Na pragu evropske ministarske konferencije
»Životna sredina za Evropu«
Monokulture uma dovode
do nestanka raznovrsnosti!
Nestanak raznovrsnosti takođe znači nestajanje alternativa. Jednolikost
i centralizacija pridoneli su društvenoj i ekološkoj ranjivosti
i slomu.
|
|
Alternative postoje, ali se isključuju!
Njihovo uključivanje zahteva samo kontekst raznovrsnosti... a pomak
prema raznovrsnosti kao načinu mišljenja i kontekstu delovanja omogućava
nam mnogostrukost izbora.
|
|
Vandana Shiva
izvor http (1998): understanding the treats
to biological and cultural diversity; prevod S. P.
|
|
U Beogradu će se od 10. do 12. oktobra održati izuzetno značajna šesta panevropska
ministarska konferencija »Životna sredina za Evropu«. Tom događaju prethodi,
od 8. do 9. oktobra, jednako značajna paralelna konferencija nevladinog
sektora sa istom agendom, dokumentima i deklaracijama za budućnost ovog,
do sada, za mnoge aktivne učesnike panevropskog prostora, vrlo uspešnog
i visoko cenjenog programa saradnje. Od inicijalne vizije, preko dosadašnjih
pet panevropskih ministarskih i paralelnih nevladinih konferencija, postignut
je do sada retko zabeležen uspeh, naspram sličnim globalnim ili ministarskim
samitima.
Dualnost ove inicijative doprinela je očiglednom i efikasnom ujednačavanju
spoznaja, standarda i realizacije ne samo kroz ratifikaciju značajnih obavezujućih
dokumenata (npr. Deklaracija o zaštiti biodiverziteta, Sofija 1995; Arhuska
konvencija, Arhus 1998, Karpatska konvencija, Kijev 2003. i dr.), već pre
svega kroz saradnju po modelu »sestrimljenja gradova«, preslikavanjem lepeze
projekata, razmenom iskustava, edukacijom i umrežavanjem brojnih aktera,
uključenih u ekološke kampanje od nivoa elaboracije nacionalnih planova
do konkretnih akcija lokalnih zajednica. (Posebno bismo istakli sazrevanje
npr. NVO ženske grupe »Mama 86« iz Kijeva, koja je uz podršku sestrinske
NVO »Evropske žene za zajedničku budućnost« iz Utrehta, a danas već značajne
evropske mreže, realizovala brojne i problemski različite programe sanacija
posledica černobilske katastrofe.)
To i jeste posebnost inicijative koju je pokrenuo danas nažalost pokojni
(stradao sa ćerkom u snežnoj lavini na Tatrama) ministar ekologije Čehoslovačke
Josef Varvoušek, a evropski je politički forumi prihvatili 1991. godine
kao obavezujući zajednički program, tzv. Dogovor iz Dobrisa. U trenutku
kad je izgledalo da će ujedinjena Evropa obuhvatiti samo
12 članica, on je već tada, kao veliki pobornik ideja o značaju
strategija zaštite životne sredine, verovao da ekologija ne može
da ima granice i da će taj aspekt razvoja biti osnova saradnje,
ali i neophodan integrišući faktor savlađivanja novih, globalnih
i tranzicijskih procesa, bez obzira na modele i brojnost pridruženih
članica.
Danas je potvrđena dalekosežnost te vizije, ne samo u širenju zajednice
|
|
|
Sandro Botticelli, Birth
of Venus, c. 1485.
|
|
našeg evropskog doma, već i u činjenici da su pitanja ekologije i održivog
razvoja postala jedan od tri osnovna stuba ne samo interregionalne već i
međunarodne politike.
Posebnost njenog značaja je u kontekstu današnje lakoće širenja vojnih intervencija,
odnosno bujanja molekularnih, a danas i mogućih subkontinentalnih ratova,
za mirovne pokrete i alternativna politička rešenja sukoba, koja sve više
nalaze solidne temelje i širu podršku u ekološkim argumentima (nespoznati
problemi poremećaja klime, globalni nedostatak voda za piće, panendemske
epidemije, pitanja tehnološke i industrijske bezbednosti, kontroverze o
genetičkim modifikacijama, drastičan porast siromaštva i povezanost sa bitkom
za resurse ili terorizam).
