homepage
   
Republika
 
Kultura
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Na pragu evropske ministarske konferencije

»Životna sredina za Evropu«

Monokulture uma dovode do nestanka raznovrsnosti!
Nestanak raznovrsnosti takođe znači nestajanje alternativa. Jednolikost
i centralizacija pridoneli su društvenoj i ekološkoj ranjivosti i slomu
.
 
Alternative postoje, ali se isključuju!
Njihovo uključivanje zahteva samo kontekst raznovrsnosti... a pomak prema raznovrsnosti kao načinu mišljenja i kontekstu delovanja omogućava nam mnogostrukost izbora.
 
Vandana Shiva
izvor http (1998): understanding the treats
to biological and cultural diversity; prevod S. P.
 

U Beogradu će se od 10. do 12. oktobra održati izuzetno značajna šesta panevropska ministarska konferencija »Životna sredina za Evropu«. Tom događaju prethodi, od 8. do 9. oktobra, jednako značajna paralelna konferencija nevladinog sektora sa istom agendom, dokumentima i deklaracijama za budućnost ovog, do sada, za mnoge aktivne učesnike panevropskog prostora, vrlo uspešnog i visoko cenjenog programa saradnje. Od inicijalne vizije, preko dosadašnjih pet panevropskih ministarskih i paralelnih nevladinih konferencija, postignut je do sada retko zabeležen uspeh, naspram sličnim globalnim ili ministarskim samitima.
Dualnost ove inicijative doprinela je očiglednom i efikasnom ujednačavanju spoznaja, standarda i realizacije ne samo kroz ratifikaciju značajnih obavezujućih dokumenata (npr. Deklaracija o zaštiti biodiverziteta, Sofija 1995; Arhuska konvencija, Arhus 1998, Karpatska konvencija, Kijev 2003. i dr.), već pre svega kroz saradnju po modelu »sestrimljenja gradova«, preslikavanjem lepeze projekata, razmenom iskustava, edukacijom i umrežavanjem brojnih aktera, uključenih u ekološke kampanje od nivoa elaboracije nacionalnih planova do konkretnih akcija lokalnih zajednica. (Posebno bismo istakli sazrevanje npr. NVO ženske grupe »Mama 86« iz Kijeva, koja je uz podršku sestrinske NVO »Evropske žene za zajedničku budućnost« iz Utrehta, a danas već značajne evropske mreže, realizovala brojne i problemski različite programe sanacija posledica černobilske katastrofe.)
To i jeste posebnost inicijative koju je pokrenuo danas nažalost pokojni (stradao sa ćerkom u snežnoj lavini na Tatrama) ministar ekologije Čehoslovačke Josef Varvoušek, a evropski je politički forumi prihvatili 1991. godine kao obavezujući zajednički program, tzv. Dogovor iz Dobrisa. U trenutku kad je izgledalo da će ujedinjena Evropa obuhvatiti samo

12 članica, on je već tada, kao veliki pobornik ideja o značaju strategija zaštite životne sredine, verovao da ekologija ne može da ima granice i da će taj aspekt razvoja biti osnova saradnje, ali i neophodan integrišući faktor savlađivanja novih, globalnih i tranzicijskih procesa, bez obzira na modele i brojnost pridruženih članica.
Danas je potvrđena dalekosežnost te vizije, ne samo u širenju zajednice

