Početna stana
 
 
     

 

Smisao borbe za fabriku i radnička prava

Iskustvo »Ravanice« iz Ćuprije

Na početku procesa privatizacije radnici privatizovanih preduzeća u Srbiji uglavnom nisu znali kako da se suoče sa nastalim problemima i spreče ih. Iako su brojni ekonomisti i političari privatizaciju predstavljali kao način za ostvarenje ekonomskog napretka, ona je ipak u velikom broju primera samo dovela do uništenja proizvodnje, do stečaja i masovnog gubitka radnih mesta. Mnogima je ugrožena puka egzistencija a najavljivana bolja budućnost koja nas čeka na kraju tranzicionog procesa je očigledno bila jedno u nizu lažnih predizbornih obećanja.
Radnice i radnici »Ravanice« iz Ćuprije na vreme su pokrenuli proteste kako bi predupredili privatizaciju koja bi ih ostavila bez radnih mesta i upropastila fabriku. »Ravanica« je kao društveno preduzeće poslovala s dobitkom i redovno isplaćivala zarade u prosečnom iznosu od 27.000 dinara. Agencija za privatizaciju je proces privatizovanja »Ravanice« htela da započne izbacivanjem generalnog direktora fabrike koji je u periodu od 2003. do 2009. udvostručio proizvodnju i uživao naklonost radnika. Na njegovo mesto htela je da postavi čoveka koji je radnicima bio poznat po upropašćivanju nekada uspešne »Paraćinke«. Međutim, radnici su se organizovali i pokrenuli štrajk 17. avgusta ne dozvolivši novoj upravi da uđe u fabriku. Izdržali su sve pritiske i sredinom septembra Vlada je odustala od spornih kadrovskih rešenja.
U razgovoru sa Draganom Mitrović, predsednicom Štrajkačkog odbora DP »Ravanice« i predstavnicom ovog radničkog kolektiva u Koordinacionom odboru radničkih protesta, pokušaćemo da prenesemo iskustvo uspešnog radničkog organizovanja u odbrani njihovih prava.
Protest radnika »Ravanice« završen je uspešno i radnički zahtevi su usvojeni. Možete li da izdvojite šta je bilo najpresudnije za uspešno okončanje vašeg protesta?
Protest radnika »Ravanice« završen je uspešno i radnički zahtevi su usvojeni, pre svega zato što su svi zahtevi radnika u štrajku bili opravdani i zasnovani na zakonu.
Pored brojnih činilaca koji su doprineli uspešnom okončanju protesta, najpresudnija za naš uspeh bila je istina o »Ravanici« i zaposlenima, koju smo branili od onih koji su postupajući mimo zakona hteli da našu uspešnu fabriku unište a radnike izbace na ulicu, kao što se desilo u nizu fabrika širom Srbije koje su uništene.
Vaš protest je imao veliku podršku lokalne zajednice i dela lokalne vlasti. Na koji način ste stekli tu podršku? Koje aktivnosti ste preduzeli da biste to postigli?
Na lokalnim izborima maja 2008. godine, zaposleni iz »Ravanice« sa stručnim i poštenim građanima Ćuprije, kojima je jedini cilj razvoj privrede u gradu i lokalne samouprave, oformili su grupu građana i osvojili pet odborničkih mesta u skupštini opštine Ćuprija koja broji 37 odbornika.
Skupština opštine je 10. 09. 2009. usvojila zaključak kojim podržava zahteve zaposlenih u DP »Ravanici«. Skupštini opštine obratio se štrajkački odbor DP »Ravanice«, a dvadeset odbornika kojima je zajednički interes opstanak industrije u Ćupriji glasali su za zahteve »Ravanice«, od kojih je pet odbornika grupe građana »Ravanica«, šest odbornika Radikalne stranke, šest odbornika PUPS-a i Jedinstvene Srbije i tri odbornika DSS-a. Odbornici DS-a i G 17 bili su protiv, a pet odbornika SPS-a uzdržana.
Ovo smo postigli jer smo dokazali odbornicima da smo u pravu i da su naši zahtevi opravdani.
Stekli ste i značajnu medijsku pažnju. Novinari su uglavnom s razumevanjem prenosili informacije o vašem protestu, što nije baš uobičajeno kad su radnički protesti u pitanju. Na koji način ste to postigli?
Medijsku pažnju smo pridobili tako što smo redovno obaveštavali sva sredstva informisanja o trenutnom stanju u »Ravanici« i zakazivali smo konferencije za štampu kad god je to bilo potrebno.
Imali smo dobro organizovan štrajkački odbor i dobru saradnju sa stručnim kadrovima iz preduzeća, koji su pred svaku zakazanu konferenciju za štampu pripremali i predavali dokumentaciju koja potvrđuje tačnost svih navoda i zahteva zaposlenih.
Pojedini novinari su ponekad objavljivali članke sa negativnom konotacijom u odnosu na »Ravanicu«, ali smo mi uvek slali demante kojima smo osporavali neistinu i uz to slali pisane dokaze kojima smo potvrđivali tačnost svih naših tvrdnji.
Napominjemo da su se radnici prevashodno borili za sebe i svoja prava, a i za svoje rukovodstvo u koje su imali poverenje. Poverenje prema rukovodstvu je normalna posledica odnosa rukovodstva prema zaposlenima, kojima je rukovodstvo stvorilo uslove za rad, koje je uspešno organizovalo proizvodnju i obezbedilo redovnu isplatu zarada i doprinosa zaposlenima.Koji su vaši glavni motivi pristupanju Koordinacionom odboru radničkih protesta? Da li mislite da povezivanje iskustava radničkih protesta može biti korisno za čitavo društvo u Srbiji, a ne samo za konkretne radničke kolektive koji se okupljaju?
Naš motiv pristupanja Koordinacionom odboru radničkih protesta u Srbiji jeste neprekidna borba za ostvarenje osnovnog ustavnog prava radnika – prava na rad.
Takođe, putem Koordinacionog odbora, radnici se povezuju, sarađuju i svi radnici mogu da se upoznaju sa iskustvima drugih radnika i pravom istinom o događajima i borbi radnika, koji svoje pravo na rad moraju u krajnjem slučaju da brane stupanjem u štrajk.
Smatramo da povezivanje radnika i razmena iskustava radničkih protesta mogu biti korisni za čitavo društvo u Srbiji, a ne samo za konkretne kolektive, zato što se na delu pokazuje solidarnost koju su sindikati prestali da pružaju svojim članovima.
Radnici su okosnica privrede, koja je osnov za razvoj svakog društva bez obzira na politički sistem jedne zemlje. Sve političke strukture u Srbiji moraju da prihvate radnike Srbije kao ravnopravne partnere i da zaborave lične interese i da počnu da realizuju izborna obećanja, da se bore za očuvanje radnih mesta i socijalnu sigurnost radnika i građana, u suprotnom, radnički protesti će biti masovniji.
  M. S.
 
Korupcija kao način preživljavanja
1 - 31. 12. 2009.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2009