Kazivanja medicinske sestre i poslovne
žene
Razgovor s Marijom Ognjanov (Subotica)
vodila Marta Petković, oktobra 2001. godine. Oprema redakcijska
Porodica
Imate li porodicu, s kim
živite?
Imam tri ćerke, jedna živi s nama, muž, moja majka, svekrva i ja živimo
u jednoj kući. Nas petoro živimo zajedno.
Šta vama znači porodica?
Za mene je porodica najveća motivacija, najvažnija stvar na svetu.
Porodica je jako važna pogotovo zadnjih nekoliko godina kada su se
ljudi zatvorili u sebe, jedinu podršku čovek može dobiti samo od porodice.
Mislim da je uloga porodice došla mnogo više do izražaja nego ranijih
godina.
Koje probleme imate u porodici?
Imamo malih zdravstvenih problema i generacijskih nesuglasica. Mnogo
nas živi u toj kući, ali nažalost mogućnosti u materijalnom pogledu
su dosta skromne, pa smo primorani da bude tako. Živimo relativno
miran porodični život.
Da li postoji podela rada u porodici?
Postoji nekakva podela, moglo bi se to još korigovati. Odrasli su
svi zaposleni, pa naravno da malo vremena imamo svi za poslove u domaćinstvu.
Onaj koji je kod kuće radi sve što stigne.
Koliko vremena dnevno boravite
kod kuće?
Od 7 uveče do 7 ujutro.
A vikendom?
Vikendom ne radim, ta dva dana posvećujem porodici. Nikad ne dopuštam
da bilo ko poremeti subotu i nedelju. Tada se isključivo bavim porodicom.
Sem ako je radna subota, ali i onda mi ostaje subota posle podne i
cela nedelja. Ne verujem da moje odsustvo ceo dan iz porodice bilo
kom članu smeta. Najmlađa ćerka mi stiže iz škole otprilike u isto
vreme kada i ja. Onda joj pomažem oko učenja do pola deset, posle
nekih pola sata ili sat zabavljam baku (moju majku) i tek posle dolazi
moj privatni život.
Poslovi
Šta je vaše zanimanje?
Ja sam medicinska sestra, a ujedno i vlasnik jedne privatne firme.
Radim punom snagom oba posla.
Čime se bavi ta privatna firma?
To je agencija za reklame.
Kada ste osnovali firmu?
To je mlada agencija, postoji tek od pre godinu dana.
Kako ste došli na ideju da otvorite
takvu jednu agenciju?
Radila sam ranije kod jednog privatnika. Ta firma je bila sličnog
profila kao što je sada moja. Ideja potiče odande, i zašto da radim
za nekog kada to mogu i sama.
Da li vam to donosi glavni prihod?
Nažalost, u zdravstvu je stanje još uvek loše tako da glavni prihod
obezbeđuje ta firma.
Da li nekog zapošljavate?
Da, imam sekretaricu i naravno ljude sa kojima sarađujem.
Sa koliko ljudi sarađujete?
Aktivno sa oko 10.
Koliko dugo radite u zdravstvu?
Trideset jednu godinu.
Šta se u tom periodu promenilo
u zdravstvu?
Značajne promene su se dešavale. Neke promene su bile pozitivne, neke
negativne. Kada sam započela svoju karijeru imali smo mnogo veću platu,
mogli smo obezbediti normalan standard života. Zaposleni sa srednjom
stručnom spremom mogli su solidno živeti. Po mom iskustvu, zadnjih
15-20 godina srednji kadar mnogo teže živi. Najviše osoba u zdravstvu
je zaposleno sa srednjom školom, oni su potisnuti u niži sloj. Osobe
u zdravstvu imaju specifičnu stručnu spremu i mogu raditi samo u oblasti
zdravstva. Ta činjenica je i mene naterala da razmislim čime bih mogla
svojoj porodici obezbediti materijalnu sigurnost. Za ovih 31 godinu
pogotovo 15 zadnjih, morala sam se uvek još nečim baviti.
Šta ste sve radili?
Pravila sam veštačko cveće kroz veoma dug period, posle sam šila,
pa sam se bavila kozmetikom. Uvek sam težila tome da radim ono što
najviše odgovara mojoj prirodi i da je još profitabilno. Najstrašnije
je to kada se čovek navikne na jedan normalan standard života, a treba
se toga odreći. Jako je loš osećaj kad čovek ne može da priušti sebi
da deci pruži sve što oni žele. To su ti momenti koji su me naveli
da iznađem neko rešenje da obezbedim porodicu.
Da li ovo privatno preduzeće
zadovoljava vaše potrebe?
Po mom mišljenju, da. Proteklih godinu dana rada su na neki način
obezbedili materijalnu sigurnost porodice. Svako privatno preduzeće
nosi u sebi neki rizik, a isto je i u zdravstvu.
Da li neko od članova porodice
radi u vašem preduzeću?
Prisutni su kao ispomoć. I moj muž i moje ćerke, po potrebi, tako
da je pravi porodični biznis. Ipak, najviše mi pomaže muž, mada je
ideja od mene potekla i mislim da prihvatam na sebe otprilike 80%
poslova. Mislim da je suština privatnog preduzetništva da kad čovek
krene u tako nešto dobije dovoljno podrške iz pozadine, od porodice.
