Pogača

Opet jedan balkanizam koji nam je, ovog puta, stigao sa zapada, tačnije, iz italijanskog jezika (focaccia od srlat. focacea). I to još u srednjem veku. A od nas su reč preuzeli i Turci zadržavši je do danas. Nalazi se u svim balkanskim jezicima, pa i u mađarskom (pogacsa) i nemačkom (Pogatscherl).
Prvobitno se pod pogačom podrazumevao okrugao i pljosnat pšenični hleb od beskvasnog testa, koji se pekao u pepelu na ognjištu. Kasnije će se ovim imenom nazivati i vrsta kolača u obliku okruglog hleba od finog belog brašna, maslaca, jaja i šećera, koji se obično pripremao za uskršnje praznike (uskršnja pogača).
Reč se koristi i kao metafora: uljane pogače i za "istiještene masline u mlinu".
Pogača je spadala među obavezna davanja seoskog stanovništva svom feudalnom gospodaru kako u srpskom srednjem veku tako i kasnije, u turskom periodu: "Prema davnašnjem kanunu (zakonu) spomenutog vilajeta u vreme vršidbe neka se od svakog oženjenog domaćina uzme za njegovog spahiju po jedna kokoška i po jedna pogača".
Pogača je našla svoje mesto i u obrednoj praksi. Zvanice se pozivaju na svadbu pogačom i rakijom (vinom) u bukliji. Svakom nenadanom gostu spremana je pogača, jer se verovalo da bi to moglo biti i prerušeno božanstvo. Pogača se mesila i za kugu (čumu), u stvari, spremao joj se doček kad se pretpostavljao njen dolazak. Priprema se i kao žrtva pokojnicima za sve porodične praznike, kao i demonima prirode i senima predaka prilikom započinjanja važnih poljoprivrednih i drugih radova.
Ova nekadašnja vrsta hleba i danas ulazi u svakodnevnu narodnu ishranu, još češće kao - pogačica (može biti sa sirom, čvarcima, mesom i drugim dodacima).
Tu su i izvedenice; pogačar je onaj koji ide u pohode nevesti noseći darove (pogaču i drugo); pogačarica je žena koja ide u pohode porodilji i donosi joj pogaču; pogačara je vrsta domaće jabuke (zove se i kolačarka), kao i pogačnica, i jabuke i kruške. Kaže se i "jesti, lomiti s kim jednu pogaču" - zajedno živeti; "tražiti preko hleba pogaču" - ne biti zadovoljan s onim što se ima.
Reč se, najzad, koristi i za tvorbu prezimena: Pogačar, Pogačić, Pogačina, Pogačka, Pogačnik, Pogačarević.