homepage
   
Republika
 
Hronika
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

In memoriam

Stipe Šuvar
(1936-2004)

U našem životu ima dana koje je sudbina odredila za rastanke. Danas se rastajemo od Stipe Šuvara, čoveka, političara, naučnika, hrabrog borca za ljudska prava i slobode, prijatelja...
Kada razmišljam o njemu, sve više se uveravam da je živeo i radio u skladu sa sistemom vrednosti koji danas gubi na vrednosti. Da li su istina, sloboda, pravda i dobrota potrošene vrednosti po kojima je pala plesan? Stipe bi to kategorički odbio, jer je smatrao da bi čovek jednoga dana mogao da zažali za velikim idejama i visokim idealima koje je ovo vreme odbacilo sa nekim prezrenjem. On bi se pozvao na Dostojevskog koji je isticao: "Uništite moje želje, izbrišite moje ideale, pokažite mi nešto bolje, i ja ću poći za vama".
Danas se ništa ne može pisati velikim slovom, već samo malim, jer je sve uniženo. Svi opšti pojmovi su varljivi a svi ideali uvredljivi: to je mudrost do koje je došlo ovo, postmoderno vreme, ispražnjeno od istine i smisla! Uvažava se svačije mišljenje, čime se priznaje da nijedno ne objašnjava i ne razumeva bilo šta od opšteg značaja i značenja. Ovo je zlo/duh našega vremena, u kojem je Stipe bio stranac i žrtva. I tako, kao i on, svako od nas knjiži šta je ostvario od svojih ideala, a šta je preostalo da se i dalje sanja. To dvostruko knjigovodstvo vodi svako za sebe, iako ne mora biti svestan toga.
Stipe Šuvar je bio moderan političar u vremenu koje nije imalo sluha za drugo i drukčije. U političkom životu nije ličio ni na koga: može se reći da je bio sam svoj predak! A ovde je uvek najteže onima koji nikome nisu slični. On je uveo novi stil u politiku, čija su obeležja bila iskrenost, ironičnost i duhovitost, nasuprot tradicionalnoj uštogljenosti, bahatosti i netrpeljivosti. U društvu političara delovao je kao jedini trezan među pijanima i opijenima vlašću. Za njega se može pouzdano reći da je bio iskričav, ali ne i zloban, zajedljiv, ali ne i pakostan, duhovit na svoj način, tako da se niko ne bi ozbiljno ljutio, ali ni ostao ravnodušan. Time je sebi obezbedio put u priču i život u našem sećanju. Zaslužio je da ga se sećamo jer je bio hrabriji od mnogih: ni manjeg čoveka ni veće odvažnosti!
Stipe je bio dežurno oko u kojem se ogledaju društveni nemiri. Bio je glumac svoje vlastite drame - politike kao sudbine - a ipak mu se život nije zgadio. Napustio je sve političke dužnosti, a da nikome nije ostao dužan. Znamo kakvi su političari bili pre njega i posle njega. Toliko slatkih obećanja, toliko olako izrečenih mišljenja, toliko izigranih očekivanja, toliko zloupotreba poverenja, toliko krađa svih vrsta, toliko pljački naših života, toliko laži i zločina: ovo je vreme onih koji se ne ispovedaju pred svojom savešću, vreme krize pravde i prava, vreme sumraka svih vrednosti! Ma gde pogled da nam se zaustavi, praznina bulji u nas. Na bilo koju stranu da se okrenemo, fizičku ili metafizičku, svuda opažamo razvaline: razvaljene ustanove i dogme na kojima su počivale!
Pravio je Stipe i greške, a sigurno ima i poneki greh na duši. Ali kada se uporedi ono što je, naročito poslednjih i najtežih petnaest godina, mislio, govorio i činio sa omaškama koje je napravio dok je bio ministar prosvete, onda tačnije može da se sagleda njegov značaj i značenje za naš društveni, politički i kulturni život. Pre svega, on je bio dosledan i nadasve hrabar borac, jer je bio uveren da ljubav prema svojoj naciji ne podrazumeva mržnju prema drugoj. Zajedno sa drugima smatrao je da jačanje nacionalizma ima za posledicu slabljenje zajedničkih vrednosti i normi, odnosno snaženje partikularnih interesa. A kada se raspada jedna zajednica svi gube a niko ne dobija. Nacionalizam je "remek delo kolektivne gluposti", "političko ludilo", "najcrnja politička sramota dvadesetog veka", "moderna religija maloletnog čoveka".
Ima jedan tren kada skoro o svakom čoveku mislimo i govorimo bolje nego što zaslužuje: trenutak kada se zauvek opraštamo od njega! Treba svakako reći da su retki oni kojima povest nauke izdaje uverenje za besmrtnost, ali verujem da onaj bolji deo Stipina dela još ostaje da se takmiči. Učinio je dovoljno da ne bude zaboravljen dok smo živi mi i njegovi studenti. Naučne istine brzo zastarevaju, pa S. Frojd ima pravo da kaže: poslednja zabluda u nauci naziva se istinom! Onim što je Stipe učinio za one koje je voleo, on se uspravio pred smrću. Ali umesto da hvalim ili korim njegovo delo, ja danas žalim za njim, jer smo bili prijatelji skoro pedeset godina. Ipak, mora se reći da je pisao jezikom koji obuhvata i shvata, opisuje i propisuje, objašnjava i razumeva. Pri tom je bio svestan da u istinu spada ono što je rečeno i ono što nije rečeno, o čemu svedoči nemi jezik tišine. Za njega je pisati značilo ostaviti trag o svojim sumnjama i nadama. I on je dobrom idejom prkosio lošoj stvarnost.
Ovo su samo tri munjevita nagoveštaja, tri naznake o ličnosti i delu Stipe Šuvara. Kad umre takva ličnost, onda svi drugi znaju da je umro jedan pogled na svet, jedna neponovljiva svest, jedan jedinstveni duhovni sklop, koji se nikada više neće ponoviti. Njegovo vreme je stalo, kao zidni sat. Zaklopio je oči, a imao je dva oštra oka, kao dvostruko iznenađenje za svaki susret. Otišao je da počiva u svom poslednjem snu. Sada je iznad ljubavi i mržnje - izvan svakog zla. Umro je protiv svoje volje, ali je živeo po svojoj volji. Sledio je svoj zov i prihvatao izazov, zagledan u neki zavičaj u daljini. Otišao je u grob i ušao u sećanje: da nije sećanja, svi bismo bili mrtvi! On već jest ono što ćemo mi biti. Otišao je u bolji svet, u gorem je već bio. Poslednji pozdrav šalju mu oni u čijim srcima je sagradio dom.

Đuro Šušnjić

 
'umor u glavi
Republika
Copyright © 1996-2004 Republika