Tako je puno lakše prebroditi sve prepreke. Jako je važna podrška
porodice, naročito u momentima velikih odluka. Ja sam jako kreativna
osoba, ali ništa ne bih mogla postići bez podrške mojih bližnjih.
Čovek može biti stvarno kreativan ako je u harmoničnom okruženju.
Da li je to posao koji biste
voleli da radite do penzije?
Ne do penzije, nego čak do moje smrti. Ovo mogu da izjavim, jer karakter
ovog posla nije vezan za godine. Kad je čovek privatnik toliko se
i ne bavi pitanjima penzije. Znam da ima nekih koji jedva čekaju penziju,
ali pošto ja nisam tipična domaćica ja se prema tim stvarima ne odnosim
tako.
Da li ste slučajno imali i drugih
ideja koje niste mogli da ostvarite, zbog nedostatka kapitala?
Naravno, imala sam i druge ideje, ali u suprotnosti sa Zapadom ovde
kod nas čovek može ostvariti samo ono za šta ima materijalnu podlogu,
dok kod njih dobre ideje se podrže raznim kreditima.
Da li je nova vlast voljna da
pomaže?
Jako puno problema su nasledili od prethodne vlasti. Ova nova je spremna
da pomaže, samo kada bi bila u mogućnosti. Zadnjih 10-15 godina sve
je išlo nizbrdo, a to okrenuti nabolje je teško. Moramo biti strpljivi,
a mislim da baš ta osobina - strpljivost - najviše fali u čoveku.
Mislim da građani više očekuju od vlade, brže i ozbiljnije promene.
Ali moramo biti realni, za kratko vreme velike promene ne možemo očekivati.
Realno, za sve stvari treba vreme. Dok u zemlji ne dolazi do stabilizacije
velika ulaganja sa Zapada ne treba očekivati, jer oni ulažu samo u
politički stabilne države. Promene moraju da se dešavaju na svim nivoima.
Razočaranje je izazvalo to da nije došlo do promena ni tamo gde su
mogli jednostavno doneti nove zakone. Mislim da je prvi korak ipak
trebalo da bude promena zakona na svim nivoima, što bi kasnije stvorilo
mogućnosti za dalje promene u društvu.
Urbano i socijalno okruženje
Rođeni ste u Subotici?
Da.
Oduvek tu živite?
Uvek, izuzev jednog kraćeg perioda koji sam provela u Kanjiži, pre
30 godina, kad sam završila srednju medicinsku školu i nisam mogla
ovde da se zaposlim.
Da li vam se sviđa Subotica kao
grad?
Po meni je ovo najlepši grad.
Šta vam se sviđa u Subotici?
Sve. Sviđaju mi se ljudi, kao i izgled samog grada. U globalu, sve
se ne može uporediti ni sa jednim gradom.
Gde biste se odselili da su vam
mogućnosti neograničene?
Ne verujem da bih se odselila.
U zadnjih 10 godina da li vam
je padalo na pamet da se odselite?
Puno puta sam razmišljala o tome, međutim, svaki put isključivo iz
materijalnih pobuda. Ali i da sam otišla sigurno bih se kasnije vratila.
Ali uvek smo našli dovoljno razloga da ostanemo. Gledano iz današnje
perspektive, možda je i bolje da smo ostali. Svi stresovi, sva negativna
dešavanja koja su nas snašla u proteklom periodu možda imaju i neku
dobru stranu, jer ljudi danas na svoju porodicu i bližu okolinu ne
gledaju kao ranije, nego je puno više cene. Ranije nam je puno više
značio društveni život nego porodica.
Da li ste član neke organizacije,
društva?
Ne.
Idete li u crkvu?
Jesam religiozna, ali neredovno posećujem crkvu, eventualno godišnje
2-3 puta. Religiozna sam pošto kako se odvijao moj život ne mogu sve
objasniti slučajnostima.
U težim momentima možete se osloniti
samo na užu porodicu ili i na prijatelje?
Na užu porodicu, na muža, decu. Ne kažem da nemam prijatelje, ali
su oni ipak u drugom planu. Naše društvo bi trebalo da se kreće u
tom smeru da razvija u ljudima porodičnu centriranost. Ranije smo
se puno bavili nebitnim stvarima, a zapostavili smo porodicu, očuvanje
porodice i negovanje porodice treba da je na prvom mestu.
Imate li prijatelje?
Naravno. Veoma nam je širok krug prijatelja, mada se u zadnjih nekoliko
godina malo suzio, jer su neki otišli u inostranstvo. I nivo standarda
je doneo svoje posledice u vidu ređih kontakata sa prijateljima.
Šta je sa onima koji su se odselili,
da li održavate sa njima kontakt?
Da.
Da li su se promenili ti ljudi
u novim sredinama?
Da, značajno.
U kom pravcu?
