Posle Vranja i Kikinde, projekat dijaloga
nastavljen je u Negotinu, u saradnji s Opštinskim odborom Građanskog
saveza Srbije
Na dnevnom redu javnosti
Javnost u Negotinu nezadovoljna je
jer ne vidi kako će se ostvariti normalna država, nema poverenje u lokalnu
samoupravu, nalazi se pod pritiskom nesamostalnih medija, zabrinuta
je zbog netolerantne atmosfere u gradu, postavlja pitanje zašto nema
lustracije
Pre početka razgovora prisutnima je prikazan
video-snimak razgovora u Kikindi (8. februara). O ulozi javnosti u
uspostavljanju kulture dijaloga govorio je u uvodnoj reči magistar
Mirko Petković, inženjer i predsednik
Opštinskog odbora GSS-a. Podsetivši da je za kulturu potrebno, kao
i u negovanju travnjaka u Engleskoj, "malo semena i duga tradicija
koje kod nas nema", Petković je izrazio očekivanje da lokalna
javnost može bar da ubrza neke procese sadržajnim i kulturnim dijalogom.
Dragoš Ivanović je podsetio da je
Republika u svom 15-godišnjem postojanju
nastojala da uspostavi dijalog u ključnim momentima - kako da ne dođe
do rata, kako da se rat zaustavi i kako da se posle rata nađe put
ka normalnoj državi, u čemu dragocen prilog daju predstavnici javnosti
gradova u Srbiji. Nebojša Popov je
rezimirao događaje u zemlji u čijem se kontekstu vodi dijalog u Negotinu,
dan uoči obeležavanja 40 dana od ubistva premijera Zorana Đinđića.
Danas ne možemo govoriti o putu ka normalnoj državi na isti način
kao u Kikindi, u kojoj je dijalog vođen 40 dana pre pogibije premijera.
Dogodio se atentat, usledila je oštra akcija vlasti, najavljuju se
suđenja. Koliko će to što rade policija i pravosudni organi otvoriti
put ka normalnoj državi i prekinuti stanje u kojem je svako mogao
da ubija i radi što hoće, videćemo.
Koliko god verovali u efikasnost policije i pravosuđa, bez institucija
kao što su Savet za borbu protiv korupcije, Savet za socijalno-ekonomski
dijalog i zaista slobodnih medija nećemo znati koji su putevi izlaska
iz dugotrajne vladavine sile.
Za stvaranje normalne države potrebna je
stabilna vlast, rekla je Dragana Knežević,
novinarka TV Krajina. Nestabilna vlast na republičkom, a naročito na
lokalnom nivou podstiče šira osečanja privremenosti. Ovde su se promenile
tri vlasti i samo je prva - koju je činio DOS - bila revolucionarna.
Sadašnja lokalna vlast, zbog toga što je svesna svoje privremenosti,
ne ulazi u radikalne promene, ona čeka izbore i svoj kraj. Stanje privremenosti
oseća se i u borbi protiv kriminala. Svaka garnitura vlasti dovodi svoje
ljude u privredne i društvene delatnosti.
Osećanje privremenosti snizilo je prag tolerancije i među demokratski
orijentisanim ljudima tako da stranke ne komuniciraju ni unutar sebe,
a ni međusobno. Lokalna Skupština pružala je dokaz koliko je prag tolerancije
nizak. Ako su najbolji ljudi došli na vlast, zbog čega nisu uspeli da
se dogovore nego su izgubili podršku građana koji su glasali za njih.
Ako takvi ljudi na lokalnom nivou traže normalnu državu - onda se sve
ljulja. Knežević je primetila da su posle toliko godina života pod prethodnim
režimom mnogi ljudi izgubili identitet i da je problem demokratske vlasti
nerazvijen identitet pojedinca. Umesto da se identifikuju sa kolektivnom
strukturom, pojedinci treba da razviju sopstveni identitet, što je po
njenom mišljenju uslov za tolerantnije odnose i za izlazak iz stanja
privremenosti.
