U Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu ubilježeno je nekih šest stotina knjiga koje se bave propašću jugoslavenske federacije. U mojoj osobnoj biblioteci imao sam ih do sada ravno četrdeset. Četrdeset i prva, što sam je nedavno dodao, to je knjiga što je danas pred nama, knjiga Živorada Kovačevića Amerika i raspad Jugoslavije. Zahvaljujem autoru što njegovom ljubaznošću imam mogućnost večeras nešto reći o toj knjizi: a želim reći, jer – vraćam se opet svojoj biblioteci – sve ono što sam u njoj do sada sakupio o propasti Jugoslavije malo bi vrijedilo da nema te prinove, knjige Živorada Kovačevića.
Počet ću s konstatacijom koja nije baš uobičajena u ovakvim prilikama. Knjiga koja je pred nama – mnogima se neće svidjeti. Niti u Americi niti u Srbiji, ali niti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, pa ni u Sloveniji – usprkos tome što ona ima tek perifernu ulogu. Kažem: mnogima se neće svidjeti, jer je to knjiga koja bespoštedno analizira, koja zatrpava obiljem egzaktnih podataka i navoda, koja razbija mitove, suprotstavlja se opasnim pojednostavljenjima, ukratko: to je knjiga čiji je autor uzeo na sebe opasan i gotovo uvijek nezahvalan zadatak, da kazuje istinu.
Ako je vjerovati naslovu, ona govori o ulozi Amerike u raspadu Jugoslavije. Ja bih taj dojam ipak želio malo korigirati. Knjiga Živorada Kovačevića govori zapravo o dugom procesu umiranja Jugoslavije, o procesu za kojega autor kaže kako je očito bio neminovan, ali kako sigurno nije morao biti krvav.
I još nešto kaže autor, nešto što mi se čini ključnim: smrt Jugoslavije nije ubojstvo, nego samoubojstvo. Amerika je prisutna u onoj mjeri u kojoj je – što činjenjem, što nečinjenjem – doista bila prisutna u krizi što je rezultirala smrću Jugoslavije – od početka pa do samog kraja kojemu smo se vrlo primakli.
Ponovit ću: Jugoslavija umire dugo. Umire bolno i taj proces njenog umiranja nadživeo je i samo njeno ime. Upravo u tome, da prati taj proces u njegovoj kompleksnosti, da značajan prostor poklanja problemu Kosova i njegovoj evoluciji, a da se ne zadovoljava

građanstva. To osobito vrijedi onda kad se govori o našoj nedavnoj prošlosti, o kojoj svaka strana kao da bi najradije imala svoju i samo svoju istinu, pa bi onda na tu svoju istinu uspostavila još i monopol. Upravo stoga očekujem da će i knjiga Živorada Kovačevića izazvati reakcije.
Ali možda će biti dočekana i samo sa šutnjom, jer prešutjeti neugodnu istinu često je bolje nego je pokušati pobijati.
Ako moje skromno mišljenje nešto vrijedi, onda bih se usudio reći da je knjiga Amerika i raspad Jugoslavije nezaobilazno djelo za svakoga tko želi izučavati nestanak jedne, u svijetu nekada cijenjene države, ali ne samo to. Ova knjiga omogućava duboke uvide u političke tokove vremena u kojemu živimo, u politiku koja jedva da poznaje ideale i načela, koja se orijentira gotovo isključivo na osnovi interesa, češće kratkoročnih nego dugoročnih, koja se zasniva nerijetko na pogrešnim procjenama, a zanemaruje savršeno točna predviđanja.
Napokon, ovo je knjiga koja ne ostavlja ni najmanjega mjesta sumnji oko toga je li propast Jugoslavije bila događaj tek regionalnog, evropskog ili svjetskog karaktera.
Ovo je knjiga koja u mnogim svojim aspektima pobuđuje strah, jer pokazuje do koje je mjere u današnjem globaliziranom svijetu svatko izložen utjecajima onog što se zbiva izvan njegovoga kruga, do koje je mjere nešto što je bilo prividno ograničenoga karaktera u osnovi globalno i koliko smo često postavljeni u poziciju objekta, najčešće onda kada upadnemo u žrvanj djelovanja onih koji su za sebe rezervirali status subjekta.
Ovo je, reći ću samo u naznaci, i knjiga koja razbija mnoge iluzije: o Americi, o Evropskoj uniji, o Atlantskom paktu. Čime ne izričem negativni sud ni o čemu i ni o kome, ali naglašavam važnost sagledavanja stvari onakvima kakve one doista jesu.
Jednom rječju: ovo je knjiga koju valja pročitati i uvijek iznova posezati za njom – da bismo razbili uske horizonte vlastitih pogleda i procijenili stvari u široj perspektivi.
I, naravno, a to Živorad Kovačević kao istaknuta ličnost nevladina sektora i Evropskoga pokreta u Srbiji i te kako dobro zna: ovo je knjiga koju treba pomno izučiti da se, mada u promijenjenim uvjetima, nigdje na prostorima jugoistočne Evrope ne bi ponovilo nešto slično onome što se dogodilo u procesu raspada Jugoslavije.