Početna stana
 
 
 
   

Bosna i Hercegovina u minuloj godini

Godina opravdanog bunta potlačenih!

U pitanju je klasna borba „sankilota“ za elementarni nivo ljudskog dostojanstva, iako motive i uzroke protesta oholi vlastodršci ne žele priznati.

Vehid Jahić

Žestoke građanske demonstracije započete početkom februara u Tuzli, protiv mafiokratske i nasilničke vlasti, proširile su se većim dijelom Bosne i Hercegovine. Prvobitni žestoki bunt vlastodršci su zaustavili, ali demonstracije su nastavljene u manjem obimu i traju širom države još i danas. Borba za elementarna ljudska prava – stan, hranu i odijevanje – zajednički je imenetelj svih protesta, nekad prividno nepovezanih. U pitanju je klasna borba „sankilota“ za elementarni nivo ljudskog dostojanstva, iako motive i uzroke protesta oholi vlastodršci ne žele priznati. Opravdani bunt građana, dao je pečat zbivanjima u BiH na društveno-političkoj sceni u protekloj godini.
Osim građanskog bunta nezapamćene poplave, privredno-finansijska atrofija društva, (re)izbor vlasti i krah kvazisocijaldemokratskih stranaka, bile su veoma upečatljivije pojave, čije će posljedice uticati i na kretanja u ovoj godini.
Pomenuta zbivanja, osim poplava, su u simbiotičkoj vezi, uključujući i posljedice poplava. One su naličje ohole, licemjerne, gramzive i mafiokratske, socijalno apsolutno neosjetljive vlasti na svim nivoima u BiH.

Zlodjela nad građanima

O uzrocima opravdanih demonstracija i načinom njihovog stišavanja, pisali smo neposredno nakon istih. Što se tiče uzroka, skoro ništa nije riješeno. „Palo“ je nekoliko kantonalnih vlada, obećano je mnogo, ali u principu je nastavljeno tlačenje osiromašenih slojeva. Pored toga, u pokušaju da krivicu i odgovornost prebace na političke rivale, pa i na koalicione partnere, iz vrhova vlasti do javnosti dopire sve više informacija o novim vidovima kriminala, korupcije, nepotizma i pravno-formalnog nasilničkog ponašanja funkcionera, koji „gaze“ zakone, vlastite odluke i dogovore, a javna dobra (budžete i imovinu) prisvajaju poput ratnog plijena, ili po logici mafijaških klanova. U kriminalno-korupciona zlodjela nad građanima uključeni su vrhovi raznih vlada, ministri, šefovi, direktori državnih preduzeća, fondova, agencija... To pojačava nezadovoljstvo radnika i nezaposlenih, pa se protesti, koji su dominirali na većinskom bošnjačkom dijelu države, sve više i češće šire u RS-u i Hercegovini, gdje konce vlasti drži HDZ. Nakon februarskih demonstracija Milorad Dodik i Dragan Čović su Srbe i Hrvate pozivali na mir, tvrdeći da bi bunt bio „nacionalna izdaja“ jer to je navodno „nacionalna zavjera“ Bošnjaka. Bakir Izetbegović je – u principu manipulisao na isti način – pozivajući demonstrante na mir, tvrdeći da je bunt „zavjera protiv Bošnjaka“. U tome su dobrim dijelom uspjeli. Ali, opljačkani sve više shvataju da je borba za osnovne ljudske potrebe – stan, hranu i odjeću – klasno, a ne nacionalno pitanje. Zato sve češće demonstriraju radnici mnogih preduzeća u RS-u, danima demonstriraju radnici državnih poreduzeća u Hercegovini, koje „pod šapom“ drži HDZ, protestvuju i u tvrtkama čiji je suvlasnik Federalni ministar Jerko Ivanović – Lijanović, jer mjesecima nisu dobili plaće. U Mostaru sporadične demonstracije građana nisu ni prestajale, a u Sarajevu mjesecima demonstriraju stotine radnika državnih i mješovitih preduzeća. Ipak, još uvijek je najžešći bunt radnika uništenih preduzeća u Tuzli, gdje su česte čarke sa policijom, ali i represija vlasti prema organizatorima. Kantonalna vlast uzaludno pokušava spriječiti bunt. Valjda po ugledu na Leh Valensu, radnici uništenih preduzeća su osnovali nezavisni „Sindikat solidarnosti“. S pravom, jer su zvanični sindikati nemoralne sluge vlasti. Demonstranti najavljuju i kolektivno iseljenje iz BiH !? Pri kraju godine, bunt su najavili i zaposleni u budžetskim organizacijama Tuzle – obrazovanje, policija, zdravstvo, jer su kantonalne vlasti najavile smanjenje budžetskih plata. Većina izvora prihoda su presušili, budžetski deficit je par stotina miliona maraka, MMF „zateže“ sa novim tranšama kredita, jer vlast nije izvršila obećane reforme. Od lokalnih do državnih nivoa vlast se „uvalila“ u blato lažnih obećanja građanima i stranim kreditorima. U F BiH je pri kraju godine poskupila i električna energija, što će biti dodatna „poledica“ u klizanju i sunovrati vlasti. Puno je indikatora koji navode na zaključak da će nezadovoljstvo eskalirati.