I Čedomir Kazimirović, psiholog, član
DS, rekao je da se netrpeljivost u DOS-u na republičkom nivou negativno
odrazila na lokalnu vlast. Mislio sam da će vlast koju smo izabrali
2000. izdržati do novih izbora, rekao je Kazimirović dodajući da su
DS i DSS mogli da vladaju, ali je deo DOS-a (DSS) ušao u koaliciju sa
prethodnom vlašću. To je privremeno stanje i ne možemo očekivati nikakav
boljitak. Ali mi nemamo dva života, a moramo da čekamo nove izbore,
rekao je Kazimirović. Naglasio je da javnost i NVO treba više da podrže
republičku vlast čiji je zadatak da donese ustav i zakone koji će nas
približiti Evropi, a da se ostave po strani diskusije po kojoj proceduri
treba menjati ustav. Znam da ta vlast ima greške, ali snage ovoga puta
moraju da se koncentrišu na podršku novom ustavu. Građani su na sahrani
Zorana Đinđića rekli da Evropa nema alternativu, naglasio je Kazimirović.
Gde je Zakon o lustraciji?
Miodrag Stanković, inženjer, jedan
od osnivača GSS, smatra da je pre svih zakona trebalo doneti Zakon
o lustraciji. Znam da takvi zakoni u bivšim istočnoevropskim zemljama
imaju mane, ali je najveća mana što zakona nema, rekao je. Opisujući
atmosferu u Negotinu koji, kako je rekao, nema karakteristike grada
u kulturološkom smislu, Stanković je naveo da se "ovde javno
mnenje formira zavisno od toga kakvu politiku vodi vlast, a ona je
ovde apsolutna. To se preslikava, prepliću se svakojaki interesi.
Vi u Beogradu možete da birate između 15 lekara, ali ovde su samo
dva. Da ne bismo došli u poziciju da trčimo izborne krugove za ovakvim
i onakvim ličnostima, morao bi da se donese Zakon o lustraciji da
se zna ko može 'na crtu', a ko ne može. I na sledećim izborima pojaviće
se Žike i Mike nezavisno od toga šta su ranije radili, a građani će
ih prećutno amnestirati, jer ovde vlada zakon malih brojeva. Ovde
vlada zakon 'dogovorili smo se da nisi kriv jer niko ništa nije rekao'.
Lustracija jemoralno pitanje, a to što je nema za nas je kamen o vratu",
zaključio je Stanković.
Odgovornost za propadanje grada
I Nadica Ristić,
inženjer (G17 plus) složila se sa stanovištima u vezi sa ustavom i Zakonom
o lustraciji. Njen pledoaje odnosio se na kulturu dijaloga u vršenju
vlasti i odnosu prema građanima. Po njenom mišljenju, kultura dijaloga
mora da se neguje od najranijih dana. Mnogo toga je devalviralo u društvu,
pa i u prosveti. Ni predavači ni roditelji ne rade dovoljno s decom
pa dobijamo kadrove koji nisu u stanju da kulturno komuniciraju i kažu
nešto na lep i kulturan način. U Negotinu se oseća veliki vakuum u pogledu
kadrova. Deca koja se školuju u Beogradu ili Nišu ne vraćaju se u Negotin,
a ostali su ljudi u godinama. A kada počnemo da biramo po partijskoj
strukturi, ispada da su svi direktori iz DSS-a ili slično. Dolazimo
u situaciju u kojoj nemamo šta da ponudimo, privreda ne radi, nema stanova
za mlade, hemijska industrija je propala, kadrova nema, ni dobre volje
sa višeg nivoa da nam se pomogne, i ja sam pesimista, zaključila je
Nadica Ristić.
Dragan Radulović, privatni preduzetnik koji se posle dugo godina
vratio u Negotin, odbornik (DS), rekao je: "Za tri godine koliko
živim ovde nikako da se definišemo da li smo za promene i da li možemo
da izvučemo nešto pozitivno iz prethodnog perioda. Umesto toga postojimo
samo mi". Po njegovom mišljenju, zakon bi morao da kaže ko može
biti odbornik a ko ne. Nije Negotin najpošteniji grad, rekao je Radulović,
ali umesto da tražimo krivce, mi se okomimo na mesne zajednice koje
jedva sastavljaju kraj s krajem, a rezultat je negativan. Od pogibije
Zorana Đinđića nismo u stanju da raščistimo sa starim vremenima, rekao
je, dodajući da je svestan da to mora učiniti sama javnost. U selima
i u gradu svi očekuju da nešto uradimo, mi iz privrede pokušavamo da
razgovaramo sa predstavnicima opštine, ali odgovor je "videćemo",
rekao je Radulović.
