homepage
   
Republika
 
Tranzicija
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Usmene novine Republike

»Jugoremedija« – kuda i kako dalje

Očigledna je želja malih akcionara da sačuvaju većinsko vlasništvo nad svojom fabrikom. Ministar ekonomije Mlađan Dinkić ne priznaje da smo mi većinski vlasnici i njegova namera da privatizuje »Jugoremediju« je nečasna, jednodušna je ocena skupa kojem je prisustvovalo oko 500 akcionara. Zajedničke interese, kao i pojedinačne interese i akcionara i menadžmenta potrebno je usklađivati na legalnom forumu, a to su Skupština akcionara, sindikat i Udruženje malih akcionara. Samo tako mogu se sačuvati rezultati trogodišnje borbe radnika za »Jugoremediju«. Ova borba privukla je pažnju i jednog dela svetske javnosti

Atmosfera u do poslednjeg mesta ispunjenoj sali Doma mladih u Zrenjaninu svedočila je o snažnoj rešenosti malih akcionara »Jugoremedije« da ne podlegnu pritiscima koji se ne obaziru na privatno vlasništvo, već ovu poznatu fabriku lekova još tretiraju kao
drušvenu firmu koju tek treba privatizovati. Mali akcionari veruju da iza ovih pritisaka stoji ministar ekonomije Mlađan Dinkić. Oni žele da se sastanu s njim da bi se na vreme sprečio najgori scenario koji bi mogao da liči na onaj koji se odigrao sa prethodnim vlasnikom Jovicom Stefanovićem Ninijem.
Na odlučnost radnika da sačuvaju većinsko vlasništvo senku baca nedovoljna informisanost akcionara o
 
zajedničkim interesima i siromaštvo pojedinih akcionara koji bi da akcije prodaju, jer na drugi način ne mogu da reše materijalne probleme. To je realna opasnost koja bi mogla da dovede do toga da sadašnji vlasnici, a to su radnici akcionari »Jugoremedije«, izgube većinski paket akcija i dopuste da jeftino predaju fabriku u ruke tajkunima. Kao mogući kupci pominju se Lale Sekulić, vlasnik »Habitfarma« u Ivanjici, i Miroslav Mišković, »Delta Holding«. Tako bi bio presečen put primetnom oporavku »Jugoremedije«, koji je novo rukovodstvo ostvarilo za samo pola godine, kao i šansama da fabrika stekne ozbiljnog strateškog partnera, kakav bi mogao biti francusko-nemački »Aventis«, sa kojim »Jugoremedija« sarađuje dugi niz godina.
Drugu nevolju predstavlja sama država. Naime, Centralni registar uporno ne izvršava zakonsku obavezu da Jovicu Stefanovića Ninija izbriše kao vlasnika »Jugoremedije«, a Ministarstvo ekonomije, koje je stranka u postupku, do sada nije pokazalo zainteresovanost da Centralni registar postupi u skladu sa zakonom. Intervencije Saveta za borbu protiv korupcije ostale su bez uspeha, pa se ta institucija obratila Komisiji za hartije od vrednosti, koja nadzire rad Centralnog registra.
Mali akcionari su svesni ovih opasnosti i zato su 21. septembra i došli na razgovor u tolikom broju. Podsticaj za ovaj razgovor su tekstovi o »Jugoremediji« objavljeni u prethodnom broju Republike. No taj razgovor neće biti i poslednji. Dijalog će se nastaviti na stranicama Republike, a najverovatnije i u okviru Skupštine, Udruženja akcionara i sindikata.
Prilikom otvaranja skupa Zora Vujanović, predsednica Skupštine akcionara, podsetila je da je Republika analitički u dužem periodu pisala o »Jugoremediji«, da je septembarski broj poslat svim radnicima i da je sada potreban dogovor o tome kuda i kako dalje ide »Jugoremedija«.
Nebojša Popov, glavni i odgovorni urednik Republike, podsetio je da je pre godinu dana, pre nego što su se radnici vratili u fabriku, razgovarano o borbi za vraćanje vlasništva nad preduzećem. U tome ste uspeli, vratili ste se u svoju fabriku pre pola godine, rekao je Popov. Naglasio je da list Republika, koji izlazi 19 godina, u poslednjem broju u središte pažnje bloka o »Jugoremediji« stavlja svojinu i odgovornost.

