homepage
   
Republika
 
Svet
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Blatna klizišta

Imanuel Volerstin

Bušov režim je usred blatnog klizišta, i nacionalno i multinacionalno. Dva skoro istovremena blatna klizišta, koja su se pokrenula prošlog meseca - jedno u Gvatemali i jedno u Kašmiru - podsetila su nas koliko su užasna. Kada klizanje počne gotovo se ništa ne može učiniti da se zaustavi. Jedino možemo da skupljamo mrtve i preživele iz pustoši.
Za Buša su to već neko vreme upozoravajući signali. Okupacija Iraka čvrsto se odvijala sve gore - više izgubljenih života svakog meseca i politički ćorsokak u vezi s Ustavom, šta god glasanje bude pokazalo. Podrška unutar SAD klizi naniže. Rastuće cene nafte osetilo je svako domaćinstvo, a porast vladinih troškova posebno su osetili republikanski finansijski konzervativci. Kada su nepogode naišle svima je bila vidljiva nesposobnost Bušovog režima. Da je sve ostalo išlo glatko politička šteta je mogla biti marginalna. Ali ništa nije išlo glatko.
Tada je došla nominacija Herijet Mirs za sudiju Vrhovnog suda. Lično ne sumnjam da je ona ono što Buš kaže da jeste, neko ko deli njegovo političko stanovište, i da je zato, za njega, logičan izbor. Ali je on uznemirio osinje gnezdo u svojoj tzv. bazi - Hrišćanskom pravu u SAD. Hajde da pogledamo zašto je nastala takva negativna reakcija na nju među Bušovim pristalicama i zašto je, možda, Buš morao da je nominuje.
Hrišćansko pravo je uvek bilo oprezno sa Bušom, nikad sigurno da je on jedan od njih. Ali, oni su progutali sve svoje sumnje (nedavno u vezi s iračkim fijaskom, visokim vladinim troškovima i odgovorom na oluje) jer oni od njega žele jednu stvar - iznad svega - položaj sudije Vrhovnog suda, koji će poništiti istorijsku odluku o abortusu, Roe v. Wade. Oni imaju rđavo sećanje na Regana i na Buša oca, koji su postavili sudije (Kenedija i Skutera) koji nisu bili spremni da ponište Roe v. Wade. Ovaj put, oni žele garantovan izbor. A nema sumnje da postoje mnogi istaknuti pravnici koji bi zadovoljili ovaj zahtev.
Buš nije izabrao nijednog od tih pravnika. Umesto toga, izabrao je dugogodišnjeg saradnika a danas službenog savetnika, da popuni to mesto. Zašto? Postoji, verovatno, nekoliko razloga. Buš zna da bi postavljenje bilo koga sa liste koju Hrišćansko pravo želi vodilo opstrukciji u Senatu. I nije bio siguran da bi, ako ovo dâ na glasanje, mogao da pobedi. Izgleda da je poraz u Senatu više nego što on može da rizikuje. Nikad nećemo saznati da li mu je računica u ovome bila tačna.
Drugi razlog je mogao biti da Buš brine zbog brojnih slučajeva koji dolaze pred Vrhovni sud sledeće tri godine, a koji nisu u vezi s abortusom već sa njegovim vlastitim odlukama kao predsednika. I verovatno je želeo da ima siguran glas u svoju korist što mu, izgleda, Mirs nudi (sigurnije, možda, nego bilo koji od antiabortus pravnika koje je Hrišćansko pravo želelo da on nominuje). Osim toga, drugom delu njegove baze stvarno se sviđa Mirsova, koja ima duge veze sa njima i smatraju je korisnom za svoje interese.
Poslednji razlog sigurno je morao biti da je mislio da će se ovim osloboditi Hrišćanskog prava, jer misli da će mu "verovati". Ali, oni mu ne veruju. Možda pre godinu dana, ali više ne. To je blatno klizište. I, naravno, činjenica da sada započinju veliku kampanju protiv Mirsove, nadajući se da će prisiliti na povlačenje nominacije, upravo ubrzava to klizanje. Dolaze izbori 2006. A znakovi su jasni. U državama, u kojima se republikanci nadaju da će istisnuti demokratske senatore, njihovi "najjači" kandidati se kolebaju da uđu u bitku plašeći se poraza. Ova nervoza prodire do republikanskih članova Kongresa i otežava Bušu da dobije sve šta želi. Činjenica da senator Mekkun može dobiti 90-9, u američkom Senatu, na jedan antitortura predlog, što implicitno veoma kritikuje Bušovu administraciju, i čemu se Buš aktivno suprotstavio, mera je koliko je slab Bušov položaj u njegovoj vlastitoj partiji.
Politička blatna klizišta su situacije u kojima, šta god da činiš, gubiš. Da je Buš nominovao nekog od pravnika, koje je želelo Hrišćansko pravo, on bi izgubio. Ali, izbegavajući tu opasnost, i nominujući Herijet Mirs, on je takođe izgubio. Koliko rušenja će ovo klizanje blata zaista izazvati u američkoj politici uskoro ćemo videti. Imaće, naravno, posledica i u svetskoj političkoj areni. Irački ustavni referendum je još jedna izgubljena situacija u koju je Buš upao i suviše je kasno za povlačenje. Više o tome kada saznamo tačnije izveštaje.

Komentar br. 171, 15. oktobar 2005.

Prevela Borka Đurić

 
Zbivanja
Republika
Copyright © 1996-2005 Republika