Kasniji tok razgovora usredsredio se na vezu između normalne države
i kulture i tolerancije. Tako je Mirko Petrović,
govoreći o radnoj kulturi, primetio da se "problem malih sredina"
prenosi i na velike sredine. Imamo zakonsku regulativu koja važi za
sve, ali kad ćata tumači, to je katastrofa. Kada odnesete projekat koji
je načinjen po evropskim standardima, a pomoćnik ministra ne zna šta
je to, to je sindrom male sredine. I tako dolazimo do pitanja da li
je moguća normalna država. Ako imamo samo prevrate, do države ćemo teško
doći, a ako nas još i istoričari opterećuju, to će biti još teže. Petrović
je naglasio da su kultura i rad međusobno zavisni pojmovi i da su u
neposrednoj vezi sa demokratijom. S Evropom se ne možemo integrisati
bez pravne regulative, ali nije dovoljno samo prepisivati. Međutim,
mi nemamo kadrove, i hteli - ne hteli, dešava nam se prinudna uprava
jer nemamo stabilnu državu, zaključio je Petrović.
Zlatica Đorđević, službenica (DS),
dopunila je ovo viđenje time što je u obzir uzela odgovornost samih
građana. Kada smo se opredelili da promenimo vlast nismo razmišljali
kako da se i sami promenimo, rekla je. To ne može biti samo problem
vlasti. Ako se ne suprotstavljamo nepravilnostima znači da smo deo vlasti.
Mi tu vlast činimo podrškom i nesuprotstavljanjem. Žalosno je što je
Đinđić morao da ode da bismo se mi, u malim sredinama, počeli da pitamo
koliko smo sami doprineli da grad propada, dok omladina nema ambiciju
da ostane, a mi nemamo snage da kažemo koliko smo odgovorni.
Radmilo Kračunović, inženjer (GSS),
rekao je da naše društvo pati od velikog nedostatka kulture i tolerancije,
a to nije od juče. Kultura počinje od kuće, a to je domaće vaspitanje.
Nedostaje i radna kultura i ona ima veze sa mentalitetom - a to je bežanje
od odgovornosti, te otuda i česte pojave netrpeljivosti prema stručnjacima.
Kračunović smatra da nema ni političke tolerancije i da u strankama
vlada načelo "ja jedini". Po njegovom mišljenju, netoleranciji
doprinose i analitičari koji, poput sociologa Slobodana Antonića, svrstavaju
deo inteligencije u "misionarsku" optužujući je za nepoštovanje
srpskog nacionalnog bića.
Na kulturu dijaloga veoma mnogo utiču mediji,
rekao je Milovan Grbović, inženjer
i bibliotekar. Znamo kako je nizak nivo govora ranije bio na televiziji
i kakve su bljutave diskusije u parlamentu. Grbović smatra da mediji
treba da budu analitični i da utiču na kvalitet dijaloga. Sećamo se
kako je bilo prijatno pratiti duel Labusa i Koštunice, a te večeri dostignut
je jedan novi standard kojeg će se kandidati verovatno pridržavati i
na sledećim duelima, rekao je Grbović. Time je otvorena debata o lokalnim
medijima. Dušan Mihajlović, šef odborničke
grupe DOS-reforme (DS) i privatni preduzetnik, najpre je primetio da
lokalna TV Krajina nije prenosila sednicu skupštine koja je trajala
sedam sati i na kojoj se raspravljalo o budžetu. Umesto da prenose ceo
tok sednice, oni su sekli naša izlaganja, rekao je Mihajlović. Takve
sednice su u interesu građana, ali se sednica nije prenosila jer je
postojao problem, a to je nabijeni budžet za plate službenika, rekao
je Mihajlović dodavši da predsednik opštine, potpredsednik i sekretar
imaju platu od 60 000 do 70 000 dinara.