Stoga se mnogi s pravom pitamo i čudimo zašto se tako malo zna, odnosno
da li smo dovoljno stručno i organizaciono pripremljeni evo već na samom
pragu ove značajne konferencije kod nas, koju je tadašnja ministarka uspešno
izlobirala još 2003. godine u Kijevu. Tada je naša delegacija ponovo stupila
na međunarodnu političku scenu, a taj uspeh smatrali smo velikom satisfakcijom,
ali i šansom da pokažemo što smo uprkos internim destrukcijama i međunarodnoj
izolaciji uspeli da sačuvamo, odnosno da razvijemo relevantan i autonoman
civilni ekološki pokret, posebno onaj koji se i u to ime suprotstavio ratu,
razaranjima i jednoumlju, »urbicidu« i »ekocidu«.
Stoga čudno i vremenski kontradiktorno deluje visoko profilisana kampanja
za Univerzijadu 2009, potpredsednika Vlade g. Đelića, koji ističe da se
moramo već aktivirati, jer će »među učesnicima tog događaja biti mnogo potencijalno
značajnih mladih ljudi«. S pravom se zato čudimo zašto se podjednako organizaciono
i medijski ne daje značaj »već danas značajnim ljudima«, koji će doći u
Beograd za dve nedelje! Tu će biti 57 ministara i ministarskih delegacija
i 200 NVO i predstavnika civilnog sektora, verovatno jednako brojnih medija.
Pitamo se, stoga, da li i naša Vlada ili ko zna ko drugi »nadležan« razume
značaj ovog panevropskog samita u Beogradu, ako uopšte o njemu i znaju!
Uvereni smo da problem ne leži u skorašnjem, naknadno profilisanom Ministarstvu
za ekologiju, kako bi možda moglo da se opravdava, jer je taj sektor bio
efektivan i u sklopu Ministarstva za nauku i životnu sredinu (donet godinama
pripreman Zakon o zaštiti životne sredine!).
Po našem sudu, problem je mnogo dublji i dokazuje efekte »partokratske države«
i fragmentacije resora ministarstava, stanje bez uvida parlamentarne demokratije
u celovitost struktura i inicijativa vlasti, s jedne strane, i već odavno
iskazanog problema opstanka civilnog sektora, s druge.
Njega ozbiljno, pored neadekvatnih zakonskih rešenja, naglo guši i »cvetanje
GONGO-a« (Government-operated Non-governmental organization / Vladine nevladine
organizacije, VNVO).
Netransparentnost i nedostupnost informacija, nerazjašnjen status »sukoba
interesa« u procesima participatornog odlučivanja parlamentarne vlasti i
lokalnih vlasti, ali i civilnog sektora i samog građanina, pokazuju jasno
društvenu i institucionalnu podlogu na kojoj ne mogu da cvetaju plodovi
nijedne od međunarodnih i interregionalnih inicijativa, pa ni ogromne već
primljene tehničke pomoći.
Posebno se ovakvim stanjem odnosa potpuno anuliraju osnovni postulati (neratifikovane
još od 1998!) Arhuske konvencije (pravo na informisanje, dostupnost institucijama,
participacija u razvojnim programima i dostupnost pravosuđu) što je, pored
ekoloških, i suštinska pravna osnova neophodnim pozitivnim zakonima lokalne
samouprave i prava građana na slobodan pristup informacijama od javnog značaja.
Opšta nacionalna nepripremljenost za ovu konferenciju i problem zakasnele
(i zarobljene!) pripreme nevladinog sektora pokušali su se razrešiti serijom
sastanaka (ali i organizacionog diskontinuiteta), od februara 2007. godine,
angažovanjem nekoliko međunarodnih organizacija koje su stalno prisutne
u Srbiji, a vezane su za probleme zaštite životne sredine (OEBS, REC, UNDP
i Milieukontakt).