Možda je način života doveo do toga da smo posle nekoliko godina sreli
apsolutno druge ljude u njima. To su oni i sami priznali. Kada su
otišli znali su se uklopiti u novu sredinu, međutim, sad kad se vrate
kući neke stvari im deluju čudno. Zato se radujem da smo ostali, jer
se nisam trebala menjati i prilagođavati.
O čemu pričate sa prijateljima?
Pa, nažalost, u zadnjih nekoliko godina, mada smo sto puta obećali
sebi da nećemo o politici, ipak se svaki razgovor završi na toj temi.
Susreti počinju tako da svako jadikuje na teško materijalno stanje,
a to je usko povezano i sa politikom. Susrete drugačijeg karaktera
doživljavamo sa stranim gostima, recimo iz Mađarske.
Da li imate nesuglasica u političkim
pitanjima sa prijateljima?
Sad te razlike nisu toliko izražene kao pre nekoliko godina.
Kada su bile najveće suprotnosti?
1991, 1992, 1993. bile su značajne razlike u viđenju stvari među nama,
ali to sve nije prekinulo naše druženje. Možda čovek ponekad bez svoje
volje padne pod neki uticaj koji propagira i prilikom prijateljskih
susreta, međutim, nakon izvesnog vremena i trežnjenja menja svoje
ubeđenje tako da se ja trudim da na osnovu političkog uverenja ne
otpisujem ljude.
Da li se kartate?
Da, svako veče sa mojom majkom.
Koliko ima godina vaša majka?
Osamdeset jednu.
Da li se bavite sportom?
Momentalno ne. Jedno vreme sam se bavila aerobikom i išla sam u teretanu.
Međutim, zbog manjka vremena u poslednje vreme morala sam da odustanem
od takvih aktivnosti.
Da li vam nedostaje sport?
Jako, jer mislim da ko ima dobru telesnu kondiciju na svim poljima
života može više da ostvari. U dubini duše nikad nisam odustala od
sporta, isključivo zbog manjka vremena ne radim ništa u zadnje vreme.
Pošto moja ćerkica, koja pohađa II razred osnovne škole, od ponedeljka
ide prepodne u školu, neće biti učenja uveče, tako da ću verovatno
moći više vremena da odvojim za sebe i sport.
Da li joj treba puno pomagati?
Nažalost da, nastavni plan je toliko prebukiran, a naša učiteljica
traži maksimum od dece, tako da sam prinuđena da joj s vremena na
vreme pomažem. To iznosi 2-2,5 sata dnevno.
Samo joj vi pomažete ili i muž?
Uglavnom ja, pošto moj muž ima manje strpljenja za takve stvari. A
s druge strane ima malo više respekta prema meni, tako da me sa tim
problemima sačekaju uveče. Između ostalog i na ovim poljima smo očekivali
promene od 5. oktobra, da se u tom smislu rastereti porodica.
Ako vam se nešto u domaćinstvu
pokvari, ko otklanja kvar?
Neke sitne stvari zna da reši moj muž, ali za veće probleme zovemo
majstora.
Kako se hranite?
Kvalitetno, međutim, non-stop sam na dijeti, delimično zbog zdravstvenih
razloga, a s druge strane i zbog estetskih. U ovom poslu čovek nikad
ne može da se opusti. Ne mogu sebi dozvoliti da se zbog nekvalitetne
ishrane razbolim, jer bi onda trpeo privatni biznis. Mislim, u globalu,
cela porodica se dobro hrani, mada se ne razbacujemo, jer sam i ja
tako vaspitana, a i još nisu stigla ta vremena kad čovek može dozvoliti
sebi sve što god zaželi.
Da li volite da čitate?
Da, jako volim da čitam i činim to kad god imam vremena. Nažalost,
vreme koje mogu na takve stvari da izdvojim jako je redukovano iz
već poznatih razloga. Čitati u poslednje vreme mogu jedino za vreme
godišnjeg odmora. Pošto se moj posao ne završava sa prestankom radnog
vremena, na primer, i juče sam do ponoći prevodila, stvarno malo slobodnog
vremena imam za svoje užitke.
Jeste li često umorni?
Ne bih rekla da sam tip čoveka koji se lako umori, uživam u tome kad
sam angažovana i aktivna. Jedino čega se ne odričem je da ne volim
rano ustajanje. Mada sam i na to ponekad primorana. Mogla bih zamisliti
svoj život da nikad pre osam ne moram izići iz kreveta.
Da li idete na letovanje?
Letovanje je isto segment našeg porodičnog života na koji obraćamo
dosta pažnje. A po mogućnosti idemo i na zimovanje. Mislim da je letovanje
jako važno, jer je onda porodica na okupu, bez nekih posebnih obaveza.
A nisu zanemarivi ni zdravstveni razlozi.
Informisanje
Koju štampu čitate?
Ne pratim štampu. Informacije koje su meni potrebne čovek ne saznaje
iz novina, nego iz stvarnog života.
Koje TV kanale gledate?
Pošto su nas proteklih godina domaći mediji razočarali, uglavnom pratim
mađarske kanale: M1, M2, RTL Klub, CNN itd. Oko 5. oktobra su i naši
kanali bili jako aktuelni, a u današnje vreme na našim kanalima volim
da pratim okrugle stolove i otvorene emisije.
