Pismo iz SAD
Srbija, Srbi i Kosovo u Vašingtonu
Za ovu našu, inšalah, prvu kolumnu u nepodmitljivoj Republici
odlučili smo se za gornju temu kao goruću - i pojedinačno, izričito za Republiku,
razgovarali s osvedočenim znalcima koji se, pored ostalih, bave i našim
prostorima u renomiranim vašingtonskim punktovima. U početku smo ih pitali
šta im u ovom trenutku prvo padne na pamet kad im se pomenu "Srbija"
i "Srbi", kako bi okarakterisali tekuće odnose Vašington-Beograd
i gde bi, na lestvici od 1 (recimo Luksemburg) do 10 (recimo Iran), stavili
Srbiju po značaju i intenzitetu preokupacija za Bušovu administraciju.
Ambasador Tomas Pikering, bivši podsekretar za političke poslove u Stejt
departmentu (treći čovek u SAD), donedavni potpredsednik "Boinga",
sada angažovan u Međunarodnoj kriznoj grupi, odgovorio je: "nevolje"
i "nevolje", i stavio Srbiju na treće po "strateškom",
ali na šesto po "spoljnopolitičkom" (kompletiranje evropskih struktura)
značaju. Hrač Gregorian, predsednik nevladinog Saveta za svetske poslove
(osn. 1924), kaže: "rat" i "agresivni", a zaključuje
da su odnosi dve zemlje "normalni, dobri" jer nisu prisutni u
medijima, a bili bi da su loši. Dobro nam poznat Danijel Server, potpredsednik
Instituta za mir, SAD: "Beograd, kao prijatan, rafiniran ambijent,
sa dobrim restoranima" (dodaje da nije video lošije delove grada) i,
mešano, "profinjeni - sirovi - ubice - heroine kao Kandić, Biserko,
Vučo". Srbiji daje "rang" 3. Robert Hend, savetnik Evropske
komisije Kongresa SAD (koji je u Čačku službeno pratio poslednje izbore):
"opterećena" i "ponosna". Odnose SAD-Srbija karakteriše
kao "učtive", uzajamno obzirne, a u čijem kontekstu "šaljemo
jasne poruke oko Kosova". Srbiji daje "rang" 4.
Zatim smo sa svima njima šire razgovarali o sledećim ključnim pitanjima:
razlozi za ublažavanje pritisaka SAD na Srbiju ("partnerstvo"
sa NATO bez Mladića, veće uvažavanje Koštunice, taktička otezanja oko Kosova),
šta su pokazali poslednji izbori? I, naravno, najakutnije, o Kosovu: da
li "Ahtisarijev plan" u svakom slučaju ostaje "vozni red"
za nezavisnost Kosova; šta bi značio ruski veto; šta još može Priština a
šta Beograd; lebdi li podela?
Posebno su nas "usmerili" autentični Serverovi podaci da je državni
sekretar Kondoliza Rajs rešila da je Srbija stožerna zemlja u podregionu,
te da je Bert Braun, savetnik za Balkan u aparatu Bele kuće, lično ubedio
Buša da se odustane od uslovljavanja
"partnerstva" sa Mladićem. Server je s očiglednom ironijom
dopunio da Braun takođe smatra Koštunicu "pravim" i doslednim
demokratom i najboljim partnerom za SAD. Kad smo ga pitali da li
nas to vuče za nos, Server se gorko nasmejao i rekao "nažalost,
ne". Server i Hend, svaki na svoj način, smatraju da su ovakvi
ustupci ozbiljna greška jer samo ohrabruju nacionaliste i olakšavaju
poricanje realnosti u Srbiji. Inače, naši sagovornici se slažu oko
glavnih motiva za veću susretljivost prema Srbiji: uvlačenje u evropsko-atlantske
strukture nasuprot izolaciji; potiskivanje radikala; i olakšavanje
Srbiji da se pomiri sa gubitkom Kosova, pri čemu Server dodaje da
se to "nikad" neće desiti. Konsenzus je da poslednji izbori
|
|
|
Peter Paol Rubens, Apotheose
des Herkules, 1637-1638.
|
|
nisu bitno promenili političku scenu i odnos snaga, sem marginalno s ulaskom
LDP i manjinaca u Skupštinu.
Oko Kosova se ispostavio konsenzus da je nezavisnost, ovako ili onako, gotova
stvar koju ni Srbija ni Rusija (čak i kad bi zaista htela) ne mogu sprečiti.
Taktički, na sitno, usporavati, otežavati - da, ali onemogućiti - ne. Pikering
se slaže da Kosovari raspolažu sa dve jake poluge: unilateralna deklaracija
o nezavisnosti kojoj bi sledila priznanja SAD i niza evropskih i brojnih
drugih država, i pretnja novom oružanom pobunom koja bi zapalila niz požara
u regionu. Server i Hend, opet svaki na svoj način, slično misle da bi u
slučaju ruskog veta (koji još nije izvestan) unilateralna akcija Prištine
i Vašingtona bila jedina alternativa. Dok Server smatra da bi jedan veto
ubio Ahtisarijev plan, Hend procenjuje da veto ne bi nužno onemogućio njegovu
primenu na terenu. Ali obojica zaziru od mogućih komplikacija oko severnog
Kosova, "eventualnog albanskog oružanog avanturizma u kojem bi precenili
svoje mogućnosti", srpskog huškanja, zapleta sa makedonskim Albancima
itd. Hend dopušta mogućnost da bi - za razliku od kukavičkog ponašanja Srba
u Miloševićevim agresijama kada su mlatili po civilima i gubili svaku pravu
bitku - sada možda bili nešto spremniji da se tuku i ginu u navodnoj, mitologiziranoj
"odbrani" manjeg dela Kosova. De facto,
podela slična današnjoj im izgleda realna opasnost, sa nesagledivim posledicama.
Sve u svemu, Hend procenjuje da bi, i pored određenih simpatija za Srbiju
kod izvesnog broja kongresmena i senatora, jedna kongresna rezolucija u
korist nezavisnosti Kosova uvek dobila više glasova od one koja bi podržala
ostajanje Kosova u Srbiji.
|
|
Cvijeto Job |
|