Svojina i odgovornost

Država, koja je sklapala ugovor o jednom paketu akcija, pokazala je veliku neodgovornost te su dva ugovora raskinuta. Osim toga, država ne ispoljava nikakvu odgovornost zbog posledica lošeg upravljanja firmom u protekle tri godine, pa je »Jugoremedija«, i pored dobijenog spora, morala da nadoknađuje troškove koje je napravila bivša uprava. Otvoreno je i pitanje kako će »Jugoremedija« da dobije obeštećenje zbog lošeg upravljanja, otkaza i maltretiranja radnika u fabrici, pred fabrikom, u policiji i na sudovima. Popov, međutim, misli da se glavna tema razgovora ne tiče toliko države, koliko samih radnika akcionara. Izuzetno je važno kako će zaposleni i uprava pridoneti većem obimu proizvodnje, kako će osvojiti nove proizvode i tržišta i uvećati dobit firme u korist zaposlenih, akcionara, lokalne zajednice i društva. Kada je reč o odgovornosti zaposlenih, ona se najbolje može ispoljiti tako što će oni učestvovati u raspravi o problemima organizacije proizvodnje, raspodele, saradnje sa upravom, a to je u prvom redu posao sindikata, rekao je Popov.
Veoma je važno i kako sami akcionari brinu o vrednosti svojih akcija i kako će njima raspolagati. Utoliko pre što postoji plan da se, kada za nekoliko meseci bude sačinjen obračun, posle dužeg vremena, isplate dividende.
U narednim brojevima Republike pratiće se kuda i kako dalje ide »Jugoremedija«. Reč je o pitanjima šta nameravaju da čine zaposleni koji nisu akcionari, šta čine akcionari i šta misle građani koji i te kako mogu da utiču na život »Jugoremedije«. Umesno je i pitanje šta sami radnici kao građani mogu da učine da uslovi u kojima posluje »Jugoremedija« budu što povoljniji za njen razvoj.
Zdravko Deurić, predsednik Upravnog odbora: »Jugoremedija« je vaše vlasništvo i ja ne želim da preuzmem sav teret na sebe
Zahvaljujući akcionarima koji su se okupili u velikom broju, Deurić je konstatovao da su oni potvrdili da imaju zajednički cilj, a to je »Jugoremedija«. Podsetio je da je bivše rukovodstvo, kada je shvatilo da gubi »Jugoremediju«, izvuklo novac iz fabrike, tako da dugovi prema dobavljačima, naročito inostranim, nisu izmireni. Uspevamo da taj problem prevazilazimo zahvaljujući njihovom razumevanju i želji da se »Jugoremedija« vrati na pređašnje mesto, kada je bila profitabilna i plaćala obaveze na vreme, rekao je Deurić. Dugovi se polako isplaćuju, a naš cilj je da što više novca uložimo u kupovinu sirovina, »da 70 odsto sirovine u magacinima bude naše«. Deurić je obavestio da je najveći problem u odnosu sa glavnim dobavljačem »Aventisom« rešen povoljno. Naime, prethodni vlasnik je, umesto da sirovine kupuje od »Aventisa«, na šta ga je obavezivao ugovor, sirovine za lekove nabavljao u Indiji i Kini da bi prošao jeftinije. Zbog kršenja ugovora »Aventis« je tražio obeštećenje od 1,8 miliona evra. Bio je spreman da sa nama raskine ugovor i proizvodnju preparata prepusti »Jugohemiji«. To se srećom nije desilo jer je na sastanku u Parizu »Aventis« prihvatio našu ponudu da mu isplatimo 1,2 miliona evra i nastavimo saradnju. Mi smo to isplatili i sa njim zaključili ugovor do maja 2008, s tim da dug od 600 hiljada evra isplatimo do marta iduće godine, rekao je Deurić. Naveo je još neke podatke koji se tiču poslovnih planova: preostali deo dugovanja radnicima koji nisu radili poslednje tri godine biće isplaćen do kraja godine; proizvodnja se zahuktava tako da se planira uvođenje treće smene u tri odeljenja; sa Rusijom je potpisan ugovor na 4,5 miliona dolara za proizvodnju i izvoz ampula u tu zemlju, Ukrajinu, Belorusiju i Kazahstan, a sa Rusijom počinju pregovori o izvozu koji će biti mnogo veći; pored toga, od Rusije smo dobili dozvolu za uvoz sirovine, koju je Jovica Stefanović Nini izgubio; dugovi za plate isplaćeni su zaključno sa avgustom; radnici koji su bili prinuđeni da napuste fabriku vraćeni su na posao na određeno vreme, a isplaćene su im i plate za period kada nisu radili; akcije »Jugoremedije« u vreme prethodnog vlasnika vredele su 2,5 evra, a danas »Habitfarm« nudi 20 evra, što znači da je ipak nešto postignuto, ocenio je Deurić.
Povodom pitanja kako će akcionari štititi svoje vlasništvo, Zdravko Deurić je rekao: ne želim da preuzmem teret na sebe, jer se radi o vašem vlasništvu. Ova zemlja neminovno ide ka kapitalizmu i smatrao sam da se borim za svoje vlasništvo i da kapitalizam štiti privatnu imovinu. Zato sam ušao u borbu. Vi ste vlasnici svog kapitala. Voleo bih da se uradi anketa da bi se videlo da li su akcionari saglasni da prodaju akcije za 20 evra. Ako ne žele, idemo dalje, jer ima i drugih kupaca sa boljim ponudama.
U novinama smo čitali izjave ministra Dinkića da »Jugoremedija« treba da se privatizuje do kraja godine. Ali to nije tako. »Jugoremedija« je naša privatna firma sa 58 odsto kapitala, a ostalo je državni kapital. U »Jugoremediji« nema društvenog kapitala i nema potrebe za privatizacijom. U »Jugoremediji« se može razgovarati samo o prodaji, a logično bi bilo da država ne ponovi grešku iz 2002. i proda manjinski državni kapital mimo nas vlasnika. Bilo bi logično da se sa nama dogovore o budućem strateškom partneru koji bi nas kupio, rekao je Zdravko Deurić.
Slavko Golić, predsednik Odbora građana za podršku »Jugoremediji«, obavestio je da Odbor dve godine pruža podršku »Jugoremediji« i akcionarima da zaštite svoje vlasništvo. Mi ćemo se i nadalje solidarisati sa vama, s obzirom da se najavljuju loši događaji. Sa vama su i veliki svetski intelektualci, među kojima je znameniti Noam Čomski. Oni su i ranije dali javnu podršku »Jugoremediji«, a profesorka doktorka Zagorka Golubović ponovo se obratila Čomskom tražeći da se ta podrška i saradnja nastave. Očekujemo da će odgovor biti pozitivan, rekao je Golić.
U diskusiji glavna pažnja posvećena je zaštiti svojine. Na primer – da li država može da postane većinski vlasnik ili postoji mogućnost da rukovodstvo »Jugoremedije« zamrzne trgovanje akcijama. Nebojša Popov je podsetio da »nema više stare vlasti da zamrzava privredne tokove, pa akcionari mogu da prodaju svoje akcije, a i ne moraju«. On je naglasio da je Skupština akcionara nadležna i da bi na njoj trebalo razgovarati o raznim varijantama. Na Skupštini se konsultujete, ali vi kao pojedinačni vlasnici odlučujete da li ćete prodati akcije ili ne, rekao je Popov.