Pratite li program Subotičke
televizije?
Jako malo.
Da li danas domaći mediji objektivno
informišu?
Da, mislim tu na BK televiziju, Pink, ali u globalu osećam jako veliki
zaokret u medijima, barem što se vesti tiče.
Da li strani mediji daju dovoljno
prostora događajima kod nas?
Po meni, ne. Baš sam konstatovala zadnjih nedelja da su nas prebrzo
zaboravili. Verovatno nismo više toliko interesantni.
Da li poznajete neke dobro obaveštene
ljude?
Ne baš i nisam se trudila da takve ljude upoznam.
Gde se informišete o aktuelnostima
u gradu?
Iz svakodnevnog života.
Šta biste promenili kod naših
elektronskih medija?
Iako na tom polju nisam baš jaka, trebalo bi drastično podići nivo
zabavnih emisija. Imam osećaj da našim kanalima još uvek vladaju bezvredne
novokomponovane pesme. Fale mi emisije koje bi roditelji i deca zajedno
mogli da gledaju, npr. putopisi i emisije o prirodi. Previše je takvih
programa koji su interesantni samo za pojedine članove porodice.
Promene
Lično vama, kakve promene je
doneo 5. oktobar?
Pa, mnogo štošta. Prvenstveno, stekla sam privatnu firmu, jer su mi
ti događaji dali dodatni podstrek. Mada te promene se zasad ne odražavaju
na našem džepu, barem mogu "disati punim plućima". Sama
spoznaja o promenama je donela perspektivu, vratila nam se vera u
budućnost, što mi jako puno znači. Mislim da se više ne treba bojati
represije režima.
Znači, po vama, stvari se kreću
nabolje?
Da.
Šta vam sada najviše smeta od
dnevnih događaja u zemlji?
Najviše mi smetaju unutrašnje nesuglasice unutar DOS-a. Ali mislim
da te stvari ne smetaju samo meni, nego uopšte većini ljudi. Smeta
mi nadalje potenciranje problema Vojvodine i problemi u Crnoj Gori,
koji nam, po mom mišljenju, uopšte nisu potrebni. Ipak mislim da svi
treba da dobiju svoju šansu, i ako u Vojvodini misle da je za njih
rešenje autonomija, ne bi trebalo tu postavljati prepreke, jer koliko
se sećam, između ostalog, to je bilo u predizbornim obećanjima. Mislim
da bi sadašnja vlast trebala da održi svoja data obećanja ako hoće
da se razlikuje od one prethodne. Imam osećaj da tu neki previše žele
da ostanemo zajednička država, a s druge strane opet imamo neke kojima
se baš i ne živi sa nama. U svetu ima rešenje za svakakve situacije,
tako da ne treba izmišljati nikakav novi model, čemu smo mi skloni.
Možda bismo se trebali ugledati na švajcarski model, gde svaki kanton
ponaosob, kao i cela zemlja, jako lepo egzistiraju. Ako ove unutrašnje
sukobe ne rešimo brzo i efikasno strani kapital će biti sve nezainteresovaniji
za ovo područje. Nadam se da nam ne treba više primera da centralizacija
ne dovodi do dobrog.
Kako na vas utiču poskupljenja?
Utiču, ali ih prihvatam pošto su ona nužna u tranziciji. Treba da
naučimo da stvaramo iz realnih izvora, mada je to teško, ali je jedini
ispravan put. Da se ja pitam, ja bih ipak na državnom nivou dotirala
neke osnovne stvari koje utiču na život najnižih slojeva društva.
Mislim tu na mleko, hleb. Cene svih ostalih proizvoda treba da su
realne i da proizvođačima stvaraju profit, da privreda ne bi trpela
zbog socijalnog mira u društvu.
Kako ste doživeli 5. oktobar?
Svaki dan smo bili na korzou, kao i sav normalan svet.
S kim ste bili?
Cela porodica. Tačno 5. oktobra bila sam na radnom mestu kad je gradonačelnik
Kasa apelovao na građanstvo da izađe na ulice i probiju kordon milicije
koji su ih sprečavali da krenu za Beograd. Kad se to desilo i moj
muž je krenuo sa njima. Osećali smo u dubini duše da su to istorijski
trenuci ovog naroda i bili smo ponosni da možemo biti aktivni učesnici
tih događaja. Naročito moj muž, koji je krenuo u Beograd u jednoj
košulji.
Jeste li brinuli za njega?
Ne, osećala sam da će sve biti u redu, mada sam pomno pratila svaku
novu vesti iz glavnog grada.
Koji je razlog da se narod okrenuo
protiv Miloševića?
Mislim da je prevladala krajnje bezizlazna situacija običnog građanina.
A i arogantno ponašanje, naizgled samouverenost Miloševića mnogo je
doprinela njegovoj smeni. U tom trenutku svi su bili svesni da sa
Miloševićem nema promena i svi su bili spremni čak i na nešto gore,
samo da ga više ne bude na vlasti.
Kako se to ranije nije desilo?
