NIN u vrzinom kolu spletaka
Da bi se umanjila opasnost od dominantnog
nacionalističkog ekstremizma, kao protivteža konstruiše se "građanski
ekstremizam"
NIN se specijalizuje za pravljenje afera
i zbunjivanje javnosti. Nekada informativan i analitičan, spao je na proizvodnju
intriga na kojima bi mu mogle pozavideti mnoge "žute" novine.
U poslednje vreme NIN se proslavio dvema
temama kojima je pre mesto u Kuriru ili
sličnim listovima, ali su iz viših razloga plasirane baš na stranicama nedeljnika
koji se smatra ozbiljnim i uglednim. Najpre se pojavila serija članaka Nikole
Vrzića o "trećem metku" koji je navodno ubio premijera Đinđića,
a sada obiman tekst Zorana Ćirjakovića "Majka druge Srbije" koji
je objavljen u dva nastavka aprilskih brojeva. Činilo se da je NIN
dosegao dno time što je toliko vremena i prostora posvetio nastojanju da
unese zabunu u rasvetljavanje ubistva nekadašnjeg premijera i glavnog optuženog
Legiju oslobodi sumnje kako bi ovaj nastavio da u miru piše romane i jednog
dana, što da ne, dobije i NIN-ovu nagradu.
Posle nalaza veštaka iz Visbadena koji su demantovali "teoriju"
o trećem metku, NIN umesto da se tako moralno
ugruvan preispita nastavlja da pada
sve niže. NIN je spao na providno
podmetanje. To se najbolje vidi na primeru članka "Majka druge
Srbije" čija je glavna junakinja ugledna istoričarka Latinka
Perović.
Članak ambiciozno najavljuje pokušaj da se razjasni šta je druga
Srbija, i naročito - kakva je uloga Latinke Perović kao njene "majke".
Terminom druga Srbija, da podsetimo, kolokvijalno se označava politička
i kulturna opcija koja se zalaže za moderno, otvoreno društvo i
uključivanje Srbije u
|
|
|
Georges-Pierre Seurat, Sunday
Afternoon on the Island of La Grande Jatte,
1884-1885.
|
 |
Evropu. Takvom društvu nije potrebna nikakva majka, za razliku od onih tradicionalističkih
i totalitarnih opcija koje su u stalnom traganju za "ocem nacije".
NIN prebacuje ovoj istoričarki da je tajnovita,
a sam primenjuje policijski metod otvaranja dosjea i navođenje anonimnih
izvora. Umesto razjašnjenja u kojima bi se sučelili argumenti istoričara,
politikologa, sociologa, što bi bilo u skladu sa namerom, kako je istaknuto
na početku teksta, da se istraži "druga Srbija", NIN
nudi galeriju anonimnih sagovornika koji kleveću ne samo Latinku Perović
kao istoričarku i političarku u periodu komunizma, nego i sve one koji kritički
misle - dakle nevladine organizacije, nezavisne medije, građane koji se
opredeljuju demokratski, pojedince i stručnjake čije delovanje i ideje odudaraju
od glavne, ekstremne nacionalističke struje.
Ekstremni nacionalizam postao je toliko dominantan da je zbog njega dovedena
u pitanje evropska budućnost Srbije. Da bi se taj nacionalizam zabašurio
i umanjila opasnost koju predstavlja po budućnost države i društva, tvorci
NIN-ovog pamfleta konstruisali su "liberalni
ekstremizam" kao protivtežu dominantnom nacionalističkom ekstremizmu.
Potkrepljujući tezu o "građanskom ekstremizmu" izjavama anonimnih
sagovornika koji se, navodno, plaše da im se objave imena, NIN
stvara atmosferu opšteg nepoverenja i sumnjičavosti. Autori članka (jer
je očigledno da iza njega stoji timski rad) imaju za cilj da zavade ljude
i blokiraju kritičku delatnost. Smeta im građanska Srbija i zato je proglašavaju
ekstremističkom računajući na odbojnost pristojnih građana prema svemu što
je ekstremno. Latinku Perović, istoričarku snažnog kritičkog duha, uzeli
su kao metaforu "građanskog ekstremizma" ne samo zato što uporno
ukazuje na žilavost i ukorenjenost nacionalizma u novijoj srpskoj istoriji,
nego i zbog njene komunističke prošlosti. Namera NIN-a
je da pokaže da sve ono što je građansko ima sumnjivo, komunističko poreklo
i da je predodređeno za ekstremizam.
Članak u NIN-u pripada onoj crnoj seriji
intrigantskih i podmetačkih tekstova kao što su "Vojko i Savle"
i "Ćuruvija dočekao NATO bombe". Prvi članak imao je za posledicu
odlazak Gojka Nikoliša iz zemlje, a drugi - ubistvo Slavka Ćuruvije. Šta
treba da očekuje Latinka Perović?
|