|
Književnik Miodrag Stanisavljević, višegodišnji
urednik i saradnik našeg lista, iz zdravstvenih razloga je sprečen da
piše nove tekstove. Dok se ne oporavi, u ovoj rubrici, koja već godinama
nosi beleg njegovog dara, objavljujemo njegove ranije tekstove.
Ur.
Ta teška reč »izvin'te«
Na savetovanju divljih svinja
zaključeno je:
Svi treba da se izvine svima!
"Oprostite, susede, bio sam svinja!"
"O ništa, ja sam bio krmak veći!
Svinjskoj se ćudi ne može uteći!"
Na savetovanju divljih svinja
svi su lili svinjske suze
i grickali kuvane kukuruze.
Mediji sve češće postavljaju pitanje: da li velikodostojnici nove vlasti
valja da se izvine našim susedima zbog Miloševićevih ratničkih pohoda?
Srpska premudrost našla je veleumni odgovor na to pitanje: svi u bivšoj
Jugi treba da se izvine svima! Kakvo bi to krasno pozorje bilo! Svi bi
brisali suze, izvinjavali se i klanjali se jedni drugima kao u japanskim
filmovima. A žive dokaze podlosti ovog predloga (Vukovar, Dubrovnik, Zadar,
Sarajevo, Omarsku, Keraterm, Foču, Srebrenicu...) valjalo bi ograditi
visokim limenim tablama i panoima s reklamama za "Marlboro".
Neki momci, iz Podgorice i Beograda, smogli su bar toliko snage da "izraze
žaljenje", što je eufemistička forma izvinjenja, poluizvinjenje na
pola usta. Jer, "žaljenje" govori o ličnom osećanju, nikad nema
nužni prizvuk molbe koju traži forma pravog izvinjenja. U narodu ta forma
ponekad ima i posprdnu, ciničku boju ("Žalim slučaj", kaže se).
Velikosrpski nacoši i kartografi najsrećniji bi bili kad bi nam se naši
susedi, kojima smo pokušali da otmemo teritorije da bi "svi Srbi
u jednoj državi" otmeno živeli, izvinili što su osujetili te nebeske
planove.
Čin izvinjenja - taj minimalni otklon od osvinjenosti i mali, najjevtiniji
dokaz uljudljivanja - osujećuju, nažalost, još uvek živa nacionalna prepotencija
i neke, teško premostive, psihološke prepreke. Kako da se, recimo, izvinimo
Hrvatima? Em smo se izblamirali u svetu sa Vukovarom i Dubrovnikom, em
su nas vojno porazili za samo tri dana. I još da im se izvinjavamo!
Što se mene tiče, čin izvinjenja je i suviše jevtina i vapijuće nesrazmerna
nadoknada za sva zla i zločinstva koja su velikosrpski nacoši počinili
u naše ime. Izvinjenje paše uz nagaz na žulj u autobusu ali postoji li
izvinjenje za Srebrenicu? To što je učinio Vili Brant više je koristilo
njemu nego žrtvama Aušvica. Jedini pravi oblik našeg izvinjenja susedima
(i izvinjenja nama samima) bila bi brza i odlučna osuda dedinjske osvajačke
politike i izručivanje, bez skrupula i kolebanja, ratnih zločinaca gospođi
Karli del Ponte. Što dalje oni budu bili od ove zemlje vazduh će ovde
biti čistiji.
Izborni plen
Naš je kadar
- za sve kadar!
(večernja pesma DOS-ovaca)
Slušam na radiju kako su se DOS-ovci i Momovi socijalisti zdogovorili
o raspodeli funkcija u važnim javnim preduzećima i ustanovama. Ako je
u jednoj "firmi" šef iz DOS-a njegov zamenik je iz SNP-a što,
logički, vodi tome da u prvoj sledećoj "firmi" načelnik mora
biti iz SNP-a, a njegov zamenik iz DOS-a. Kojeg li sklada, koje li simetrije!
Ali, pokazuje se, simetrija nije uvek obeležje lepote, ona je ovde znak
nakaznosti jednog principa.
Danima i noćima članice DOS-a igrale su igru slagalice budućih "resora".
Raspodela važnih resora je srpska mora. Šta li se tek zbiva po gradićima
i varošicama, o selima i zaseocima da i ne govorimo? Naš je kadar kadriji
od kadra druge partije ili partijice. Svaki je naš Član bogomdan za svako
važno mesto. Svako mora biti dobro postavljen, niko ne sme biti zapostavljen
niti za kasnije ostavljen. (A za sve naše zaslužne Članove treba obezbediti
bolje stanove i zadovoljiti za njihovu dečicu životne planove.)
Koja li će frtutma i jagma za "resorima" i "dobrim nameštenjima"
nastati kad DOS pobedi na republičkim izborima. DOS je, podsetimo, koalicija
od 18 partija! Koliko nezadovoljenih ambicija, koliko neostvarenih životnih
planova ulazi u igru koja se zove vladanje zemljom Srbijom! Koliko želja
pokušava da se utaži u prilici koju je samo nebo poslalo!
Ono što se zbivalo u Nušićevo vreme bilo je za komediju, ovo danas - biće
za grotesku. Ako gola pripadnost može postati ključ životnog uspeha onda
će to obeshrabriti svako dugotrajno učenje i usavršavanje u struci.
Etnolozi znaju ponešto o odnosu Srba prema ratnom plenu, sada imaju priliku
da se pozabave njihovim odnosom prema izbornom plenu.
Republika br. 250, 1-15. decembar 2000.

|