Potpuna nespremnost korumpirane vlasti

Poplave jesu prirodna nepogoda. Ali, one su pokazale da su korumpirani vlastodršci bili potpuno nespremni za vanredne situacije. Tokom poplava poginulo je 20 građana, oko 950.000 moralo je napustiti svoja staništa, oko 100.000 kuća je uništeno i oštećeno. Ukupna šteta je oko dvije milijarde eura. Vlast je – zbog kriminala i korupcije - bila potpuno nespremna. Građani plaćaju 11 raznih vodnih doprinosa, jedan opšti 0,5 posto iz plaća i 10 posebnih. Tih sredstava nije bilo. Njih su „pojeli“ vlastodršci, jer nisu uložene u zaštitu i uređenje vodotoka, što je uzrokovalo znatno veće štet od mogućih. Vlasti su očekivali donacije iz inostranstva, ali to donatori i kreditori nisu dozvolili, jer su im poznati kriminalno-koruptivni maniri vlastodržačkih oligarhija. Sva odobrena donatorska i kreditna sredstva još nisu iskorištena zato što nadležni nemaju potrebne projekte za ulaganje istih. Strani donatori direktno finansiraju izgradnju i opravke kuća, ali je desetine hiljada građana dočekalo zimu bez krova nad glavom. Neadekvatna reakcija vlasti uzrok je čestih demonstracija poplavljenih.
Privredno-finansijska atrofija BH društva i države poprima zabrinjavajuće razmjere. Dovoljno je samo reći ukoliko ne bude obećanih novih tranši MMF-a državi prijeti kolaps. Država je prezadužena. Od međnarodnih kredita svake godine ide oko 700 miliona za javnu potrošnju. Privreda ima ogromne namete oko 70 posto, jer BiH ima relativno najbrojniju javnu upravu u Evropi, koja se iz dna u dan povećava. U realnom sektoru prosjek plata je oko 500, a u javnom oko 1.200 KM. Mnoge firme propadaju, nema investicija, pa je država na kreditnoj „transfuziji“. Bez obzira na to, vlast se bavi sobom, a ne rješavanjem problema građana.
U protekloj godini bili su i izbori. Skor polovina građana nije se odazvala. Zato su opet pobijedili naciokrati. Obećavali su „brda i doline“, promjene, razvoj, nova zapošlavanja. Bakir Izetbegović je čak obećao 100.000 novih radnih mjesta, pa je izabran u Predsjedništvo. Na izborima su krah doživjele dvije kvazisocijaldemokratske stranke – SDP i SNSD. One su bile dominantan faktor u prošlom mandatu i najodgovornije su za stanje u društvu. Godinama neprikosnoveni Milorad Dodik jedva je zadržao vlast u RS-u i to „kupovinom“ četiri poslanika iz drugih stranaka, dok je SDP i Zlatko Lagumdžija doživio pravi fijasko u F BiH. Ove dvije stranke odavno su okrenule leđa ideji socijaldemokratije. To su autokratske grupe sa skoro militarističkim ustrojem, čiji su se funkcioneri „uspješno“ bogatili, kao i korumpirani političari iz naciokratskih oligarhija. Na vanrednom kongresu SDP-a Zlatko Lagumdžija je većinu dojučerašnjih saradnika nazvao „malim miševima“ koji u svojim biografijama imaju „vrijedan samo jedinstveni matični broj“. Na indirektan način on je priznao da u stranci dominiraju mediokriteti, koji su bez pogovora slušali „velikog vođu“.

I nakon izbora - po starom!

Zbog unutrašnje militarizacije, nije ni čudno što SDP već duže vremena neki nazivaju „Crvenim Kmerima“. Mnogi je već napuštaju. Nakon izbora – zbog sumnje za kriminal – uhapšen je predsjednik Kantona u Bihaću Hamdija Lipovača, jedan od prvih Lagmdžijinih saradnika. Za kratko vrijeme Lipovača je stekao ogromno bogatstvo. Protiv još nekolicine uticajnih kadrova SDP-a vode se istrage za kriminal i korupciju. Zbog svega, za ideju socijaldemokratije u BiH sreća je što se jedna takva militantna stranka urušila.
Nakon izbora vlast na državnom nivou i u F BiH kasni sa konstituisanjem. Pobjednici u javnim nastupima uopšte ne govore kako će rješavati ekonomsko-socijalna pitanja. Vode grčevitu borbu za svaku fotelju. EU vrši pritisak na lidere da okončaju postizbornu konsolidaciju. Ima indikacija da pobjednici i dalje žele nastaviti po starom. Pokazuju to i njihova opredjeljenja u rangiranju pitanja koja će rješavati. U tzv. Njemačko-britanskoj inicijativi EU je na prvo mjesto stavila potrebu rješavanja ekonomsko-socijalnih pitanja u državi, dok su BH pobjednici to pitanje stavili tek na četvrto mjesto.

S obzirom na neke tendencije, nije isključeno da će građanski bunt i u 2015. godini biti glavno obilježje političke scene u BiH. Širom BiH „vri“ nezadovoljstvo, a mnogi nezadovoljnici govore da se približava februar – godišnjica prvog izraženijeg građanskog bunta u BiH. Kako će biti obilježena, već se može naslutiti.

     
1. januar - 28. februar 2015.
Danas

Povežite se

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2014