Ne znam zašto se to nije ranije desilo jer sam uverena da on nije
pobedio na tri zadnja izbora. Ne kažem da on nije imao svoje pristalice,
ali oni nikad nisu bili u tom broju u kom nam je to prikazivano preko
medija.
Da li ste i prethodnih godina
išli na neke od protesta?
Naravno, išli smo na sve proteste.
Da li biste umeli da odredite
ključnog lidera u ovim događajima?
Ja mislim da najveće zasluge u svemu ovome ima Otpor, da bez njih
ni DOS ne bi ostvario pobedu. Moram istaći još G17, koji su ljudima
dali nadu i probudili osećaj da su promene na pomolu.
U kakvoj Srbiji biste želeli
da živite?
Malopre sam već istakla da mi se sviđa švajcarski model. Mogu zamisliti
Srbiju kao kantonizovanu zemlju, gde kantoni ne bi obavezno morali
da obuhvataju dosad prihvaćene geografske celine. A moguć je i veći
broj kantona, na primer 10.
Da li za to vidite neke realne
šanse?
Po meni, da. Pošto imam prijatelje i u užoj Srbiji, vidim da svako
teži nekoj svojoj samostalnosti.
Da li se promenio rad ustanova
u periodu od 5. oktobra?
U zdravstvu oduvek je bila prisutna disciplina bez obzira na političke
prilike u zemlji. Tako da se ni u pomenutom periodu ništa nije promenilo.
Da li se vide promene i na platama?
Malih pomaka nabolje primećujem. Međutim, ranije su plate bile preniske,
tako da mali pomaci nabolje nisu dovoljni. Drugim rečima, plate su
daleko od realnih, ali krećemo se u dobrom pravcu. Uopšte, poznata
stvar što se plata tiče jeste da je zdravstvo bilo na kraju liste,
ali se osećaju uticaji raznih donacija i pomoći, tako da se poboljšavaju
uslovi rada, i to je veoma bitno. Na primer, u zdravstvu od svih u
najgoroj situaciji je bila hitna pomoć, oni su sad dobili nov opremljen
auto i neka druga sredstva koja su bila neophodna za njihov rad.
Mito, korupcija...
Da li su te promene bile neophodne?
To bi znali reći oni koji rade tamo. Po meni, promene ponekad imaju
i neželjene efekte, tako da neki ljudi moraju da odu jer su podržavali
jednu politiku, bez obzira koliko su stručno radili svoj posao. Tu
malu dozu revanšizma valjda nosimo u sebi.
Da li vidite promene u drugim
javnim službama, na primer SDK, pošta?
Ne primećujem neke bitne promene. Verujem da ima i tamo promena na
višim nivoima.
Vidite li promenu kod šalterskih
radnika?
Odranije sam primetila da iza subotičkih šaltera, za razliku od prošlih
vremena, sede ljudi koji ne govore oba jezika ove sredine i pričaju
nekim čudnim dijalektom. To me ponekad ljuti, koliko i moje sugrađane.
Tragedija svakog čoveka je užasna, ali ipak na takva radna mesta ne
bi trebalo postavljati te ljude, sve dok se ne urbanizuju i u potpunosti
ne prihvate našu sredinu, jer u suprotnom to rađa nacionalnu netrpeljivost,
koja po mom mišljenju nije poželjna. Dok subotička deca nemaju zaposlenje,
na šalterima i u nekim službama gde je neophodna dvojezičnost sede
ljudi koji se, ne prihvatajući realnost svoje sredine, ponašaju čak
i arogantno. Na primer, nazove građanin službu 988 da sazna broj turističke
agencije "Putnik" na korzou i upita operatera: "Molim
Vas, dajte mi broj 'Putnika' na korzou". Odgovor: "Šta???
Hoćete da vam brojim prolaznike na korzou?!" Uvažavali smo svačije
probleme, međutim, mislimo da sad, pošto je došlo do promena, neko
bi se mogao vratiti tamo gde pripada i odakle potiče.
Da li se osećate sigurno u Subotici?
U globalu da, ali ipak je kriminal uzeo malo maha, tako da čovek mora
da obrati pažnju na obezbeđenje svoje imovine. Ta situacija nije karakteristična
samo za Suboticu.
Da li se javna sigurnost poboljšala
zadnjih godinu dana?
Jeste, barem naizgled, jer policajaca ima na svakom ćošku.
Da li se promenio pristup policajaca
nakon promena?
Činjenica je da sad ponekad možete i čoveka prepoznati u njima. Ponekad
možete licitirati oko visine kazne, tako da se krećemo prema boljem.
Ima li korupcije i u policiji?
Ima i biće, ali to nije samo njihova krivica. Treba tu uzeti u obzir
i razloge. Treba ljudima dati redovne plate iz kojih mogu egzistirati,
onda im neće pasti na pamet da uzmu mito, a i žao bi im bilo da izgube
posao koji je dobro plaćen. Sve dok toga ne bude, takvi su ljudi primorani
da uzmu mito. U globalu, ipak su nastupile velike promene, čovek se
više ne boji kad sretne policajca, mnogo su uljudniji i spremni da
čak i pomognu, kao da su preko noći shvatili zbog čega su tu i ko
ih plaća.
