»Jugoremedija«: jedno raskršće
Radnici akcionari »Jugoremedije« biće
nukleus jednog početka konačnog raskida sa vremenom nekažnjenih zločina
i pljački i temelj novog doba
"Slučaj Jugoremedija" još traje i u sudskim institucijama. Radnici
- mali akcionari, njih 160, vode već drugu godinu vlasnički spor oko zakonitosti
dokapitalizacije; 140 otpuštenih radnika vodi radne sporove pred Opštinskim
sudom u Zrenjaninu; protiv njih se vodi i prekršajni postupak, po nalogu
Inspekcije rada, oko navodnog sprečavanja menadžmenta i obezbeđenja da uđe
u fabriku; i konačno, u toku je krivični postupak protiv "četvorice"
za "učešće u skupini ljudi koja je zajedničkim delovanjem učinila teško
nasilje" u poznatim događajima tokom štrajka i intervencije trostruke
sile (privatno obezbeđenje, policija, žandarmerija) od tri stotine ljudi.
Viši trgovinski sud u Beogradu odbacio je žalbu malih akcionara (15. 09.
2005) u vezi s dokapitalizacijom i potvrdio presudu Trgovinskog suda u Zrenjaninu.
Podsećamo, i prvi kupoprodajni ugovor je pravno krajnje problematičan. Na
aukcijskoj prodaji, za blizu milijardu dinara, kontroverzni biznismen Jovica
Stefanović Nini kupio je 41,9% vrednosti firme. Uočeno je da nije dostavljena
bankovna garancija za 360 miliona dinara za investiciono ulaganje, da ne
postoji potpis tadašnjeg direktora, da je pušten u posed bez većinskog paketa
i da je već prvi upravni odbor u brojčanom odnosu želeo da marginalizuje
male akcionare. Vlada Srbije naložila je Akcijskom fondu Srbije 20. 05.
2004. godine da raskine Ugovor, što ona i čini ali bez pravnih posledica.
Potrebna je međunarodna arbitraža, a ministar Dinkić tvrdi da država za
to nema para (17 hiljada dolara). Sporna dokapitalizacija se obavlja konverzijom
navodnog duga "Jugoremedije" prema "Jaki 80" (isti vlasnik,
Nini) u iznosu od 280 miliona dinara, registruje u
Trgovinskom sudu u Zrenjaninu, tako da je sada njegov procentualni
deo većinski i iznosi 61%. Tužbeni zahtev malih akcionara odnosi
se na poništavanje ove transakcije, za određivanje privremenih mera,
odnosno da se do pravosnažnosti sudske odluke zabrani otuđenje i
opterećenje pokretnih i nepokretnih stvari. Najviše zbunjuje sudska
odluka u kojoj se nepostojeća Skupština akcionara od 17. 06. 2003.
i prethodna od 20. 05. 2003. sublimiraju, relativizuje se pojam
istinitosti podataka; originalni zapisnik, overena kopija ili izvod
sa sporne skupštine nije dokaz lažnih podataka. Ovakva promena vlasničke
strukture dodatno je umanjila mogućnost participiranja u upravljanju
firmom malih akcionara. Zapažamo nedoslednost državnih organa i
inverziju, za ono za šta treba da se zalaže država zalažu se mali
akcionari.
Kroz dva štrajka (januar i od maja 2004. do danas) sindikalna organizacija
je artikulisala svoje zahteve. Državni organi, u toku štrajka, izbacuju
radnike iz sopstvene fabrike, policija zabranjuje javni skup, a
"vlasnik" im preko menadžmenta uručuje 140 otkaza. Menadžment
tuži radnike za nelegitimnost štrajka (pobuna!), opštinski sudija
Dobrivoje Gajić (u međuvremenu napredovao u sudiju Okružnog suda)
presuđuje u korist "gazda", ali okružni sud u Zrenjaninu
presuđuje u korist radnika navodeći apsurdnost presuđivanja o štrajku.
Inspekcija rada naređuje vraćanje radnika na posao, što menadžment
odbija i plaća dnevno 20 hiljada dinara kazne (do sada 6 miliona
dinara), i javno u lokalnim sredstvima informisanja izjavljuje da
nikada neće primiti radnike
|
|
|
Pierre Auguste Renoir, Young
Woman Lifting Her Shirt, 1877.
|
|
na posao. Radni sporovi, u nas i inače beznadežno spori, sa ovako velikom
grupom ljudi još se teže obavljaju. Podeljeni su u sedam grupa a broj ročišta
je od 1 do 17! Nije se teško staviti u položaj ovih ljudi. U međuvremenu,
radnik Ćurčin Ljubivoje je preminuo, oko 40 radnika je hospitalizovano od
težih oboljenja, ukupno 220 dece deli socijalnu dramu svojih roditelja,
oko 100 porodica je bez ikakvih prihoda. Specifičnih struka, ovi farmaceutski
radnici danas preživljavaju radeći najneobičnije poslove: "čišćenje
tavana za parče slanine" (oglas u lokalnom listu), čuvanje dece ometene
u razvoju, najteže fizičke poslove.
Prekršajni postupak je okončan. Sudinice Korać i Felbab su odbacile prijavu
Inspekcije rada (Svetlana Šukić) o sprečavanju štrajkača da menadžment i
obezbeđenje uđu u fabriku tokom štrajka i sa "malim" zakašnjenjem
podnele prijavu protiv nekadašnjeg direktora Radovanovića, zbog sprečavanja
radnika da 29. 06. 2004. godine uđu u fabriku i zbog načina kako je 25 radnika
19. 08. 2004. dobilo otkaz, bez prethodnog upozorenja.
Kruna apsurdnosti državne logike je krivični proces protiv četvorice radnika:
Deurić Zdravka, Budišin Stevana, Jurišić Stevana i Branka Bundića. Već je
održano pet ročišta, izvode se dokazi i sa nestrpljenjem očekuje presuda.
Da li je moguće da su ova četvorica radnika ugrozila tri stotine članova
privatnog obezbeđenja, policije i žandarmerije u punoj ratnoj spremi, sa
oružjem, štitovima i šlemovima ("Proizvodnja Dragić").
A šta danas rade radnici akcionari AD "Jugoremedija"? Ne očajavaju.
Ova socijalna grupa neobičnog vitalizma i sa očiglednom vizijom normalnog
društva (i države) sakuplja potpise za peticiju kojom se traže izbori za
ustavotvornu skupštinu. Dosad im se 5000 Zrenjaninaca priključilo svojim
potpisima. Mislimo da će radnici akcionari "Jugoremedije" biti
nukleus jednog početka konačnog raskida sa vremenom nekažnjenih zločina
i pljački i temelj novog doba. Zato ih prepoznajemo kao dragocenost.
|