homepage
   
Republika
 
Hronika
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

In memoriam - Želja

Željko Rebac
(1944-2006)

Šta reći ovom prigodom, i još k tome kao prigodno o Čovjeku. Da ne bude uobičajena posmrtna patetika, da ne bude kakav panegirik pun svakakvih podataka. Kako to izbjeći ili kako bar svesti na pravu mjeru.
Pričati o Rondu, o Neretvi i Radobolji, šta li. Pomenuti jednu od najboljih generacija mostarske gimnazije. Veležove utakmice, uspjehe i neuspjehe. Pa i one Lokomotivine. Rakijicu s Tidžom ili Ketikom gdje god da ih sretneš, ako ne zarađuju s kakvim tek prispjelim regrutom u neku od kasarni. Šišanje u Banji ili kod Garinče. Randese u Barama. Fakultet možda i povratak u Mostar - kad smo već nešto naučili, hajde da ga sredimo kako valja.
Sve to u neka druga i drukčija vremena.
Onda su počele pripreme. Za svjetliju budućnost. Šta uraditi a da ne bude ono što će ziher biti. Osnovati i u kući i oko nje UJDI i okrugli sto o Kosovu (1990). Nešto kao pokušaj brice da od guzice napravi lice. Uz gomilu "mudrijih" namjera teško, nemoguće. I tarapana. Najtužnija u Jugoslaviji. Bez pitanja kojoj, za Želju je bila samo jedna. Pa potrči na jednu, pa na drugu. Džaba.
Poslije tarapane k'o biva hajde, šta je tu je, valjda se može uljuditi. Ali gomila "mudraca" je neuništiva. I još bolje organizovana. Šanse nikakve, a opet ne može se protiv sebe. Protiv - hoću mirno spavati, koliko se može, a i djeci kad budem polagao račune jednom da me se ne postide, da kažu "stari, u redu je".
A "mudraci" znaju na šta treba udariti. Nipošto na Željinu glavu, to ga neće avizati, neće ni trepnuti. Udri po familiji, po najbližima i najdražima. Eto mu izbora, dobar k'o dobar dan. Neka bar umukne i ide u ribu.
Teško je izračunati da li smo Želju češće zvali Želja ili Rebac. Meni je Želja bilo draže. Najveći broj onih izvan Mostara, koji su ga poznavali, zvali su ga Željko. Nekako se svede na isto. Na njemu jedino moguće životno opredjeljenje. Da bude i ostane Raja. Pa kud puklo da puklo. Da može ozbiljno raditi i zajebavati jednovremeno.
U taj petak, u sedam i po, baš sa Lučkog mosta, ili mu je sada neko drugo ime, Želja je odlučio da se pusti niz Neretvu. "Mudraci" nemaju pojma šta to znači. Ne kontaju da ih je tim poslednjim ozbiljnim korakom zajeb'o do čemera.
I da će ih nastaviti zajebavati, a sačuvati one na koje su mu udarili i udarali.

  Ivan Džidić
 
Hronika
Republika
Copyright © 1996-2006 Republika