Kosovo iz drugog ugla
Pitanje donošenja Ustava Srbije je izgleda konačno rešeno. Napisaćemo
da je Kosovo sastavni deo Republike Srbije i problem je rešen. Da li je
sve tako jednostavno i kakve su posledice ovakve politike. U Media centru
je održan Okrugli sto na kojem su učestvovali predstavnici Centra za kulturnu
dekontaminaciju, Beogradskog kruga, Komiteta pravnika za ljudska prava
YUCOM, Fonda za humanitarno pravo, Inicijative mladih, Žena u crnom, Građanske
inicijative i Helsinškog odbora, kao i predstavnik Liberalno-demokratske
partije Čedomir Jovanović i Vera Marković iz Socijaldemokratske unije.
U panel diskusiji Goran Bogunović u ime socijaldemokratske omladine, Izabela
Kisić iz Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Nevena Kostić iz
mreže Žena u crnom Leskovac, Lena Pelić iz Komiteta za ljudska prava Kovin,
Marija Perković iz mreže Žena u crnom Vrbas, Zoran Petakov iz Antifašističke
akcije Novi Sad, i Katarina Ristić iz Fonda za humanitarno pravo, izneli
su svoje viđenje situacije na Kosovu na osnovu razgovora koje su u južnoj
srpskoj pokrajini imali sa predstavnicima kako političkih institucija,
tako i stanovništva oba entiteta.
Svi učesnici se slažu u oceni da je osnovni problem i na Kosovu i u Srbiji
isključiva nacionalistička politika vladajućih struktura. Iako Kosovo
doživljava neverovatne
promene, raspad tradicionalnih vrednosti i porodice
tako karakteristične za to podneblje, povratak velikog broja mladih
ljudi školovanih na Zapadu s novim sistemima vrednosti, formiranje
modernih političkih institucija, problemi koji postoje gomilaju
se zbog nerešenog statusa i neadekvatnih sistema vrednosti zasnovanih
na isključivo nacionalističkoj politici koja prikriva narasle socijalne
probleme.
U suštini, mišljenje je učesnika, problemi koji se javljaju u Srbiji,
velika nezaposlenost, monopolski kriminal u privatizaciji, preslikavaju
se i na Kosovu. Taj problem će postati aktuelan tek po sticanju
nezavisnosti, |
|
|
jer se u Srbiji ovakvoj kakva je sada ne rešava već zaoštrava načinom
donošenja novog ustava.
Dva su moguća razrešenja situacije po donošenju novog najvišeg zakonskog
akta. Ili će situacija ostati ovakva kakva je, Ustav će važiti ili ne
kao sadašnji, kako je istakla Biljana Kovačević Vučo, ili će postati osnov
za progon neistomišljenika delujući preambulom na osnovu fikcije iliti
"fatamorgane", kako je Vučo okvalifikovala status Kosova kao
suverenog dela Republike Srbije.
Realnost da Srbija nema nikakvu jurisdikciju na Kosovu od 1999. godine
potpuno se negira. Realno stanje nije bitno ukoliko se prihvati kao najviši
zakonski akt i počne da deluje. Svako ko vidi istinu postaće izdajnik
i protiv njega će moći da se pokrene čitava državna mašinerija. Pogotovo
ako počne da se bavi pitanjem života i statusa Srba na Kosovu.
Ovaj problem je postao aktuelan tek po pokretanju inicijative nevladinih
organizacija. Dok su se one bavile samo albanskom stranom bile su okvalifikovane
kao izdajnici, ali nisu smetale sistemu. Sada kad su ljudska prava ljudi
koji žive na Kosovu predmet delovanja nevladinih organizacija, a naročito
Srbi kao ljudi kojima se osporava svako pravo saradnje sa pripadnicima
drugog entiteta, kao dirigovano iz severne Mitrovice kao legla profašističkih,
iz Beograda instruiranih snaga. Tako Srbi na Kosovu pod pritiskom obe
strane, i od militantnih Albanaca i od militantnih Srba, nemaju osnovne
uslove za preživljavanje.
Novi Ustav s rešenjem kakvo predlaže Vlada potpomognuta radikalima pokrenuće
samo kolone izbeglica koje će završiti u sabirnim centrima širom Srbije.
Pitanje je da li na ovaj način Vlada pokušava da reši problem neravnomernog
razvoja regiona i opustošenosti cele južne Srbije, ili će kao i dosad
ti ljudi završiti na marginama velikih gradova radeći poslove za nadnicu
koja je ispod svakog ljudskog dostojanstva daleko od stvarnih ljudskih
potreba.
Ovakva slika Kosova je daleko od medija. Pitanje kako probiti medijsku
blokadu za istinu o Kosovu ostalo je bez odgovora. Bez odgovora je i pitanje
kako zainteresovati političare za ovakve vrste razgovora. Čedomir Jovanović
se pojavio sa zakašnjenjem, održao slovo nevladinim organizacijama i otišao,
što je izazvalo revolt kod učesnika. Očigledno da je politika lobiranja
za sopstvene interese iza zatvorenih vrata jedini način koji poznaju naši
političari. Javna rasprava je za njih previše zamorna i preopširna i u
njima se ne snalaze najbolje.
Ipak, ovaj incident nije poremetio rad okruglog stola. Staša Zajović iz
Žena u crnom predložila je da se oformi ad hoc koalicija nevladinih organizacija
i političkih partija koja bi bojkotovala referendum o novom Ustavu, bez
obzira na astronomsku cenu referenduma. Njen sledeći zaključak je da je
neophodno pokušati pridobiti medijsku pažnju i pošto je status Kosova,
bez obzira na pokušaje srpskih političara, potpuno izvestan pitanje je
šta da se radi u nevladinom sektoru posle proglašenja nezavisnosti Kosova.
Tek tada se očekuju sukobi vezani za prenaglašene socijalne probleme.
Isključivost nacionalističke politike u obe zajednice ojačala je kulturu
nekažnjivosti zločina, proglašavanje zločinaca za heroje i njihovo veličanje,
što vodi potpunom nedostatku bezbednosti na Kosovu. Militantne grupe i
jednih i drugih, i Srba i Albanaca, ometaju život poštenih građana preteći
im i ucenjujući ih.