Akcionari bi da čuvaju akcije

Moji prijatelji i ja slažemo se sa Zdravkom Deurićem koji je tražio godinu dana da fabrika stane na svoje noge, rekao je akcionar Branko Manojlović. Pogledajte »Knjaz Miloš«, »Hemofarm«, Nemci mogu da nas kupe, a ovo što sprema Dinkić je lopovluk. Sada je cena akcija za deset i 20 puta niža od cene koja može da se dobije. Reči Branka Manojlova »Dinkić očigledno ima nekog ko hoće jeftino da nas kupi, a mi treba da ga sprečimo« ispraćene su snažnim aplauzom. Branislava Pozojević, farmaceutkinja, bivša šefica odeljenja ambalaže, takođe je tražila da se ne žuri sa prodajom većinskog dela akcija. Ona je izrazila bojazan da bi državni paket mogao da kupi partner koji ne odgovara »Jugoremediji« i da bi moglo da se ponovi ono što se desilo pre nekoliko godina. Treba da animiramo sve radnike i akcionare da nikako ne krenu u trgovanje akcijama, čak ako država i proda svoj paket. Treba sačekati bar godinu dana da ojačamo i izaberemo partnera i nastavimo tako da radimo u fabrici koja će biti profitabilna. Situacija je nezavidna, ali samo sprečavanjem prodaje možemo da učinimo da ne bude još gora, rekla je Branislava Pozojević.
Da nezadovoljstvo i nevolja mogu pokrenuti akcionare na prodaju akcija upozorile su dve diskusije. Bivša radnica »Jugoremedije« Olja Putić rekla je da i akcionari sa najmanjim brojem akcija treba nešto da se pitaju. Rukovodstvo treba da nađe način da se kapitalizuju akcije radnika i da kaže kakve garancije pruža da će se ostvariti određen plan i prihod do marta iduće godine. Radmila Stančić je upozorila da ima ljudi u nevolji i da je i 20 evra po akciji za nekoga možda izlaz. Ona je pitala da li takav akcionar može da proda

