlom broju Republike
dr Draganu Jovanović, bivšu gradsku sekretarku
za zdravstvo, predlagao sam za ministarku.
Povlačim iskaz. Nakon promocije njenog
ogleda u našem listu (o korupciji u zdravstvu)
i izlaganja u Medija centru vidim da joj
je ta funkcija tanka, čak i dve najviše
– premijerska i predsednička. Profesorkin
nivo je Evropa, nama takve(i) nisu potrebne(i). |
|
*
|
Lider SNS Tomislav Nikolić odlučio je da ne
uzima vodu i hranu. Hoće izbore, žrtvovao bi
se tobož za narod i zemlju. Tomo, pošto sumnjam
da je u pitanju Srbija, jedi i pij (umereno),
nema toliko vredne stolice. Ugledaj se na Nikšu
Stipčevića, predsednika UO RTS-a. Njega svakog
dana dovezu kola, popije viski, jede omiljenu
ribu, sledi čaša crnog, vrate ga...
 |
| |
Dragan
Banjac |
|
|