 
Sandro Botticelli, Birth of Venus
Sandro Botticelli, Birth of Venus, c. 1485.
našeg evropskog doma, već i u činjenici da su pitanja ekologije i održivog razvoja postala jedan od tri osnovna stuba ne samo interregionalne već i međunarodne politike.
Posebnost njenog značaja je u kontekstu današnje lakoće širenja vojnih intervencija, odnosno bujanja molekularnih, a danas i mogućih subkontinentalnih ratova, za mirovne pokrete i alternativna politička rešenja sukoba, koja sve više nalaze solidne temelje i širu podršku u ekološkim argumentima (nespoznati problemi poremećaja klime, globalni nedostatak voda za piće, panendemske epidemije, pitanja tehnološke i industrijske bezbednosti, kontroverze o genetičkim modifikacijama, drastičan porast siromaštva i povezanost sa bitkom za resurse ili terorizam).
Stoga se mnogi s pravom pitamo i čudimo zašto se tako malo zna, odnosno da li smo dovoljno stručno i organizaciono pripremljeni evo već na samom pragu ove značajne konferencije kod nas, koju je tadašnja ministarka uspešno izlobirala još 2003. godine u Kijevu. Tada je naša delegacija ponovo stupila na međunarodnu političku scenu, a taj uspeh smatrali smo velikom satisfakcijom, ali i šansom da pokažemo što smo uprkos internim destrukcijama i međunarodnoj izolaciji uspeli da sačuvamo, odnosno da razvijemo relevantan i autonoman civilni ekološki pokret, posebno onaj koji se i u to ime suprotstavio ratu, razaranjima i jednoumlju, »urbicidu« i »ekocidu«.
Stoga čudno i vremenski kontradiktorno deluje visoko profilisana kampanja za Univerzijadu 2009, potpredsednika Vlade g. Đelića, koji ističe da se moramo već aktivirati, jer će »među učesnicima tog događaja biti mnogo potencijalno značajnih mladih ljudi«. S pravom se zato čudimo zašto se podjednako organizaciono i medijski ne daje značaj »već danas značajnim ljudima«, koji će doći u Beograd za dve nedelje! Tu će biti 57 ministara i ministarskih delegacija i 200 NVO i predstavnika civilnog sektora, verovatno jednako brojnih medija.
Pitamo se, stoga, da li i naša Vlada ili ko zna ko drugi »nadležan« razume značaj ovog panevropskog samita u Beogradu, ako uopšte o njemu i znaju!
Uvereni smo da problem ne leži u skorašnjem, naknadno profilisanom Ministarstvu za ekologiju, kako bi možda moglo da se opravdava, jer je taj sektor bio efektivan i u sklopu Ministarstva za nauku i životnu sredinu (donet godinama pripreman Zakon o zaštiti životne sredine!).
Po našem sudu, problem je mnogo dublji i dokazuje efekte »partokratske države« i fragmentacije resora ministarstava, stanje bez uvida parlamentarne demokratije u celovitost struktura i inicijativa vlasti, s jedne strane, i već odavno iskazanog problema opstanka civilnog sektora, s druge.
Njega ozbiljno, pored neadekvatnih zakonskih rešenja, naglo guši i »cvetanje GONGO-a« (Government-operated Non-governmental organization / Vladine nevladine organizacije, VNVO).
Netransparentnost i nedostupnost informacija, nerazjašnjen status »sukoba interesa« u procesima participatornog odlučivanja parlamentarne vlasti i lokalnih vlasti, ali i civilnog sektora i samog građanina, pokazuju jasno društvenu i institucionalnu podlogu na kojoj ne mogu da cvetaju plodovi nijedne od međunarodnih i interregionalnih inicijativa, pa ni ogromne već primljene tehničke pomoći.
Posebno se ovakvim stanjem odnosa potpuno anuliraju osnovni postulati (neratifikovane još od 1998!) Arhuske konvencije (pravo na informisanje, dostupnost institucijama, participacija u razvojnim programima i dostupnost pravosuđu) što je, pored ekoloških, i suštinska pravna osnova neophodnim pozitivnim zakonima lokalne samouprave i prava građana na slobodan pristup informacijama od javnog značaja.
