Knjiga Živorada Kovačevića Amerika
i raspad Jugoslavije predstavljena u Zagrebu
Razbijanje mitova
U Zagrebu je 13. decembra 2007. predstavljena
najnovija knjiga Živorada Kovačevića Amerika i raspad Jugoslavije.
U prepunoj sali Novinarskog doma bio je i predsednik Hrvatske Stjepan
Mesić i desetak stranih ambasadora. O knjizi je, pored ostalih, govorio
i poznati novinar Tomislav Jakić, čije izlaganje donosimo ovde
U Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu ubilježeno je nekih šest stotina knjiga
koje se bave propašću jugoslavenske federacije. U mojoj osobnoj biblioteci
imao sam ih do sada ravno četrdeset. Četrdeset i prva, što sam je nedavno
dodao, to je knjiga što je danas pred nama, knjiga Živorada Kovačevića Amerika
i raspad Jugoslavije. Zahvaljujem autoru što njegovom ljubaznošću imam
mogućnost večeras nešto reći o toj knjizi: a želim reći, jer – vraćam se
opet svojoj biblioteci – sve ono što sam u njoj do sada sakupio o propasti
Jugoslavije malo bi vrijedilo da nema te prinove, knjige Živorada Kovačevića.
Počet ću s konstatacijom koja nije baš uobičajena u ovakvim prilikama. Knjiga
koja je pred nama – mnogima se neće svidjeti. Niti u Americi niti u Srbiji,
ali niti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, pa ni u Sloveniji – usprkos tome
što ona ima tek perifernu ulogu. Kažem: mnogima se neće svidjeti, jer je
to knjiga koja bespoštedno analizira, koja zatrpava obiljem egzaktnih podataka
i navoda, koja razbija mitove, suprotstavlja se opasnim pojednostavljenjima,
ukratko: to je knjiga čiji je autor uzeo na sebe opasan i gotovo uvijek
nezahvalan zadatak, da kazuje istinu.
Ako je vjerovati naslovu, ona govori o ulozi Amerike u raspadu Jugoslavije.
Ja bih taj dojam ipak želio malo korigirati. Knjiga Živorada Kovačevića
govori zapravo o dugom procesu umiranja Jugoslavije, o procesu za kojega
autor kaže kako je očito bio neminovan, ali kako sigurno nije morao biti
krvav.
I još nešto kaže autor, nešto što mi se čini ključnim: smrt Jugoslavije
nije ubojstvo, nego samoubojstvo. Amerika je prisutna u onoj mjeri u kojoj
je – što činjenjem, što nečinjenjem – doista bila prisutna u krizi što je
rezultirala smrću Jugoslavije – od početka pa do samog kraja kojemu smo
se vrlo primakli.
Ponovit ću: Jugoslavija umire dugo. Umire bolno i taj proces njenog umiranja
nadživeo je i samo njeno ime. Upravo u tome, da prati taj proces u njegovoj
kompleksnosti, da značajan prostor poklanja problemu Kosova i njegovoj evoluciji,
a da se ne zadovoljava
|
elaboriranjem ratova u kojima je počeo i u kojima
je zapečaćen raspad bivše države, u tome je jedna od velikih vrijednosti
knjige što je danas pred nama.
A posebna je vrijednost osoba njezinog autora, čovjeka koji nije
bio promatrač sa strane, ali nije ni u kojem aspektu bio izravni
protagonist zbivanja o kojima govori, čovjeka koji dobro poznaje
američku politiku i način njezina formiranja i realiziranja, ali
koji je – da tako kažem – kod kuće na političkoj sceni Srbije i
bivše federacije, koji osobno poznaje mnoge od onih o kojima piše.
Iznad svega, vrijednost je u osobi autora koji ne samo da je htio,
nego je u tome i uspio, pristupiti materiji objektivno, krajnje
studiozno i – pošteno.
Kultura istine i govorenja istine na ovim našim prostorima tek mukotrpno
i uz otpore traži za sebe pravo
|
|
|
građanstva. To osobito vrijedi onda kad se govori o našoj nedavnoj prošlosti,
o kojoj svaka strana kao da bi najradije imala svoju i samo svoju istinu,
pa bi onda na tu svoju istinu uspostavila još i monopol. Upravo stoga očekujem
da će i knjiga Živorada Kovačevića izazvati reakcije.
Ali možda će biti dočekana i samo sa šutnjom, jer prešutjeti neugodnu istinu
često je bolje nego je pokušati pobijati.
Ako moje skromno mišljenje nešto vrijedi, onda bih se usudio reći da je
knjiga Amerika i raspad Jugoslavije nezaobilazno djelo za svakoga
tko želi izučavati nestanak jedne, u svijetu nekada cijenjene države, ali
ne samo to. Ova knjiga omogućava duboke uvide u političke tokove vremena
u kojemu živimo, u politiku koja jedva da poznaje ideale i načela, koja
se orijentira gotovo isključivo na osnovi interesa, češće kratkoročnih nego
dugoročnih, koja se zasniva nerijetko na pogrešnim procjenama, a zanemaruje
savršeno točna predviđanja.
Napokon, ovo je knjiga koja ne ostavlja ni najmanjega mjesta sumnji oko
toga je li propast Jugoslavije bila događaj tek regionalnog, evropskog ili
svjetskog karaktera.
Ovo je knjiga koja u mnogim svojim aspektima pobuđuje strah, jer pokazuje
do koje je mjere u današnjem globaliziranom svijetu svatko izložen utjecajima
onog što se zbiva izvan njegovoga kruga, do koje je mjere nešto što je bilo
prividno ograničenoga karaktera u osnovi globalno i koliko smo često postavljeni
u poziciju objekta, najčešće onda kada upadnemo u žrvanj djelovanja onih
koji su za sebe rezervirali status subjekta.
Ovo je, reći ću samo u naznaci, i knjiga koja razbija mnoge iluzije: o Americi,
o Evropskoj uniji, o Atlantskom paktu. Čime ne izričem negativni sud ni
o čemu i ni o kome, ali naglašavam važnost sagledavanja stvari onakvima
kakve one doista jesu.
Jednom rječju: ovo je knjiga koju valja pročitati i uvijek iznova posezati
za njom – da bismo razbili uske horizonte vlastitih pogleda i procijenili
stvari u široj perspektivi.
I, naravno, a to Živorad Kovačević kao istaknuta ličnost nevladina sektora
i Evropskoga pokreta u Srbiji i te kako dobro zna: ovo je knjiga koju treba
pomno izučiti da se, mada u promijenjenim uvjetima, nigdje na prostorima
jugoistočne Evrope ne bi ponovilo nešto slično onome što se dogodilo u procesu
raspada Jugoslavije. |