Kompleksnost i raznolikost tema agende konferencije i širok spektar naših
ekoloških NVO-a nije mogao u tako kratkom roku da se samostalno organizuje
i pripremi verodostojniji i relevantniji nacionalni dokument stavova o zadatoj
programskoj strukturi, a još manje za budućnost ove panevropske inicijative,
za koju se u dokumentima Nacrta ministarske deklaracije već kaže da će »Beograd
biti prelomna tačka«!
Evropska mreža NVO-a »Evropski ekološki forum«, kao zvanični panevropski
koordinator, koja neguje dogovore iz Dobrisa još od 1994. godine, pomogla
nam je da kompletiramo nacionalnu NVO delegaciju, zvanično nominujući one
NVO koje su učestvovale u radu tematskih grupa i one koje su dugogodišnje
aktivne članice ovog Foruma. Zvanična ograničenost broja učesnica u delegaciji,
ovakva loša priprema i neznanje o ovom procesu, mogli bi izazvati u ovom
trenutku nepotrebna lokalna sporenja, pa čak i najavljene proteste u toku
konferencije. To bi zaista mogao biti nepotreban crni kamičak u mozaiku
dvadesetogodišnje panevropske ekološke vizije. Zato ona ne sme da »ostavi
kosti na Balkanu«!
Mislimo da iako je 8. i 9. septembra sastankom na Kopaoniku delimično realizovan
prvi radni sastanak delegacije NVO Srbije (što je takođe teklo nesinhronizovano
i bez jasnog lokalnog koordinatora) i predstavnika Ministarstva zaštite
životne sredine, medija i pomenutih međunarodnih organizacija, da je to
ipak bio donekle zakasneli poduhvat, svojevrsni »fait accompli«,
jer je ponuđen nedovoljno svima ranije dostupan a već i odštampan tekst
»Životna sredina za Srbiju – stavovi NVO Srbije za VI panevropsku ministarsku
konferenciju«.
Po mišljenju dela delegata i sesije sa novinarima, on ne odražava jasne
ni stvarne pozicije NVO, ni medija prema učinku ili organizaciji nadležnih
institucija i nacionalnih, a posebno lokalnih vlasti. Dokument ne odražava
jasno stvarnu sliku ni ekološkog civilnog pokreta, niti posebnosti lokalnih
problema u Srbiji, na kojima su neke NVO i mediji godinama ozbiljno angažovani
(zagađenje vazduha od saobraćaja, podzemnih i pijaćih voda i vojvođanskih
industrijskih kanala, problem gradova »crnih tačaka«, zastarelost i neadekvatnost
edukativnih i posebno univerzitetskih programa, fragmentacije ministarstava,
nepostojanje pouzdanih monitoringa i integrisanog sistema informisanja,
dostupnost postojećih podataka, slabosti lokalne samouprave i ustavne teritorijalne
diferencijacije, zastupljenosti svih kulturnih zajednica, slab odnos medija
i osposobljenosti novinara da prate ove teme i dr.).
Iako smo imali čast da nam se obrati uvodno i novi mladi ministar za ekologiju,
nismo imali prilike ni mi, ni novinari, a ni on sam, da iskoristimo priliku
(pomalo uzaludno dugo putovanje čak na Kopaonik) da radno i neformalno o
svemu ovome porazgovaramo. Zato se i zalažemo da je neophodan još jedan
radni dogovor pred obe ove konferencije, da bismo se efikasnije pripremili
i dogovorili kako strateški da prebrodimo moguće prepreke, ali pre svega
da doprinesemo da proces »Životna sredina za Evropu – Beograd 2007«, dobije
upravo ovde novi vetar u svoja panevropska jedra; da ostavi traga i na našu
sredinu, ali i na značajne učesnike i ministarske delegacije kojima će Beograd
biti, nadamo se, pozitivan i zapamćen ambijent ili zašto ne i grad domaćin
(domaćin – različit od kapitalnog ministra, naravno!).
|
|
Sonja Prodanović |
|