akcije nekom od malih akcionara u fabrici ili Skupštini akcionara.
Slobodan Svirčev, akcionar, interesovao se da li postoji mogućnost da se državni paket akcija umanji za onoliko koliko je država oštetila firmu. I on se usprotivio najavljenim akcijama ministra Dinkića da »Jugoremediju«, kako navodi štampa, proda biznismenu Miškoviću. Apelovao je na male akcionare da budu jedinstveni i ne prodaju akcije bar do marta kada će se videti kako posluje preduzeće i zajedno donese odluka šta treba činiti.
Simo Cvetić, mali akcionar, nekadašnji radnik Fabrike konzervi, došao je na sastanak iz Titela, jer želi da čuje kako će se dogovoriti akcionari »Jugoremedije«. On je izneo uverenje da će se mali akcionari držati dobro, ali je istovremeno izrazio strahovanje da bi tajkuni mogli da nađu način da jeftino kupe osam odsto akcija, a ostalim akcionarima neće dati ništa. Akcije ne treba prodavati dok se ne nađe

 
Korist od dividendi
Vera Gvero, radnica »Jugoremedije« od osnivanja do penzionisanja, imala je veoma jasnu poruku: godinama je »Jugoremedija« štitila nas, akcionare, sada je vreme da mi štitimo nju. Sada kada je krenulo nabolje ministar Dinkić želi da brže-bolje trguje »Jugoremedijom«, ne uvažavajući većinskog vlasnika, a to smo mi. Većinski vlasnik zaslužuje poštovanje posle toliko borbe, ali ministar to ni ne primećuje. To što namerava nije pošteno, niti fer, a malo poštenja u politici bilo bi kao melem na ranu ovom narodu, rekla je Vera Gvero. Odajući poštovanje stotini pedeset radnika koji su se najupornije borili za »Jugoremediju«, Gvero je pozvala sve akcionare i radnike da krenu u novu odbranu »od ove nečasne namere ministra i ko zna još koga«. Pozvala je radnike da se uzdrže od prodaje akcija i da počnu da razmišljaju kao većinski vlasnici u kapitalizmu, da zamisle kakvo je to zadovoljstvo dobijati dividende, »pa da i mi počnemo da ličimo na zapad«.
strateški partner, a o svemu se treba dogovarati u udruženju akcionara, rekao je Cvetić.
Podršku malim akcionarima dao je i penzionisani potpukovnik Rade Popović. Iako nije bio radnik »Jugoremedije«, on je na sastanak došao u društvu svojih prijatelja i bivšeg profesora da zamoli akcionare da nastave da budu jedinstveni kao do sada i da ne popuste pred pritiscima ministra Dinkića. Od gospodina Deurića pa nadalje – svi ste u pravu. Tužio bih državu i stavio veto na prodaju. Ovo nije komunistička ideologija, i sam sam iz radničke porodice i znam da je ovo nešto što se zove rad i muka, rekao je Popović.

Rukovodstvo preporučuje jedinstvo

Nadica Margold, članica Upravnog odbora, naglasila je da su akcionari vlasnici i da jedino oni imaju pravo da prodaju akcije. Rukovodstvo, međutim, preporučuje da ih niko ne proda pre nego što preduzeće ne proceni da je došao trenutak prodaje. Rukovodstvo traži da budemo jedinstveni kako se ne bi ponovila 2002. godina, rekla je Margoldova. Ima znakova da su neke strane kompanije zainteresovane za »Jugoremediju«, ali one čekaju da vide razvoj događaja, odnosno ponašanje države prema nama.
Novost je da smo obnovili sertifikat ISO 9001 i pre deset dana potpisali ugovor sa firmom »Eurokons« koja će u saradnji sa stručnjacima »Jugoremedije« za proizvodnju pripremiti projekat za rekonstrukciju odeljenja čvrstih formi i učestvovati u rekonstrukciji. Sama izrada projekta trajaće pet meseci, za rekonstrukciju pogona potrebno je tri meseca i još tri meseca za sertifikaciju da bi se proverilo da li je sve urađeno u skladu sa standardima koje propisuje ISO 9001, obavestila je Nadica Margold. Dodala je da rukovodstvo fabrike očekuje sastanak sa ministrom Dinkićem, na kojem bi bili izloženi planovi »Jugoremedije« i raščistile se nedoumice u vezi sa ministrovim izjavama o prodaji državnog dela kapitala. Mi očekujemo izuzetnu podršku i jedinstvo akcionara, ali naglašavamo da svako raspolaže svojim vlasništvom i da niko nema pravo da omalovažava male akcionare, rekla je Nadica Margold.
Velimir Stanković koji je jedanaest godina radio u službi održavanja takođe je pozvao akcionare na jedinstvo i da se ne prepuste menadžerima. Njegovo podsećanje na istorijat propadanja niza preduzeća u Zrenjaninu (fabrika šećera, stočne hrane, skroba, toplana, uljara, fabrika piva – »održavaju se dani piva, a nema domaćina«, rekao je i dodao: da je država uradila nešto pametnije, a ne da samo prodaje, bilo bi manje ljudi na birou rada) izazvalo je reakcije dela prisutnih i povike »to nije tema«. Na ove povike odgovorila je predsedavajuća Zora Vujanović rečima da je tema sve što se dešava u Zrenjaninu, dodavši da je »žalosna sudbina preduzeća koje pominje Stanković«.