Na to je Dragoljub Filipović, zamenik
glavnog i odgovornog urednika TVK, rekao da je ta TV od prošle godine
pokušala da načini iskorak i postane servis građana. Smatrali smo da
svako ima pravo da u uljudnoj formi kaže šta ima i da može da nastupi
na TV. Sačinili smo i predlog sporazuma o nastupu na medijima i ponudili
ga strankama, a one su ga prihvatile uz male primedbe. Filipović je
podsetio da je sačinjen i dogovor o okruglom stolu o problemima grada,
ali je realizaciju tog projekta omelo ubistvo Zorana Đinđića. Govoreći
o ulozi TVK za vreme vanrednog stanja, Filipović je istakao da su novinari
bili na mukama. Za nas je reper RTS. Sve što je činjeno na RTS od atentata
do sada činili smo i mi. Ako RTS nije prenosio skupštinu, i mi smo procenili
da ne treba prenositi lokalnu, ali smo spremili izveštaj od 20 minuta,
rekao je Filipović.
Dragana Knežević je primetila da ona i njen kolega Filipović imaju suprotne
stavove. Nije smelo da se dogodi da nam ljudi, koji su nam uzeli deset
godina života, ponovo dođu i postanu urednici. Njima su ljudi na mitinzima
vikali "bando crvena", ali oni prelaze preko događaja, nemaju
hrabrosti, oni su "saobraćajci", oni odlaze po poruke i veoma
se trude da ne rade analitički. Nije se smelo dogoditi da se takvi vrate
i zato je neophodan Zakon o lustraciji. U takvoj situaciji neće biti
govora o zakonu o eksproprijaciji, o sukobu interesa, o mafiji. To ljude
dovodi u stanje čekanja, jer nema informacija, jer ništa ne znaju, a
novinari reaguju sa strahom.
Čedomir Kazimirović je primetio da Negotin, mada siromašan u kadrovima,
ima prednost što poseduje dve televizijske stanice - javno preduzeće
i privatnu TV. Godinama smo imali ostrašćenu televiziju na koju su dovođene
ostrašćene patriote sa ratišta u Vukovaru i iz Republike Srpske. Filipoviću
je reper RTS, ali mu je RTS bila reper i ranije. Sa osobinama kakve
ima, Filipoviću je mesto iza zavese, a ne mesto glavnog urednika, rekao
je Kazimirović i ocenio da dovođenje Filipovića na TVK znači isto kao
kada bi se na novu RTS vratila Tatjana Lenart. Ova televizija i opštinski
političari biće sutra na Susretima sela, ali ova tema ih ne zanima,
zaključio je Kazimirović.
Nebojša Popov je primetio da, ako dođe do stapanja kriterijuma uređivačke
politike, kao što je to slučaj TVK koja se ravna prema RTS, to znači
da se obe televizije ravnaju prema onome kako one vide interes vlasti
i ne žele da pogreše. Na taj način one održavaju mutljag koji dugo traje.
Kada je u javnu sferu ušao govor o lustraciji, potpredsednik SRS pretio
je, na sednici Narodne skupštine koju je prenosila TV, da će oni, kada
se vrate na vlast, spremiti zakon o banderama za one koji govore o lustraciji.
O tom reprodukovanju mutljaga dobronamerni misle da je pluralizam, a
mediji su jednaku distancu prema svim idejama i ideologijama proglasili
za vrhunsku profesionalnu vrlinu.
Osvrćući se na ulogu nasilja u našoj istoriji, Popov je rekao da bi
trebalo odgonetnuti kako je bilo moguće da se građanima nametne vladavina
sile. Tokom nekoliko decenija govorilo se da je ta sila nužna u "prelaznom
periodu", a danas se slično govori o "tranziciji". Kad
god se postavi pitanje kako da iz toga izađemo često se tvrdi da nema
pouzdanih merila. Stranke ne vode principijelne debate na kojim merilima
počivaju društvo i država.
|