homepage
   
Republika
 
Zbivanja
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Pismo iz SAD

Srbija, Srbi i Kosovo u Vašingtonu

Za ovu našu, inšalah, prvu kolumnu u nepodmitljivoj Republici odlučili smo se za gornju temu kao goruću - i pojedinačno, izričito za Republiku, razgovarali s osvedočenim znalcima koji se, pored ostalih, bave i našim prostorima u renomiranim vašingtonskim punktovima. U početku smo ih pitali šta im u ovom trenutku prvo padne na pamet kad im se pomenu "Srbija" i "Srbi", kako bi okarakterisali tekuće odnose Vašington-Beograd i gde bi, na lestvici od 1 (recimo Luksemburg) do 10 (recimo Iran), stavili Srbiju po značaju i intenzitetu preokupacija za Bušovu administraciju.
Ambasador Tomas Pikering, bivši podsekretar za političke poslove u Stejt departmentu (treći čovek u SAD), donedavni potpredsednik "Boinga", sada angažovan u Međunarodnoj kriznoj grupi, odgovorio je: "nevolje" i "nevolje", i stavio Srbiju na treće po "strateškom", ali na šesto po "spoljnopolitičkom" (kompletiranje evropskih struktura) značaju. Hrač Gregorian, predsednik nevladinog Saveta za svetske poslove (osn. 1924), kaže: "rat" i "agresivni", a zaključuje da su odnosi dve zemlje "normalni, dobri" jer nisu prisutni u medijima, a bili bi da su loši. Dobro nam poznat Danijel Server, potpredsednik Instituta za mir, SAD: "Beograd, kao prijatan, rafiniran ambijent, sa dobrim restoranima" (dodaje da nije video lošije delove grada) i, mešano, "profinjeni - sirovi - ubice - heroine kao Kandić, Biserko, Vučo". Srbiji daje "rang" 3. Robert Hend, savetnik Evropske komisije Kongresa SAD (koji je u Čačku službeno pratio poslednje izbore): "opterećena" i "ponosna". Odnose SAD-Srbija karakteriše kao "učtive", uzajamno obzirne, a u čijem kontekstu "šaljemo jasne poruke oko Kosova". Srbiji daje "rang" 4.
Zatim smo sa svima njima šire razgovarali o sledećim ključnim pitanjima: razlozi za ublažavanje pritisaka SAD na Srbiju ("partnerstvo" sa NATO bez Mladića, veće uvažavanje Koštunice, taktička otezanja oko Kosova), šta su pokazali poslednji izbori? I, naravno, najakutnije, o Kosovu: da li "Ahtisarijev plan" u svakom slučaju ostaje "vozni red" za nezavisnost Kosova; šta bi značio ruski veto; šta još može Priština a šta Beograd; lebdi li podela?
Posebno su nas "usmerili" autentični Serverovi podaci da je državni sekretar Kondoliza Rajs rešila da je Srbija stožerna zemlja u podregionu, te da je Bert Braun, savetnik za Balkan u aparatu Bele kuće, lično ubedio Buša da se odustane od uslovljavanja

"partnerstva" sa Mladićem. Server je s očiglednom ironijom dopunio da Braun takođe smatra Koštunicu "pravim" i doslednim demokratom i najboljim partnerom za SAD. Kad smo ga pitali da li nas to vuče za nos, Server se gorko nasmejao i rekao "nažalost, ne". Server i Hend, svaki na svoj način, smatraju da su ovakvi ustupci ozbiljna greška jer samo ohrabruju nacionaliste i olakšavaju poricanje realnosti u Srbiji. Inače, naši sagovornici se slažu oko glavnih motiva za veću susretljivost prema Srbiji: uvlačenje u evropsko-atlantske strukture nasuprot izolaciji; potiskivanje radikala; i olakšavanje Srbiji da se pomiri sa gubitkom Kosova, pri čemu Server dodaje da se to "nikad" neće desiti. Konsenzus je da poslednji izbori

 
Peter Paol Rubens, Apotheose des Herkules
Peter Paol Rubens, Apotheose des Herkules, 1637-1638.
nisu bitno promenili političku scenu i odnos snaga, sem marginalno s ulaskom LDP i manjinaca u Skupštinu.
Oko Kosova se ispostavio konsenzus da je nezavisnost, ovako ili onako, gotova stvar koju ni Srbija ni Rusija (čak i kad bi zaista htela) ne mogu sprečiti. Taktički, na sitno, usporavati, otežavati - da, ali onemogućiti - ne. Pikering se slaže da Kosovari raspolažu sa dve jake poluge: unilateralna deklaracija o nezavisnosti kojoj bi sledila priznanja SAD i niza evropskih i brojnih drugih država, i pretnja novom oružanom pobunom koja bi zapalila niz požara u regionu. Server i Hend, opet svaki na svoj način, slično misle da bi u slučaju ruskog veta (koji još nije izvestan) unilateralna akcija Prištine i Vašingtona bila jedina alternativa. Dok Server smatra da bi jedan veto ubio Ahtisarijev plan, Hend procenjuje da veto ne bi nužno onemogućio njegovu primenu na terenu. Ali obojica zaziru od mogućih komplikacija oko severnog Kosova, "eventualnog albanskog oružanog avanturizma u kojem bi precenili svoje mogućnosti", srpskog huškanja, zapleta sa makedonskim Albancima itd. Hend dopušta mogućnost da bi - za razliku od kukavičkog ponašanja Srba u Miloševićevim agresijama kada su mlatili po civilima i gubili svaku pravu bitku - sada možda bili nešto spremniji da se tuku i ginu u navodnoj, mitologiziranoj "odbrani" manjeg dela Kosova. De facto, podela slična današnjoj im izgleda realna opasnost, sa nesagledivim posledicama. Sve u svemu, Hend procenjuje da bi, i pored određenih simpatija za Srbiju kod izvesnog broja kongresmena i senatora, jedna kongresna rezolucija u korist nezavisnosti Kosova uvek dobila više glasova od one koja bi podržala ostajanje Kosova u Srbiji.
  Cvijeto Job
 
Događanja
Republika
Copyright © 1996-2007 Republika