Početna stana
 
 
 
     

 

Naš izveštač u sudnici

Kako je izgledao početak suđenja

Najproblematičniji su mikrofoni, ocenio je predsednik Pretresnog veća

U beogradskoj Palati pravde 17. februara 2010. godine u 10 časova počelo je suđenje šestoro pripadnika i simpatizera srbijanskog/beogradskog ogranka međunarodne organizacije ASI (Anarhosindikalistička inicijativa). Njih optužnica tereti da su bacanjem »molotovljevog koktela« 24. avgusta 2009. oko 3 časa ujutru počinili krivično delo međunarodnog terorizma.
Suđenje je želelo da prati 200-250 prisutnih (rodbina i kolege optuženih, novinari, predstavnici nekoliko NVO /Inicijativa mladih za ljudska prava, Fond za humanitarno pravo, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Žene u crnom/), ali je u sudnici bilo mesta za samo 50-60 osoba.
Pošto su pročitana imena članova Pretresnog veća, tužioca, advokata Odbrane i imena optuženih, proces je nastavljen opaskom predsednika Pretresnog veća da su »pozvani samo optuženi, svedoci nisu pozvani, a to što se neće moći jasno i glasno čuti šta se u sudnici bude reklo – to je zato što su mikrofoni problematični«.
Prvi je svedočenje (odbranu) izneo Ratibor Trivunac, student, a ostalim petoro okrivljenima stavljene su lisice i u pratnji pet policajaca izvedeni su iz sudnice. Optuženi Trivunac je rekao da je razumeo optužnicu, da se ne oseća krivim, jasno mu je da je to politički proces, »i sama optužnica je problematična i ne priznaje navode u njoj, jer u radnjama koje su izvršene nema nikakvog terorističkog ni dela teške ni opšte opasnosti«, niti se organizacija čiji je član u svojim aktivnostima bavi radnjama koje izazivaju ili bi mogle izazvati dela za koja se optuženi terete, a kvalifikacije navedene u optužnici služe isključivo za kriminalizaciju organizacije.
Na pitanje tužioca g. Maraša kakav je odnos optuženog prema Grčkoj, Ratibor Trivunac je odgovorio da nema negativnih osećanja. Reagovao je advokat odbrane Srđa Popović, pitanjem upućenim R. Trivuncu da li mu je iko ikada postavio takvo pitanje, a Trivunac je odgovorio odrečno.
Optuženi Tadej Kurepa je rekao da se ne oseća krivim. On je 23. 08. 2009. na nekom sajtu pročitao tekst na engleskom jeziku o grčkom državljaninu koji u grčkom zatvoru 45 dana štrajkuje glađu i da je skoro izvesno da živ neće dočekati kraj avgusta. Posle ponoći 24. 08. 2009. legao je da spava, a 25. je »u popodnevnim satima s nekima od optuženih razgovarao o sadržini sajta i saznao da o tome postoje i sajtovi na ijekavici, ali i na srpskom«. Spontano je poveden razgovor o tome kako reagovati, šta treba konkretno uraditi da se solidarnost sa grčkim štrajkačem glađu učini javnom: da se na grčkoj
ambasadi u Beogradu ispišu grafiti, da se stoji sa transparentima, organizuje bezglasno noćno bdenje, u nemoj tišini celu noć stoji sa upaljenim svećama itd. Čitao je neki tekst Oskara Daviča u kojem Davičo tvrdi da je smrt izazvana glađu najstrašnija smrt: osoba mršavi, na celom telu visi koža, polako malaksava, postaje potpuno nemoćna, nastupa razgradnja tkiva, i na kraju dugotrajno bolno umiranje. Užasnut takvim načinom umiranja, rezignirano je predložio da flašu sa peskom i benzinom bace na trotoar ispred grčke ambasade, dužinom trotoara prospu tanak sloj peska pomešanog sa benzinom i zapale smesu ili da »na Madoninom koncertu u Beogradu bace koktelčić«. Na pitanje advokata odbrane Nikole Barovića da li su ti razgovori/predlozi izneseni u formi ćaskanja ili strogo formalno, optuženi Kurepa je odgovorio da je to bilo ćaskanje praćeno smehom i šalama. Advokat odbrane Srđa Popović je optuženog Kurepu upitao: »Dok ste telefonom razgovarali o tome kako pomoći i kako izraziti solidarnost sa grčkim štrajkačem glađu, da li ste pominjali
 
neka imena, da li ste u grupnim razgovorima i razgovorima sa drugim pojedincima tajili neko ime?« »Razgovarali smo, ismevali sopstvene i tuđe predloge, kao onaj o pesku i benzinu, pravili šale o svemu tome. Svi smo se smejali i šalili. Nije nam bila namera da naškodimo Grčkoj.« Srđa Popović: »Vi ste mnoge razgovore vodili telefonom. To su bili dugi razgovori o toj temi. Da li ste vi bili svesni da neko prisluškuje razgovore pa da ste nešto tajili u tim razgovorima. Znate ono kada kažu ‘nemoj o tome telefonom’?« Tadej Kurepa: »To su bili komentari i predlozi. Ništa nismo tajili, ničeg nije bilo za skrivanje. U to vreme sam pratio događaje u Grčkoj, i 2009. godine vlada Grčke je mnogo šta skrivala pa smo se o događajima u Grčkoj informisali putem raznih sajtova, Iliopulos Teodoris je osam meseci bio u zatvoru bez podignute optužnice!«
Nažalost, zbog »problematičnih mikrofona«, žamora pred sudnicom i poluglasnog govora svih aktera u procesu, nije bilo moguće razaznati svaku reč ili rečenicu. 
Optuženi Ivan Savić je na insistiranje advokata Srđe Popovića ispričao šta mu se dogodilo odmah nakon hapšenja. Pri tom je važno istaći da su svi uhapšeni bez naloga. »U CZ sam bio maltretiran. Policajac, neki Raša, službeni broj 0237, moj kaiš koji sam morao da skinem, stavio mi je oko vrata, zategao ga i zakopčao pređicu, počeo da me vuče uvis, kao kad vešaju čoveka i tražio da potpišem izjavu da smo hteli da ubijemo grčkog konzula. Kada sam to odbio, tražio je da kažem ime onog ko će doći da preuzme moje stvari«.
Da se ne osećaju krivim i da odbacuju sve što je navedeno u optužnici, izjavili su i Ivan Savić, Nikola Mitrović i Sanja Dojkić.
Inače, procena grčke ambasade je da izazvana šteta iznosi 18 evra.
Svi optuženi su 17. 02. 2010. pušteni iz pritvora i braniće se sa slobode. Nastavak sudskog procesa zakazan je za 23. mart 2010. godine.
  Persa Vučić
 
Ima li empatije za žrtve političkog suđenja
1-31. 03. 2010.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2010