Objektivnost i strpljenje

»Jugoremedija« je za kratko vreme uspela da krene dobrim putem i bila bi šteta da nas ne podržite. Ako je za pola godine ovaj menadžment, koji možete osporavati ili mrzeti, uspeo da vrati sertifikat, da počne obnovu čvrstih preparata, obnovi ugovore, da proizvode vrati na rusko tržište koje je za nas uvek bilo najveće – to je uspeh. Nikako ne smemo dozvoliti da se vrati 2002. pomoću nekog biznismena, ma kako se on zvao, jer bi on bio samo zamena za Ninija. »Jugoremediji« treba strateški partner, i mi ga imamo, imamo ga godinama, on čeka da vidi šta i kako radimo.
Zdravka Deurića možete voleti ili ne, ali ne možete biti ravnodušni, a ono što je on učinio sa sadašnjim menadžmentom, to je toliko veliki uspeh da se ne može osporiti. Ako taj Zdravko Deurić nema podršku svih vas, i ako ga opstruišete, »Jugoremedija« neće uspeti. Naše akcije neće vredeti. Znam da posle tri godine razdora nije lako napraviti dobru atmosferu, ali setite se gazde Ninija i koliko je on bio »dobar«. On je izgubio sve standarde i sertifikate i doveo »Jugoremediju« u ogromnu dubiozu. A kada smo se mi vratili poboljšanje se oseća svakog dana. Redovno dobijate plate, isplaćene su zaostale plate, počelo se sa otplatom duga štrajkačima, isplaćen je dug »Aventisu« – i sve je to urađeno za samo pola godine. Zora Vujanović je zamolila za objektivnost u oceni i za malo strpljenja akcionara. Naš pravi partner mora biti firma koja je jača i veća od »Jugoremedije«, zaključila je Vujanovićeva.
Nebojša Popov je na kraju razgovora ocenio da je propušteno da se govori na koji način interesi akcionara mogu biti usklađivani sa interesima menadžmenta. Među njima ne moraju da postoje ljubav i zahvalnost, »mada i te kako ima mesta za zahvalnost ljudima koji su tri godine vodili borbu za preduzeće«. Popov je istakao da je sindikat mesto za usklađivanje interesa zaposlenih i uprave. »Očigledno je da dogovor o tome kako ćete se ponašati treba da donese neki vaš legalan skup. Ako prepustite da svako lično odlučuje, što je karakteristično za tržišnu ekonomiju, to nije nezakonito. Ali ako izostane dogovor i dogodi se da neko drugi bude većinski vlasnik, onda ste izgubili rezultat trogodišnje borbe«, rekao je Popov. On smatra da je najvažnije da akcionari razgovaraju međusobno, na zajedničkim i legalnim skupovima i utvrde koji su njihovi zajednički interesi. »Želimo samo da vam poručimo da ne odlučujete pre nego što obavite razgovor u nekom institucionalnom okviru, a skupština akcionara i sindikat su prikladno mesto za to. Ne treba čekati da neki gazda to radi za vas – juče Nini, sada Deurić – jer time akcionari ništa neće postići, nego će raditi u korist svoje propasti«, rekao je Popov najavljujući da će upravo razgovori akcionara u skupštini ili sindikatu biti tema novog susreta radnika »Jugoremedije« sa Republikom koja će i dalje pratiti kuda i kako ide »Jugoremedija«
  Olivija Rusovac
 
Tranzicija
Republika
Copyright © 1996-2007 Republika