Smisao borbe za
fabriku i radnička prava
Iskustvo »Ravanice«
iz Ćuprije
Na početku procesa privatizacije radnici privatizovanih
preduzeća u Srbiji uglavnom nisu znali kako da se
suoče sa nastalim problemima i spreče ih. Iako su
brojni ekonomisti i političari privatizaciju predstavljali
kao način za ostvarenje ekonomskog napretka, ona
je ipak u velikom broju primera samo dovela do uništenja
proizvodnje, do stečaja i masovnog gubitka radnih
mesta. Mnogima je ugrožena puka egzistencija a najavljivana
bolja budućnost koja nas čeka na kraju tranzicionog
procesa je očigledno bila jedno u nizu lažnih predizbornih
obećanja.
Radnice i radnici »Ravanice« iz Ćuprije na vreme
su pokrenuli proteste kako bi predupredili privatizaciju
koja bi ih ostavila bez radnih mesta i upropastila
fabriku. »Ravanica« je kao društveno preduzeće poslovala
s dobitkom i redovno isplaćivala zarade u prosečnom
iznosu od 27.000 dinara. Agencija za privatizaciju
je proces privatizovanja »Ravanice« htela da započne
izbacivanjem generalnog direktora fabrike koji je
u periodu od 2003. do 2009. udvostručio proizvodnju
i uživao naklonost radnika. Na njegovo mesto htela
je da postavi čoveka koji je radnicima bio poznat
po upropašćivanju nekada uspešne »Paraćinke«. Međutim,
radnici su se organizovali i pokrenuli štrajk 17.
avgusta ne dozvolivši novoj upravi da uđe u fabriku.
Izdržali su sve pritiske i sredinom septembra Vlada
je odustala od spornih kadrovskih rešenja.
U razgovoru sa Draganom Mitrović, predsednicom Štrajkačkog
odbora DP »Ravanice« i predstavnicom ovog radničkog
kolektiva u Koordinacionom odboru radničkih protesta,
pokušaćemo da prenesemo iskustvo uspešnog radničkog
organizovanja u odbrani njihovih prava.
Protest radnika »Ravanice« završen je uspešno
i radnički zahtevi su usvojeni. Možete li da izdvojite
šta je bilo najpresudnije za uspešno okončanje vašeg
protesta?
Protest radnika »Ravanice« završen je uspešno i
radnički zahtevi su usvojeni, pre svega zato što
su svi zahtevi radnika u štrajku bili opravdani
i zasnovani na zakonu.
Pored brojnih činilaca koji su doprineli uspešnom
okončanju protesta, najpresudnija za naš uspeh bila
je istina o »Ravanici« i zaposlenima, koju smo branili
od onih koji su postupajući mimo zakona hteli da
našu uspešnu fabriku unište a radnike izbace na
ulicu, kao što se desilo u nizu fabrika širom Srbije
koje su uništene.
Vaš protest je imao veliku podršku lokalne zajednice
i dela lokalne vlasti. Na koji način ste stekli
tu podršku? Koje aktivnosti ste preduzeli da biste
to postigli?
Na lokalnim izborima maja 2008. godine, zaposleni
iz »Ravanice« sa stručnim i poštenim građanima Ćuprije,
kojima je jedini cilj razvoj privrede u gradu i
lokalne samouprave, oformili su grupu građana i
osvojili pet odborničkih mesta u skupštini opštine
Ćuprija koja broji 37 odbornika.
Skupština opštine je 10. 09. 2009. usvojila zaključak
kojim podržava zahteve zaposlenih u DP »Ravanici«.
Skupštini opštine obratio se štrajkački odbor DP
»Ravanice«, a dvadeset odbornika kojima je zajednički
interes opstanak industrije u Ćupriji glasali su
za zahteve »Ravanice«, od kojih je pet odbornika
grupe građana »Ravanica«, šest odbornika Radikalne
stranke, šest odbornika PUPS-a i Jedinstvene Srbije
i tri odbornika DSS-a. Odbornici DS-a i G 17 bili
su protiv, a pet odbornika SPS-a uzdržana.
Ovo smo postigli jer smo dokazali odbornicima da
smo u pravu i da su naši zahtevi opravdani.
Stekli ste i značajnu medijsku pažnju. Novinari
su uglavnom s razumevanjem prenosili informacije
o vašem protestu, što nije baš uobičajeno kad su
radnički protesti u pitanju. Na koji način ste to
postigli?
Medijsku pažnju smo pridobili tako što smo redovno
obaveštavali sva sredstva informisanja o trenutnom
stanju u »Ravanici« i zakazivali smo konferencije
za štampu kad god je to bilo potrebno.
Imali smo dobro organizovan štrajkački odbor i dobru
saradnju sa stručnim kadrovima iz preduzeća, koji
su pred svaku zakazanu konferenciju za štampu pripremali
i predavali dokumentaciju koja potvrđuje tačnost
svih navoda i zahteva zaposlenih.
Pojedini novinari su ponekad objavljivali članke
sa negativnom konotacijom u odnosu na »Ravanicu«,
ali smo mi uvek slali demante kojima smo osporavali
neistinu i uz to slali pisane dokaze kojima smo
potvrđivali tačnost svih naših tvrdnji.
Napominjemo da su se radnici prevashodno borili
za sebe i svoja prava, a i za svoje rukovodstvo
u koje su imali poverenje. Poverenje prema rukovodstvu
je normalna posledica odnosa rukovodstva prema zaposlenima,
kojima je rukovodstvo stvorilo uslove za rad, koje
je uspešno organizovalo proizvodnju i obezbedilo
redovnu isplatu zarada i doprinosa zaposlenima.Koji
su vaši glavni motivi pristupanju Koordinacionom
odboru radničkih protesta? Da li mislite da povezivanje
iskustava radničkih protesta može biti korisno za
čitavo društvo u Srbiji, a ne samo za konkretne
radničke kolektive koji se okupljaju?
Naš motiv pristupanja Koordinacionom odboru radničkih
protesta u Srbiji jeste neprekidna borba za ostvarenje
osnovnog ustavnog prava radnika – prava na rad.
Takođe, putem Koordinacionog odbora, radnici se
povezuju, sarađuju i svi radnici mogu da se upoznaju
sa iskustvima drugih radnika i pravom istinom o
događajima i borbi radnika, koji svoje pravo na
rad moraju u krajnjem slučaju da brane stupanjem
u štrajk.
Smatramo da povezivanje radnika i razmena iskustava
radničkih protesta mogu biti korisni za čitavo društvo
u Srbiji, a ne samo za konkretne kolektive, zato
što se na delu pokazuje solidarnost koju su sindikati
prestali da pružaju svojim članovima.
Radnici su okosnica privrede, koja je osnov za razvoj
svakog društva bez obzira na politički sistem jedne
zemlje. Sve političke strukture u Srbiji moraju
da prihvate radnike Srbije kao ravnopravne partnere
i da zaborave lične interese i da počnu da realizuju
izborna obećanja, da se bore za očuvanje radnih
mesta i socijalnu sigurnost radnika i građana, u
suprotnom, radnički protesti će biti masovniji.
|
|
M.
S. |
|