Opšta nacionalna nepripremljenost za ovu konferenciju i problem zakasnele (i zarobljene!) pripreme nevladinog sektora pokušali su se razrešiti serijom sastanaka (ali i organizacionog diskontinuiteta), od februara 2007. godine, angažovanjem nekoliko međunarodnih organizacija koje su stalno prisutne u Srbiji, a vezane su za probleme zaštite životne sredine (OEBS, REC, UNDP i Milieukontakt).
Kompleksnost i raznolikost tema agende konferencije i širok spektar naših ekoloških NVO-a nije mogao u tako kratkom roku da se samostalno organizuje i pripremi verodostojniji i relevantniji nacionalni dokument stavova o zadatoj programskoj strukturi, a još manje za budućnost ove panevropske inicijative, za koju se u dokumentima Nacrta ministarske deklaracije već kaže da će »Beograd biti prelomna tačka«!
Evropska mreža NVO-a »Evropski ekološki forum«, kao zvanični panevropski koordinator, koja neguje dogovore iz Dobrisa još od 1994. godine, pomogla nam je da kompletiramo nacionalnu NVO delegaciju, zvanično nominujući one NVO koje su učestvovale u radu tematskih grupa i one koje su dugogodišnje aktivne članice ovog Foruma. Zvanična ograničenost broja učesnica u delegaciji, ovakva loša priprema i neznanje o ovom procesu, mogli bi izazvati u ovom trenutku nepotrebna lokalna sporenja, pa čak i najavljene proteste u toku konferencije. To bi zaista mogao biti nepotreban crni kamičak u mozaiku dvadesetogodišnje panevropske ekološke vizije. Zato ona ne sme da »ostavi kosti na Balkanu«!
Mislimo da iako je 8. i 9. septembra sastankom na Kopaoniku delimično realizovan prvi radni sastanak delegacije NVO Srbije (što je takođe teklo nesinhronizovano i bez jasnog lokalnog koordinatora) i predstavnika Ministarstva zaštite životne sredine, medija i pomenutih međunarodnih organizacija, da je to ipak bio donekle zakasneli poduhvat, svojevrsni »fait accompli«, jer je ponuđen nedovoljno svima ranije dostupan a već i odštampan tekst »Životna sredina za Srbiju – stavovi NVO Srbije za VI panevropsku ministarsku konferenciju«.
Po mišljenju dela delegata i sesije sa novinarima, on ne odražava jasne ni stvarne pozicije NVO, ni medija prema učinku ili organizaciji nadležnih institucija i nacionalnih, a posebno lokalnih vlasti. Dokument ne odražava jasno stvarnu sliku ni ekološkog civilnog pokreta, niti posebnosti lokalnih problema u Srbiji, na kojima su neke NVO i mediji godinama ozbiljno angažovani (zagađenje vazduha od saobraćaja, podzemnih i pijaćih voda i vojvođanskih industrijskih kanala, problem gradova »crnih tačaka«, zastarelost i neadekvatnost edukativnih i posebno univerzitetskih programa, fragmentacije ministarstava, nepostojanje pouzdanih monitoringa i integrisanog sistema informisanja, dostupnost postojećih podataka, slabosti lokalne samouprave i ustavne teritorijalne diferencijacije, zastupljenosti svih kulturnih zajednica, slab odnos medija i osposobljenosti novinara da prate ove teme i dr.).
Iako smo imali čast da nam se obrati uvodno i novi mladi ministar za ekologiju, nismo imali prilike ni mi, ni novinari, a ni on sam, da iskoristimo priliku (pomalo uzaludno dugo putovanje čak na Kopaonik) da radno i neformalno o svemu ovome porazgovaramo. Zato se i zalažemo da je neophodan još jedan radni dogovor pred obe ove konferencije, da bismo se efikasnije pripremili i dogovorili kako strateški da prebrodimo moguće prepreke, ali pre svega da doprinesemo da proces »Životna sredina za Evropu – Beograd 2007«, dobije upravo ovde novi vetar u svoja panevropska jedra; da ostavi traga i na našu sredinu, ali i na značajne učesnike i ministarske delegacije kojima će Beograd biti, nadamo se, pozitivan i zapamćen ambijent ili zašto ne i grad domaćin (domaćin – različit od kapitalnog ministra, naravno!).
  Sonja Prodanović
 
Kultura
Republika
Copyright © 1996-2007 Republika