homepage
   
Republika
 
'umor u glavi
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Njihov uspeh i naš peh

Kada opazite da vam skoro svaki dan završava besom i psovkama tada shvatite da družinu koja čini vladu ove zemlje više ne treba kritikovati već da je treba rušiti. Što pre padne ova vlada imaćemo manje izgubljenih dana.
Sa novom vlašću je kao sa modernom elektronikom. Prve godine po izlasku na tržište cena im je visoka. Ubrzo potom cena vrtoglavo pada. Još malo potom sve to postaje bezvredni komplikovani krš koji funkcioniše, ne kvari se, ali koji više ne zadovoljava nova merila efikasnosti. Ne može se prodati osim za sitniš i to samo onima krajnje neupućenim. I završava na otpadu.
Dosovska vlada još nije postala svesna činjenice da je postala slična vrsta modernog otpada. Ona misli da joj to što još ima parlamentarnu većinu, što još funkcioniše, što "pazi to radi" predstavlja dovoljan razlog za opstanak. Njoj ne fali nijedan deo, ona, kad je uključite u struju i pritisnete odgovarajući gumb, "radi", ali to ne znači da je sposobna da reši probleme društva. Radi, ali je za bacanje.
Problem sa aktuelnom vladom je i problem sa njenim premijerom, jednom prilično arogantnom i ciničnom osobom. Niška arogancija i cinizam nisu privlačniji od požarevačke arogancije i požarevačkog cinizma. Ali, i te značajke nisu najbitnije. Srpski premijer kao glavni procesor reformske mašine ne radi na dovoljnom broju megaherca, onom broju koji bi bio u stanju da skonta glavne probleme i da ponudi prava rešenja. Stavljanje šape na Narodnu banku upućuje na anahroničnost traženja rešenja. Veber je u zakonu hijerarhijskog napredovanja ustvrdio da svaki činovnik napreduje toliko dok ne završi na mestu za koje je potpuno nesposoban. Nesposoban da shvati i da je nesposoban, dodao bih ja.

Gospođa Kori

Sijalica tvoja ne gori
(eh, struje nemaju ni ptičja gnezda)
al' sve jače sija zvezda
naše dične gospođe Kori.

Tvoj pad, svagdanji,
njenog je uspona merica.
Juče je bila ministrica,
danas - guvernerica.

Ona je školovana, ambiciozna,
mlađahna i lepa.
Juče je bila gospodar mraka,
danas - gospodar tvog džepa...

U prošlom broju Republike pisao sam da će Narodna banka umesto guvernera dobiti guvernantu koja će ispunjavati prohteve razmažene dečice. Koja će, na sledećim izborima, glasati za darežljivu vladu. U tom času nije se znalo ko će biti novi prvi čovek Narodne banke. Igre reči, pokazalo se, imaju proročanska svojstva. U kalamburnoj zemlji važe zakoni kalambura. Kao ambiciozna i energična žena gospođa Kori je postala ministarka energetike. Sačuvaj nas bože od energičnih dama čija energija kao učinak ima to da nam svima svakog dana bude gore. Da bismo svakog dana, u svakom pogledu, napredovali. Jadac. Napredovaće samo gospođa Kori. Ona, kad je to u pitanju, nema skrupula. Odlazeći, ostavila nam je svima u nasleđe tzv. fiksnu naknadu za nešto što nismo potrošili. Ona je spremna da naplati ništa da bi napredovala.
Bojim se da će nam kao guvernerka opet prodavati ništa za nešto (kao u popularnoj dijaloškoj igri Duška Radovića). Prodavaće nam bezvredni papir sa hologramom za evriće i dolare. Valjda je zato i izmišljen pojam tranzicije da bi žene kao Kori Udovički mogle da ispune svoje ambicije. Uvek se nađu oni za čiji je životni uspeh cena opšti životni peh.

Janjo i Kolo

Gledam na televiziji vladine činovnike Janja i Kola. Dve junoše naših dana, dva miljenika sreće. Jednom je roditeljka Majka Janja iz narodne izreke, drugi je naprosto miljenik Kola Sreće. Dva mlada moćnika (novi tip na srpskoj političkoj sceni). Tako mladi a tako nafatirani! Tako mladi a tako krvoločni! Dva mlada srpska Rastinjaka. Dva egzemplarna egzemplara. Dva primerka tipova iz džipova (od kojih begam i kad je zeleno na zebri). Dva tipusa koja kad vidite refleksno opsujete. Naravno, u bradu. Dva najsposobnija sposobnjakovića među Srbima. Dva skoro mitska polifunkcionalna bića, sposobna da budu šefovi kabineta, savetnici, sanatori, stečajni upravitelji, lustratori, degustatori, frustratori, stručnjaci za čelik, za bakar i majstori za popravku naftnih platformi, jer su drčni i u životnoj formi. Naličje lišća vidimo samo kad vetar dune. Bio je dovoljan samo trenutak pojavljivanja ovih tipusa na ekranu da sagledamo nepoznato naličje ove vlasti. I njihov uspeh i naš peh su povezani.

  Miodrag Stanisavljević 

 

Republika
Copyright © 1996-2004 Republika & Yurope