Da li znate nešto o subotičkoj
mafiji?
Još ih, hvala bogu, nisam srela. Mislim da su oni sad u najvećoj nevolji,
sužava im se manevarski prostor.
Da li direktori imaju prevelika
ovlašćenja?
Ne znam koliko su ovlašćenja direktora u državnim firmama, međutim,
radnička prava su bila prevelika proteklih godina. Praktično je svako
bio sam svoj direktor i možda je delimično to dovelo našu privredu
u situaciju u kojoj smo sada. To je sasvim druga priča da neki od
direktora zapostavljajući interese svoje firme igraju na svoju ruku.
U tome su krivi direktori kao ljudi, a delimično sistem koji im to
omogućava.
Znači, po vama, još su uvek prisutne
"veze"?
Da, toga još uvek ima, ali da bismo to iskorenili to iziskuje malo
više vremena. Gledajući celu zemlju znam da imamo puno mladih i sposobnih
kadrova samo oni još uvek nisu stigli do svoje prave pozicije.
Da li se bojite otkaza?
Apsolutno ne.
Da li je u zdravstvu prisutna
korupcija?
Po meni jeste, a i biće. To se ne može ni zakonom regulisati. U drugim
zemljama za ovu stvar ima drugi izraz koji više pokriva suštinu te
pojave, a to je "pare za zahvalnost". Veći je problem što
zbog niskih plata, što iz bezobrazluka, pojedinci su, iskorištavajući
situaciju, zahtevali određeni iznos za neku uslugu. Još jednom moram
da istaknem da se radi o pojedincima, da ne možemo pričati o zdravstvu
uopšte. Osamdeset odsto od svih radnika, po mom mišljenju, niti je
bio niti će biti u situaciji da dobije mito. A oni koji su dosad dobijali
dobijaće i ubuduće.
Da li je mito prisutan i u školstvu?
Mislim da nije. U školstvu su potrebne drastične promene. Gradivo
u nižim razredima je preglomazno.
Nacionalni odnosi
Da li ste imali konflikte sa
ljudima druge nacionalnosti?
Ne. U mom krugu prijatelja ima Srba, Muslimana, Mađara, Hrvata.
Da li živite u mešovitom braku?
Ne, ali i muž i ja potičemo iz mešovitog braka. Majke su nam Mađarice,
a očevi Srbi.
Da li vaša deca govore oba jezika?
Naravno. A oba su mi zeta Hrvati. Mislim da se iz toga jasno vidi
da kod nas nacionalno pitanje nije prisutno.
Ima li nacionalizma u Subotici?
Po meni, ne bi trebalo preveliki značaj davati nacionalizmu, jer čovek
se ponaša u životu kao što je to video i u svojoj porodici. Tako da
nacionalizam koji danas postoji u Subotici potiče od manjine i od
ljudi koji su naknadno stigli u našu sredinu. Kao što je nestao sistem
koji je generalizovao nacionalizam, tako će sam nacionalizam nestati
posle ovih promena. Čim se okrenemo radu, zaboravićemo da je nacionalizam
ikad postojao. A onih 10% koji će ostati biće gurnuti na marginu.
Onda, sad konkretno, u Subotici
ima ili nema nacionalizma?
Ima, ali ne u zabrinjavajućem obimu.
Ko ste vi, šta ste vi?
Obično kažem svoje ime i prezime.
Ipak, ko ste vi?
Ne smatram sebe velikim Mađarom, ja sam katoličke vere, živim u mešovitom
braku. Kada bih bila "veliki Mađar" uvredila bih mog pokojnog
oca, koji je bio izuzetno vredan, pošten Srbin. Ali nisam Srpkinja,
moj maternji jezik je mađarski. Ja sam Vojvođanka.
Gde živite?
Ponosna sam na to da živim u Vojvodini, a pogotovo u Subotici.
Koje osećaje imate kad čujete
jugoslovensku himnu?
Na toj himni sam odrasla, u to vreme sam još zavolela našu himnu.
Kada bi je promenili, ova današnja će za mene zauvek ostati prava
himna. A isto tako sa punim srcem slušam i mađarsku himnu.
Šta mislite kad se zviždi jugoslovenskoj
himni?
To je proizvod Miloševićeve vlasti. Zviždanje je upućeno baš Miloševiću,
a nas se to ne tiče.
Kako gledaju na Srbe u svetu?
Mnogo štošta se promenilo u zadnje vreme u pozitivnom pravcu.
Šta mislite o Srbima?
Sve Srbe delim u dve grupe: na Srbe u užoj Srbiji i na vojvođanske
Srbe. Isto tako delim ih na dobre, poštene Srbe i na nacionaliste.
Naravno, ima i u Vojvodini nacionalista, ali sa njima se ne družim.
Mnogo prijatelja imam u užoj Srbiji koje posećujemo i dobro se slažemo.
Kako ste svoje ćerke vaspitali?
Kod nas nacionalizam nikad nije bila tema razgovora. Težila sam da
vaspitam dobre ljude.
