homepage
   
Republika
 
Događanja
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 
Nevladine organizacije okupljene u koaliciju G8 pokrenule su dijalog o realnim tendencijama rešavanja statusa Kosova

Kosovo iz drugog ugla

Pitanje donošenja Ustava Srbije je izgleda konačno rešeno. Napisaćemo da je Kosovo sastavni deo Republike Srbije i problem je rešen. Da li je sve tako jednostavno i kakve su posledice ovakve politike. U Media centru je održan Okrugli sto na kojem su učestvovali predstavnici Centra za kulturnu dekontaminaciju, Beogradskog kruga, Komiteta pravnika za ljudska prava YUCOM, Fonda za humanitarno pravo, Inicijative mladih, Žena u crnom, Građanske inicijative i Helsinškog odbora, kao i predstavnik Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović i Vera Marković iz Socijaldemokratske unije. U panel diskusiji Goran Bogunović u ime socijaldemokratske omladine, Izabela Kisić iz Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Nevena Kostić iz mreže Žena u crnom Leskovac, Lena Pelić iz Komiteta za ljudska prava Kovin, Marija Perković iz mreže Žena u crnom Vrbas, Zoran Petakov iz Antifašističke akcije Novi Sad, i Katarina Ristić iz Fonda za humanitarno pravo, izneli su svoje viđenje situacije na Kosovu na osnovu razgovora koje su u južnoj srpskoj pokrajini imali sa predstavnicima kako političkih institucija, tako i stanovništva oba entiteta.
Svi učesnici se slažu u oceni da je osnovni problem i na Kosovu i u Srbiji isključiva nacionalistička politika vladajućih struktura. Iako Kosovo doživljava neverovatne
promene, raspad tradicionalnih vrednosti i porodice tako karakteristične za to podneblje, povratak velikog broja mladih ljudi školovanih na Zapadu s novim sistemima vrednosti, formiranje modernih političkih institucija, problemi koji postoje gomilaju se zbog nerešenog statusa i neadekvatnih sistema vrednosti zasnovanih na isključivo nacionalističkoj politici koja prikriva narasle socijalne probleme.
U suštini, mišljenje je učesnika, problemi koji se javljaju u Srbiji, velika nezaposlenost, monopolski kriminal u privatizaciji, preslikavaju se i na Kosovu. Taj problem će postati aktuelan tek po sticanju nezavisnosti,
 
jer se u Srbiji ovakvoj kakva je sada ne rešava već zaoštrava načinom donošenja novog ustava.
Dva su moguća razrešenja situacije po donošenju novog najvišeg zakonskog akta. Ili će situacija ostati ovakva kakva je, Ustav će važiti ili ne kao sadašnji, kako je istakla Biljana Kovačević Vučo, ili će postati osnov za progon neistomišljenika delujući preambulom na osnovu fikcije iliti "fatamorgane", kako je Vučo okvalifikovala status Kosova kao suverenog dela Republike Srbije.
Realnost da Srbija nema nikakvu jurisdikciju na Kosovu od 1999. godine potpuno se negira. Realno stanje nije bitno ukoliko se prihvati kao najviši zakonski akt i počne da deluje. Svako ko vidi istinu postaće izdajnik i protiv njega će moći da se pokrene čitava državna mašinerija. Pogotovo ako počne da se bavi pitanjem života i statusa Srba na Kosovu.
Ovaj problem je postao aktuelan tek po pokretanju inicijative nevladinih organizacija. Dok su se one bavile samo albanskom stranom bile su okvalifikovane kao izdajnici, ali nisu smetale sistemu. Sada kad su ljudska prava ljudi koji žive na Kosovu predmet delovanja nevladinih organizacija, a naročito Srbi kao ljudi kojima se osporava svako pravo saradnje sa pripadnicima drugog entiteta, kao dirigovano iz severne Mitrovice kao legla profašističkih, iz Beograda instruiranih snaga. Tako Srbi na Kosovu pod pritiskom obe strane, i od militantnih Albanaca i od militantnih Srba, nemaju osnovne uslove za preživljavanje.
Novi Ustav s rešenjem kakvo predlaže Vlada potpomognuta radikalima pokrenuće samo kolone izbeglica koje će završiti u sabirnim centrima širom Srbije. Pitanje je da li na ovaj način Vlada pokušava da reši problem neravnomernog razvoja regiona i opustošenosti cele južne Srbije, ili će kao i dosad ti ljudi završiti na marginama velikih gradova radeći poslove za nadnicu koja je ispod svakog ljudskog dostojanstva daleko od stvarnih ljudskih potreba.
Ovakva slika Kosova je daleko od medija. Pitanje kako probiti medijsku blokadu za istinu o Kosovu ostalo je bez odgovora. Bez odgovora je i pitanje kako zainteresovati političare za ovakve vrste razgovora. Čedomir Jovanović se pojavio sa zakašnjenjem, održao slovo nevladinim organizacijama i otišao, što je izazvalo revolt kod učesnika. Očigledno da je politika lobiranja za sopstvene interese iza zatvorenih vrata jedini način koji poznaju naši političari. Javna rasprava je za njih previše zamorna i preopširna i u njima se ne snalaze najbolje.
Ipak, ovaj incident nije poremetio rad okruglog stola. Staša Zajović iz Žena u crnom predložila je da se oformi ad hoc koalicija nevladinih organizacija i političkih partija koja bi bojkotovala referendum o novom Ustavu, bez obzira na astronomsku cenu referenduma. Njen sledeći zaključak je da je neophodno pokušati pridobiti medijsku pažnju i pošto je status Kosova, bez obzira na pokušaje srpskih političara, potpuno izvestan pitanje je šta da se radi u nevladinom sektoru posle proglašenja nezavisnosti Kosova. Tek tada se očekuju sukobi vezani za prenaglašene socijalne probleme.
Isključivost nacionalističke politike u obe zajednice ojačala je kulturu nekažnjivosti zločina, proglašavanje zločinaca za heroje i njihovo veličanje, što vodi potpunom nedostatku bezbednosti na Kosovu. Militantne grupe i jednih i drugih, i Srba i Albanaca, ometaju život poštenih građana preteći im i ucenjujući ih.
  Tanja B. Lončar
 
Događanja
Republika
Copyright © 1996-2006 Republika