|
Novi Sad, 6. septembar 2007.
Gospodinu
Nebojši Popovu
Glavnom i odgovornom uredniku lista Republika
Povodom Vašeg članka »Zamah i sputavanje istorijskog pamćenja«u poslednjem
broju Republike molim Vas da objavite ovaj moj dopis.
Povodom moje knjige Letopis o Vlaovićima u poslednjem broju Republike
izneli ste i mišljenje da je »posebno interesantna mistifikacija jednog
nepostojećeg dokumenta« i pišete:
»Potkraj rata (septembra 1944) navodno je sa samog vrha KPJ vojvođanskim
partizanima upućeno pismo/direktiva da formiraju, kao i druge federalne
jedinice, svoje Antifašističko veće. U stvari, kako konstatuje i sam autor,
pismo je napisao njegov rođak, inače blizak Titov saradnik (jedan od glavnih
likova ove knjige), ali ga je Aleksandar Ranković (‘zla kob Vojvodine’)
– zgužvao i bacio u koš. Budući da su i razne carske privilegije Srbima
nakon Velike seobe, neke i u pisanom obliku, takođe dugo mistifikovane,
da bi ih kritička struja u istorijskoj nauci dovela u pitanje, donekle iznenađuje
ova, novija, mistifikacija jednog samo usmeno potvrđenog dokumenta«.
Dokument od 18. septembra nije mistifikacija.
U knjizi Autonomija Vojvodine, koju je 1976. godine izdao Centar
PK SKV za političke studije i marksističko obrazovanje u Novom Sadu kao
četvrtu knjigu edicije Politička teorija i praksa, na stranama
313 i 314 objavljeni su, sa naznakom »18. IX. 1944« i pod naslovom »Pismo
Centralnog komiteta KPJ Pokrajinskom komitetu KPJ za Vojvodinu«, izvodi
iz tog pisma, sa naznakom da se ono nalazi u Muzeju socijalističke revolucije
Vojvodine pod brojem 308. Dobivši to pismo, pokazao sam ga Nikoli Petroviću,
koji mi je razjasnio okolnosti njegovog nastanka, što se može pročitati
u Letopisu o Vlaovićima, tom II, poglavlje 52.
U uvodnom tekstu prvog toma Letopisa o Vlaovićima istoričar prof.
dr Ranko Končar je, pored ostalog, napisao:
»Uveliko su nova i zapažanja o prirodi i karakteru opredeljenja Narodnooslobodilačkog
pokreta Vojvodine za autonomiju, koja su oslonjena na porodična sećanja,
ali i drugačije interpretacije nekih važnih dokumenata političkog rukovodstva
Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije iz 1944. godine, nastalih za vreme
njegovog boravka na ostrvu Visu. Ta saznanja nezaobilazna su za razdoblje
razumevanja istorije Vojvodine, ali i kontroverzi u vezi sa borbom za njen
politički subjektivitet na kraju Drugog svetskog rata«.
Sve ovo svedoči da nije reč o mistifikaciji, nego o istorijskim činjenicama
i dokumentima iz Narodnooslobodilačkog rata.
Srdačan pozdrav
 |
| |
Dušan Popović |
|