Naš izveštač u sudnici
Kako je izgledao
početak suđenja
Najproblematičniji
su mikrofoni, ocenio je predsednik Pretresnog
veća
U beogradskoj Palati pravde 17. februara 2010.
godine u 10 časova počelo je suđenje šestoro pripadnika
i simpatizera srbijanskog/beogradskog ogranka
međunarodne organizacije ASI (Anarhosindikalistička
inicijativa). Njih optužnica tereti da su bacanjem
»molotovljevog koktela« 24. avgusta 2009. oko
3 časa ujutru počinili krivično delo međunarodnog
terorizma.
Suđenje je želelo da prati 200-250 prisutnih (rodbina
i kolege optuženih, novinari, predstavnici nekoliko
NVO /Inicijativa mladih za ljudska prava, Fond
za humanitarno pravo, Helsinški odbor za ljudska
prava u Srbiji, Žene u crnom/), ali je u sudnici
bilo mesta za samo 50-60 osoba.
Pošto su pročitana imena članova Pretresnog veća,
tužioca, advokata Odbrane i imena optuženih, proces
je nastavljen opaskom predsednika Pretresnog veća
da su »pozvani samo optuženi, svedoci nisu pozvani,
a to što se neće moći jasno i glasno čuti šta
se u sudnici bude reklo – to je zato što su mikrofoni
problematični«.
Prvi je svedočenje (odbranu) izneo Ratibor Trivunac,
student, a ostalim petoro okrivljenima stavljene
su lisice i u pratnji pet policajaca izvedeni
su iz sudnice. Optuženi Trivunac je rekao da je
razumeo optužnicu, da se ne oseća krivim, jasno
mu je da je to politički proces, »i sama optužnica
je problematična i ne priznaje navode u njoj,
jer u radnjama koje su izvršene nema nikakvog
terorističkog ni dela teške ni opšte opasnosti«,
niti se organizacija čiji je član u svojim aktivnostima
bavi radnjama koje izazivaju ili bi mogle izazvati
dela za koja se optuženi terete, a kvalifikacije
navedene u optužnici služe isključivo za kriminalizaciju
organizacije.
Na pitanje tužioca g. Maraša kakav je odnos optuženog
prema Grčkoj, Ratibor Trivunac je odgovorio da
nema negativnih osećanja. Reagovao je advokat
odbrane Srđa Popović, pitanjem upućenim R. Trivuncu
da li mu je iko ikada postavio takvo pitanje,
a Trivunac je odgovorio odrečno.
Optuženi Tadej Kurepa je rekao da se ne oseća
krivim. On je 23. 08. 2009. na nekom sajtu pročitao
tekst na engleskom jeziku o grčkom državljaninu
koji u grčkom zatvoru 45 dana štrajkuje glađu
i da je skoro izvesno da živ neće dočekati kraj
avgusta. Posle ponoći 24. 08. 2009. legao je da
spava, a 25. je »u popodnevnim satima s nekima
od optuženih razgovarao o sadržini sajta i saznao
da o tome postoje i sajtovi na ijekavici, ali
i na srpskom«. Spontano je poveden razgovor o
tome kako reagovati, šta treba konkretno uraditi
da se solidarnost sa grčkim štrajkačem glađu učini
javnom: da se na grčkoj
|
ambasadi u Beogradu
ispišu grafiti, da se stoji sa transparentima,
organizuje bezglasno noćno bdenje, u nemoj
tišini celu noć stoji sa upaljenim svećama
itd. Čitao je neki tekst Oskara Daviča
u kojem Davičo tvrdi da je smrt izazvana
glađu najstrašnija smrt: osoba mršavi,
na celom telu visi koža, polako malaksava,
postaje potpuno nemoćna, nastupa razgradnja
tkiva, i na kraju dugotrajno bolno umiranje.
Užasnut takvim načinom umiranja, rezignirano
je predložio da flašu sa peskom i benzinom
bace na trotoar ispred grčke ambasade,
dužinom trotoara prospu tanak sloj peska
pomešanog sa benzinom i zapale smesu ili
da »na Madoninom koncertu u Beogradu bace
koktelčić«. Na pitanje advokata odbrane
Nikole Barovića da li su ti razgovori/predlozi
izneseni u formi ćaskanja ili strogo formalno,
optuženi Kurepa je odgovorio da je to
bilo ćaskanje praćeno smehom i šalama.
Advokat odbrane Srđa Popović je optuženog
Kurepu upitao: »Dok ste telefonom razgovarali
o tome kako pomoći i kako izraziti solidarnost
sa grčkim štrajkačem glađu, da li ste
pominjali
|
|
|
neka imena, da li ste u grupnim razgovorima i
razgovorima sa drugim pojedincima tajili neko
ime?« »Razgovarali smo, ismevali sopstvene i tuđe
predloge, kao onaj o pesku i benzinu, pravili
šale o svemu tome. Svi smo se smejali i šalili.
Nije nam bila namera da naškodimo Grčkoj.« Srđa
Popović: »Vi ste mnoge razgovore vodili telefonom.
To su bili dugi razgovori o toj temi. Da li ste
vi bili svesni da neko prisluškuje razgovore pa
da ste nešto tajili u tim razgovorima. Znate ono
kada kažu ‘nemoj o tome telefonom’?« Tadej Kurepa:
»To su bili komentari i predlozi. Ništa nismo
tajili, ničeg nije bilo za skrivanje. U to vreme
sam pratio događaje u Grčkoj, i 2009. godine vlada
Grčke je mnogo šta skrivala pa smo se o događajima
u Grčkoj informisali putem raznih sajtova, Iliopulos
Teodoris je osam meseci bio u zatvoru bez podignute
optužnice!«
Nažalost, zbog »problematičnih mikrofona«, žamora
pred sudnicom i poluglasnog govora svih aktera
u procesu, nije bilo moguće razaznati svaku reč
ili rečenicu.
Optuženi Ivan Savić je na insistiranje advokata
Srđe Popovića ispričao šta mu se dogodilo odmah
nakon hapšenja. Pri tom je važno istaći da su
svi uhapšeni bez naloga. »U CZ sam bio maltretiran.
Policajac, neki Raša, službeni broj 0237, moj
kaiš koji sam morao da skinem, stavio mi je oko
vrata, zategao ga i zakopčao pređicu, počeo da
me vuče uvis, kao kad vešaju čoveka i tražio da
potpišem izjavu da smo hteli da ubijemo grčkog
konzula. Kada sam to odbio, tražio je da kažem
ime onog ko će doći da preuzme moje stvari«.
Da se ne osećaju krivim i da odbacuju sve što
je navedeno u optužnici, izjavili su i Ivan Savić,
Nikola Mitrović i Sanja Dojkić.
Inače, procena grčke ambasade je da izazvana šteta
iznosi 18 evra.
Svi optuženi su 17. 02. 2010. pušteni iz pritvora
i braniće se sa slobode. Nastavak sudskog procesa
zakazan je za 23. mart 2010. godine.
 |
| |
Persa
Vučić |