Građanin i vlast
Kakav je odnos nove vlasti prema
običnom čoveku?
Mislim da ova nova vlast malo više respekta ima prema biračima, barem
što se tiče lokalne vlasti u Subotici. Mislim da današnji političari
imaju na umu na šta je sve spreman narod i da ne žive u nekom svom
nakaradnom svetu, gde su stvari nepromenljive i gde oni mogu raditi
šta god hoće. To je dobro jer vlast nije nikom bogom data nego bi
trebalo da bude zaslužena. A s druge strane, potrebna je kontrola
političara jer vlast ljude kvari.
Da li lokalna vlast dobro vrši
svoje zadatke?
U datim prilikama i mogućnostima mislim da dobro vrše svoje zadatke.
Šta je vaše mišljenje o novoj
fontani?
Stvarno je prelepa i da negiram one koji misle da ovo nije pravi trenutak
za tako nešto, mislim da to samo ulepšava naš grad. Koliko je koštala
ne znam, ali znam da je lepa. Znam da neki misle da je bilo skupo
i da ovo nije bio pravi momenat za tako nešto, ali ako se malo zamislimo,
pre nekih 100 godina, kada je počela gradnja naše gradske kuće, u
najvećoj nemaštini, verovatno su i tad neki tako mislili. A danas
smo svi ponosni na nju. Svaka vlast mora da ostavi neki pečat, potvrdu
svog postojanja na osnovu čega ćemo ih se sećati. Mislim da sledeću
vlast očekuje obnova Narodnog pozorišta, da bismo na njega mogli biti
ponosni kao nekad.
Šta biste još obnovili, da imate
vlast i mogućnosti?
Prvo, Narodno pozorište i dečje pozorište. Izgradila bih bazene u
gradu, stavila bih veći naglasak na sportske aktivnosti u gradu, jer
zasad sportom se bave samo oni koji to mogu sebi dozvoliti u materijalnom
smislu. Radila bih na popularizaciji sportova u krugu omladine da
i kroz talenat naše omladine povećavamo rejting našeg grada. U svojoj
struci naglasak bih stavila na službu hitne pomoći, i vratila bih
tramvaj u Suboticu, iz ekoloških razloga.
Da li je nova vlast podložna
korupciji?
Iskreno se nadam da nije. Mislim da ih sad još uvek previše očiju
prati, što ne znači da neće biti pokušaja, ali na tom nivou kao što
su radili njihovi prethodnici niko više neće moći. U ovoj nomenklaturi
ima stvarno dosta eksperata koji žele dobro ovoj zemlji, koji su već
eksponirani u svetu i nemaju potrebe za ličnim bogaćenjem, tako da
što rade, rade za dobrobit sviju nas.
Da li ste član neke političke
partije?
Nisam.
Rat, zločini, suđenja...
Zašto se raspala SFRJ?
Kada je umro čovek koji je sa svojim ličnim autoritetom mogao da nas
drži na okupu došao je do izražaja nacionalizam koji je doveo do raspada.
Mislim da je to bilo neminovno, ali da se moglo i drugačije rešiti.
Za nas, po meni, pravo rešenje bi bilo labava konfederacija.
Ko je najveći krivac za ovakav,
ratni rasplet?
Bez diskusije: Slobodan Milošević. On je prvi potegao nacionalno pitanje
povodom čega su se rasplamsali i ostali nacionalizmi. Da njega nije
bilo, verujem da bismo mogli ostvariti razlaz bezbolnije. U biti,
ljudi ne vole rat, oni samo žele raditi i stvarati, i oni se samo
kroz nacionalizam mogu uvesti u oružane konflikte.
Da li mirnije spavate otkad je
Milošević u Hagu?
Puno mirnije spavam.
Da li mu je trebalo suditi u
zemlji ili je za to pravo mesto Haški tribunal?
Zasad mu je mesto u Hagu, a naši sudovi treba da se pozabave zločinima
koje je on počinio nad sopstvenim narodom. Međutim, njegovi zločini
poprimaju međunarodne dimenzije, tako da mu treba suditi i na međunarodnom
sudu. Bez obzira na ishod haškog suđenja, paralelno, u zemlji, i naši
sudovi treba da mu sude.
Da li poznajete neku osobu koja
je mobilisana i učestvovala u nekim ratovima?
Naravno, i moj muž je bio mobilisan, i puno mojih kolega iz zdravstva,
protivno svojoj volji. A neki su i poginuli.
Znate li nešto o njihovim iskustvima?
Nažalost, svi ti ljudi su se vratili sa velikom dozom gorčine, jer
ono što su videli ostavlja pečat ne samo na njihov život, već i na
njihove porodice i potomstva.
Da li ljudi koji su odbili pozive
na mobilizaciju imaju pravo na povratak?
U svakom slučaju, da. Da sam imala sinove koji su trebali ići u rat
i ja bih im predložila da napuste zemlju. Mislim da nijedan roditelj
nije spreman da žrtvuje svoje dete zbog nečijih bolesnih ambicija.
Da li treba obeštetiti svakoga
ko je protiv svoje volje učestvovao u tim događajima?
Trebalo bi, jer to će oni vući sa sobom celog života. Naročito treba
obeštetiti porodice koje su izgubile nekoga.
Svet
Ko upravlja svetskom politikom
danas?
Trenutno SAD diktira tempo. Oni širom sveta upravljaju i kontrolišu
događaje.
Kako vidite njihovo uplitanje
u ovdašnje događaje? Šta mislite o bombardovanju?
Dokazali su da su jako precizni. Mislim da nisu postigli svoj cilj
i da je bombardovanje imalo neželjene efekte, jer je Milošević to
uspeo da iskoristi za svoje propagandne ciljeve. Iznenadila me njihova
loša procena ovdašnjih političkih prilika. Ne mislim tu na Vojvodinu
jer smo mi ipak primali informacije sa više strana, nego na užu Srbiju,
gde je vladalo totalno jednoumlje, da nisu znali da kroz rušenje naše
zemlje igraju na Miloševićevu ruku. Time su otežali situaciju opoziciji
i svim demokratskim snagama, a Milošević je to iskoristio za učvršćivanje
svoje vlasti, to mu je bilo opravdanje za još jaču represiju.
Da li ste se bojali za vreme
bombardovanja?
Najiskrenije rečeno, u tom momentu čak sam i mislila da je to dobro
što nas bombarduju, u nadi da će se ovde nešto promeniti. Ali kako
je vreme odmicalo i došli su na red civilni ciljevi, počela sam osećati
da to sve neće izići na dobro. Što se kasnije i obistinilo. To je
bio mač sa dve oštrice.
Šta sad mislite o Americi, nakon
terorističkih napada i rata u Avganistanu?
Sada im je bomba eksplodirala u ruci, pošto su Bin Ladena oni obučavali
i finansirali. Između ostalog, i tu su pogrešili s procenom, kao i
u slučaju Srbije.
Šta mislite o Evropskoj uniji?
Treba da ojača do te mere da bi se kroz njih stvorio neki svetski
balans i Amerika izgubila primat u svetu. Njima isto mogu da zamerim
brzinu realizacije projekta.
Da li imamo šanse ikad da postanemo
članovi Evropske unije?
Jako se nadam.
U kom vremenskom periodu?
Jako se nadam za narednih 5 godina. Verovatno će i članice Evropske
unije shvatiti da jedino onda mogu biti stvarno jedinstveni, ako sve
evropske države integrišu, uključujući i našu zemlju.
Od koga je realnije očekivati
pomoć - od EU ili od Amerike?
Isključivo od EU. Što se Amerike tiče, u obećanjima nema manjka, kod
njih je isključivi problem u realizaciji. Mislim da je puno realnije
naša očekivanja usmeriti u pravcu EU jer mi Americi nismo potrebni.
Da li je realno očekivati narednih
godinu dana strane investicije?
Ja mislim da već sad ima nekih pokazatelja njihove zainteresovanosti.
Da li Subotica kao pogranični grad ima veće šanse od
ostalih gradova za bržu i sveobuhvatniju privatizaciju?
Mislim da jeste i baš iz tog razloga subotičke vlasti bi trebalo da
pojačaju svoje aktivnosti na međunarodnom planu, a naročito sa Mađarskom.
Značajnija sredstva ne možemo očekivati od Mađarske, ali na međunarodnom
planu, uz njihovo posredovanje, mnogo lakše bismo došli do svežeg
kapitala. Mislim da je to i u njihovom interesu.
Šta je vaše mišljenje o mađarskom
konzulatu koji je nedavno otvoren?
Jako sam se radovala s jedne strane što su jako lepo obnovili zgradu
konzulata i ona odsad opet ukrašava naš grad. A s druge strane stvarno
je bilo već potrebno.
Da li se mađarska državna politika
dovoljno bavi vojvođanskim Mađarima?
Ne bih znala dati tačan odgovor, ali mislim da mi puno više očekujemo
od njih nego što dobijamo. Ponekad smo skloni zaboraviti da mađarske
dijaspore ima oko cele mađarske države - u Rumuniji, Ukrajini, Češkoj,
Slovačkoj itd. - a oni su suviše mali da bi svakome mogli pružiti
maksimum.
Šta mislite o novom predlogu
zakona u R. Mađarskoj?
Ovaj zakon je aktuelan samo do tog momenta dok se naša zemlja ne učlani
u EU. Po meni, to će biti dobar zakon i vojvođanskim Mađarima dati
veće mogućnosti.
Da li ima razlike između vojvođanskih
Mađara i Mađara u matici?
Kako da ne, mi to najbolje osetimo kad odemo u Budimpeštu. Na svim
nivoima se oseti razlika. Ovdašnji Mađari žive u heterogenoj sredini
sa Srbima, Hrvatima itd. i to im da neke druge osobine, karakteristike.
Koje?
Sve karakteristike su nam drugačije. U R. Mađarskoj više je prisutan
nacionalizam. Vojvođanski Mađari žive u mešovitim brakovima, rade
sa drugim narodima na radnom mestu i zbog toga su mnogo tolerantniji,
poprimili smo i neke osobine od njih.